MIRO KOVAČ: Umjesto da tužakaju, neka Beograd pošalje popis optuženih Hrvata

Za hrvatsku diplomaciju protekli mjeseci bili su vrlo burni, od odnosa sa susjedima, prije svega Srbijom, stanja u BiH, uvjeravanja da se u Hrvatskoj ne vodi proustaška i krajnje desničarska politika, do tumačenja našim europskim partnerima što je to dovelo do pada hrvatske Vlade. Šef diplomacije dr. Miro Kovač bio je na udaru i desnice i ljevice, s time da su mu desničari zamjerali što je uopće “propustio” Srbiju da otvori dva poglavlja, dok mu je ljevica zamjerala što je uopće postavljao uvjete za otvaranje poglavlja 23 i 24, a sam Milanović, nakon kopernikanskog obrata prema desnici, preblagi stav prema Beogradu.

Austrijski Der Standard objavio je vrlo kritičan tekst u kojem se tvrdi da je sadašnja hrvatska Vlada u nepunih šest mjeseci Hrvatsku posvađala sa susjedima. Je li to točno?

- Ma to su gluposti, naklapanja. Činjenice govore upravo suprotno. Čim sam preuzeo dužnost ministra, naglasio sam da je jedan od hrvatskih prioriteta jačanje i saniranje odnosa sa susjedima. Sjećamo se jako dobro svađalačke politike prethodnika u režiji Zorana Milanovića. S Mađarskom smo normalizirali odnose, pazite, gotovo pola godine nije bilo željezničkog prometa između naših država, sada se opet normalno prometuje na relaciji Zagreb - Budimpešta. Sa Slovenijom smo smirili tenzije, imamo normalnu komunikaciju, i to unatoč neriješenom graničnom pitanju. S Italijom smo intenzivirali odnose, s Crnom Gorom vrlo dobro surađujemo, s tim da je oporba bila protiv toga da, prije nego što bude raspušten, Sabor potvrdi protokol o pristupanju Crne Gore NATO-u. S BiH stalno jačamo suradnju, aktivno smo podržali njezin zahtjev za članstvo u EU.

No, odnosi sa Srbijom nisu bili nimalo bajni, pogotovo u pregovaračkom procesu Srbije i EU?

- Otvorena su poglavlja 23 i 24, ali tako da su svi temeljni, javnosti poznati hrvatski zahtjevi pretočeni u prijelazna mjerila u okviru srbijanskih pregovora s EU. Oslobodili smo se “regiona”, sa svim susjedima želimo što snažnije surađivati. Mnogo toga je, dakle, postignuto u korist Hrvatske. Mi sa susjedima želimo biti u kooperaciji, a ne u konfrontaciji, ali uvijek su na prvom mjestu naši hrvatski interesi.

U tekstu u Der Standardu vas se kvalificira kao ‘tvrdolinijaša’?

- Stvarno? Možda zato što ne odstupam od svojih načela i politike kojoj je prioritet zaštita hrvatskih interesa. Onda mi je to kompliment.

Svjedoci smo izrazito pogoršanih odnosa Hrvatske i Srbije. Nakon susreta K. Grabar-Kitarović i Vučića činilo se da se otišlo korak dalje, a sada se sve vratilo dva koraka unatrag. Zašto?

- Svjedočili smo u zadnje vrijeme neprihvatljivoj, skandaloznoj retorici i ponašanju najviših srbijanskih dužnosnika. O čemu se radi? Srbija agresivnom propagandom želi skrenuti pozornost s obveza koje je preuzela u poglavlju 23. Trudi se Hrvatsku prikazati kao nevjerodostojnu državu koja ne može suodlučivati o njezinu napredovanju prema članstvu u EU. Ali, tu se vara. Od tužakanja okolo nema ništa. Treba se prihvatiti posla, mi smo to već prošli u pregovorima i posao odradili, tj. svoje obveze izvršiti. Hrvatska će biti poštena i stroga. Popusta neće biti.

Srpska strana stalno inzistira na pojavama ‘ustaštva u Hrvatskoj’ i da se sadašnja vlast od toga nije distancirala. Je li to istina?

- Ma to je prozirna i jeftina propaganda, u neku ruku fenomen političke patologije, ali u funkciji strategije koju sam već opisao: Hrvatsku prikazati kao nevjerodostojnu državu i skrenuti pozornost s obveza u poglavlju 23. To je osuđeno na neuspjeh. Umjesto tužakanja, od državne vlasti u Srbiji očekujemo da nam što prije dostavi popise s imenima hrvatskih državljana koji su u Srbiji osumnjičeni, optuženi, za kojima je u Srbiji raspisana tjeralica ili kojima je u Srbiji suđeno u odsutnosti. Jedino logično i prirodno rješenje sastoji se u tome da Hrvatska goni ratne zločine počinjene u Hrvatskoj, a Srbija one počinjene u Srbiji

Smatrate li, nakon svega, da je bila dobra taktika da Hrvatska istakne svoje zahtjeve Srbiji uoči otvaranja poglavlja 23 i 24?

- Apsolutno, to su nalagali nacionalni interesi. I u tome smo uspjeli. Zar nije normalno da Srbija neće moći progoniti hrvatske branitelje za ratne zločine počinjene tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj, da će žrtve rata imati pravo tražiti odštetu na srbijanskim sudovima, da će Srbija morati u potpunosti primjenjivati sporazum o zaštiti manjina i sukladno tome zajamčiti Hrvatima zastupljenost u Narodnoj skupštini, da će Srbija zajedno s Hrvatskom morati tragati za nestalima i posmrtnim ostacima, da će morati potpuno surađivati s Haaškim sudom. Sve je to normalno i sve će to Srbija morati izvršiti. Zato smo i bili toliko angažirani oko poglavlja 23. Kad su naši zahtjevi uvaženi, dali smo pristanak za otvaranje. Prije toga nismo. Bez ispunjenja uvjeta nema napretka prema EU. Srbija će samu sebe blokirati ne bude li izvršavala obveze.

Nekoliko ste puta istaknuli da Srbija neće napredovati prema EU ako se ne ukine sporni zakon o regionalnoj nadležnosti. Hoće li takav stav imati i Vlada ili vlade koje će doći nakon ove?

- HDZ-ova Vlada će zasigurno imati takav stav, a trebali bi ga imati i svi oni kojima je na prvom mjestu zaštita hrvatskih državljana, u ovom slučaju u prvom redu hrvatskih branitelja. Uvjeren sam da ćemo svojim djelovanjem dovesti oporbu do postizanja nacionalnog konsenzusa. Evo natjerali smo Milanovića, pa čak i Vesnu Pusić, da barem govore - iako to možda i ne misle, ipak je predizborna kampanja - da Hrvatska mora voditi svoju vanjsku politiku, a ne politiku “regiona”. Sada odjednom više ne spominju “ region”, preuzeli su izraz “susjedstvo”, žeste se, vrlo su “hrabri”, od Srbije traže da prestane glumiti mini Haag, zaštitili bi branitelje, dodvoravaju im se. Ali, dobro, pravo će lice pokazati nakon izbora 11. rujna.

Nedavno vas je kritizirao i Zoran Milanović i oštro ste mu odgovorili da ne govori istinu?

- Što je napravio na tom planu dok je bio premijer? Ništa! Baš ništa kako bi zaštitio hrvatske branitelje od sudskog progona Srbije. Ako jest, neka pokaže bilo koji dokument kojim bi to potkrijepio. Želi iskoristiti gužvu, izbornu kampanju, prevariti birače. Posebno odbacujem svaku usporedbu - to sam vidio u našem tisku - Zorana Milanovića s prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom. Pa Tuđman je sve svoje diplomatske bitke dobio, a Milanović izgubio, kao što su Lex Perković, trgovinski rat sa Srbijom, “priča” s braniteljima na koje je svojedobno slao hrvatsku policiju.

Niste stigli provesti promjene u diplomatskim misijama. Jesu li popisi s predsjednicom bili usuglašeni i zašto to nije išlo brže?

- Zbog pada Vlade zastala je cijela procedura zamjene veleposlanika i generalnih konzula. Papiri su zapeli u Vladi, a Sabor je raspušten. Hrvatski diplomati su među najslabije plaćenima, može li se to u budućnosti promijeniti?

- To se mora promijeniti - i promijenit će se, ali to ne ide preko noći.

Podržali ste da Tihomir Orešković ide na neformalne razgovore s kancelarkom Merkel oko izbjegličke krize i izazova s kojima se EU suočava. Nije li bilo potrebno da se prije tog puta savjetuje i dogovara i s predsjednicom države i šefovima dvije najveće stranke zbog važnosti teme?

- Mi smo, tu mislim na Ministarstvo, premijeru Oreškoviću, kao i svaki put kad bi išao na sastanke Europskog vijeća, pripremili materijale. Svoje smo odradili, osobno sam s premijerom razgovarao o njegovim neformalnim konzultacijama s A. Merkel. Je li bilo još pripremnih razgovora, pitajte njega.

Kao šef diplomacije niste podržali Vesnu Pusić u kandidaturi za glavnu tajnicu UN-a. Nije uspjela, jeste očekivali takav epilog?

- Jesam, nažalost. Sve je krivo i neprofesionalno napravljeno. Kandidatura je istaknuta preuranjeno, zatim je ponovljena kad je Vlada već bila tehnička, i to bez konzultacija s predsjednicom Republike, pa ni s oporbom. Na sve to smo pravodobno upozoravali. To je bila avantura koja je otpočetka bila osuđena na neuspjeh. Nije služila na čast ni hrvatskoj politici, ni hrvatskoj diplomaciji.