Ovo je nekad bio Titov bunker, sad je moderna turistička oaza

Godina je 1950. i ozbiljni politički sukob dvojice komunističkih lidera, Josipa Broza Tita i Josifa Visarionoviča Staljina, prijeti katastrofom.

Sovjetski Savez razmješta vojne snage i izvodi vojne vježbe na granicama Istočnog bloka, Staljin otvoreno prijeti agresijom, a svjetske sile, još ozbiljno načete žestinom i krvoprolićem Drugog svjetskog rata, samo bespomoćno gledaju kako se balkansko bure baruta ponovno nezaustavljivo pali.

U najvećoj tajnosti Tito donosi odluku o pokretanju projekta izgradnje podzemnog grada. Suočen s ozbiljnim prijetnjama zračnih napada, Tito razmišlja gdje bi mogao napraviti svoj bunker, podzemni stožer u kojem bi bio siguran od svih, pa i atomskih napada dojučerašnjih istočnih saveznika. Na Paklenici.

Netaknuti krš

Samo nekoliko dana poslije čvrstim pakleničkim stijenama odzvanja topot vojničkih čizama, tjerajući plahe divokoze, vladarice tog prekrasnog, netaknutog krša. Četa od pet stotina jugoslavenskih vojnika, ali i osuđenika na prisilni rad, na zadatku je najveće tajnosti. Iduće tri godine teškom mehanizacijom probija Velebit, na lokaciji s desne strane potoka Velika Paklenica, u najužem dijelu kanjona.

Priče mještana govore da je cijeli Anića kuk bio pod strogom stražom, do zuba naoružani vojici priječili su prilaz svakom znatiželjniku. Tone kamenja izvlače se iz srca planine i posebnim drobilicama melju u smjesu za betonažu budućih tunela. Gradi se sustav podzemnih hodnika, spavaonica, sanitarnih čvorova, soba za sastanke, obrambenih puškarnica i drugih infrastrukturnih objekata površine više od dvije tisuće četvornih metara. U slučaju bilo kakvog zračnog napada na Jugoslaviju, Tito će ovdje biti najsigurniji. Vrhuška Komunističke partije i Jugoslavenske narodne armije s njime će, na dubini od 80 metara, moći će upravljati zemljom i u slučaju totalnog rata, a konfiguracija pakleničkog kanjona pruža im dodatnu zaštitu jer nema pilota koji bi im na glavu u tim uvjetima mogao sasuti bombe. Usto, zahvaljujući procijednim vodama, podzemni se bunker mogao samostalno opskrbljivati pitkom vodom, to nije zanemariva strateška prednost u slučaju potrebe za duljom izolacijom.

Podzemni sustav

Sve se mijenja 5. ožujka 1953. Staljinovom smrću. Jugoslavija i Sovjetski Savez prekidaju hladni rat i pružaju si ruke, a vojnici i strojevi povlače se s Velebita. U tom je trenutku iz srca Velebita već izvučeno više od osam i pol tisuća kubnih metara stijenja i kamenja. Gotovo dovršen podzemni sustav zatvara se betonskim zidom, baš poput grobnice jugoslavensko-ruskog neprijateljstva. Proći će gotovo 40 godina kad će 1991., početkom Domovinskog rata, ljudska noga ponovno kročiti u podzmeni grad. Hrvatski vojnici ulaze u bunker u nadi da će tamo pronaći tako prijeko potrebne zalihe municije i oružja, uvjereni da bi JNA baš na tom mjestu mogla čuvati svoju vojnu opremu. Pronalaze samo razočaranje jer u podzemnim hodnicima nema ničega osim vlage. I jednog zahrđalog puškomitraljeza s metkom u cijevi, u neupotrebljivom stanju.

Od vojne opreme tu je i jedan korozijom ozbiljno zahvaćen držač za protuavionsku strojnicu. Bunker se počinje koristiti kao tajno sklonitšte hrvatskog oružja i služi toj svrsi sve do 1997., kada ga na upravljanje dobiva Nacionalni park Paklenica. Danas, 63 godine nakon što je izgrađen, paklenički podzemni grad konačno se otvara za javnost. Nakon 14 godina dugog i 20 milijuna kuna vrijednog projekta uređenja, sustav podzemnih prostorija konačno je doveden u reprezentativno stanje i ministar zaštite okoliša Slaven Dobrović svečano će ga pustiti u rad kao još jednu turističku atrakciju Nacionalnog parka.

Reporterima Nedjeljnog ravnatelj parka Zlatko Marasović dozvolio je da zavire u bunkere dan prije svečanog otvorenja. Dok prolazimo kroz lijepo osvijetljene hodnike, prvi je dojam ugodna hladnoća. Vani prži snažno kolovoško sunce, no u pakleničkom podzemlju ugodnih je 15 Celzijevih stupnjeva. Pravo osvježenje. Marasović nam, s neskrivenim ponosom, pokazuje prostoriju po prostoriju impresivnog podzemnog labirinta. Nekadašnje spavaonice pretvorene su u pravu multimedijalnu turističku atrakciju. Neke prostorije još nisu dovršene, za njih će se aplicirati ka europskim fondovima te se Marasović nada da bi do 2018. i one mogle biti turistička atrakcija, no i sada uređen dio sigurno će izazvati zanimanje turista.

Impresivne stijene

Paklenica je oduvijek privlačila ljubitelje adrenalina. Njezine impresivne stijene još su od doba legendarnog i ovdje poginulog planinara Dragutina Brahma postale meka za penjače iz cijelog svijeta. Stoga je i bunker prilagođen potrebama tih turista. Tako u prvoj prostoriji, čim se prođe pokraj uređenog kafića Bunker, dominira umjetna stijena koju najmlađi mogu isprobati i tako savladati svoje prve penjačke korake. Nagrada na vrhu im je multimedijalni touch screen ekran s brojnim informacijama o Paklenici i penjaštvu. Roditelji za to vrijeme mogu u kongresnoj sali odgledati informativni film o stijenama Paklenice ili produljiti u sekciju posvećenu neustrašivim pripadnicima Hrvatske gorske službe spašavanja koji su već godinama, zahvaljujući nebrojenim spašavanjima turista koji vole, u kombinaciji, precijeniti svoje mogućnosti i podcijeniti Paklenicu, neizostavni dio ovog nacionalnog parka.

Tu mogu naučiti sve o desecima članova HGSS-a, njihovu iskustvu, intervencijama koje su odradili i metodama spašavanja. Izložen je i originalni cepin (penjačko pomagalo) pokojnog Brahma, a multimedijalni ekran na dodir priča priču i o njegovu životu (Manje je poznato da je baš on autor pjesme “Zagreb tak imam te rad” pa se - prikladno - baš ta pjesma vrti kao simpatični soundtrack priče o Brahmovu životu i smrti na Anića kuku.)

Ima i ambulantu

Uz dvije muzejske prostorije tu su i kongresna dvorana te soba za sastanke, sanitarni čvorovi, a lakše ozljede posjetitelja Paklenice sanirat će se u HGSS-ovoj ambulanti koja se upravo dovršava. Tu je i suvenirnica pa će gosti moći ponijeti uspomenu. Ipak - od Tita ni T, primjećujemo.

- Naravno da će ga biti - umiruje Marasović. U jednoj od prostorija, dodaje, uredit će se postav koji će govoriti i o izgradnji bunkera, pa samim time i o Titu. No, ističe ravnatelj parka, nema nijedne pouzdane informacije da je Tito ikada boravio ovdje, a komunistička vlast nikada nije ni potvrdila da se bunker gradio baš za njega jer je tijekom gradnje, ali i poslije, sve bilo obavijeno velom tajne. No, vladar bivše SFRJ ipak će pronaći svoje mjesto u pakleničkom podzemlju.

Projekt uređenja bio je sve samo ne jednostavan. Do danas je uloženo više od 20 milijuna kuna. Prvi građevinski zahvati obavljeni su još dvijetisućite godine, kada je postavljen visokonaponski kabel za opskrbu električnom energijom te je uređena pristupna cesta.

Intenzivni radovi počeli su 2003., a dio u kojem je bila trgovina, sanitarni čvor te trafostanica dovršeni su 2007. i otvoreni za posjetitelje. Radilo se na statici tunela, probijani su novi evakuacijski tuneli, postavljena je hidroizolacija na metar i pol debele zidove, izgrađen je biološki pročistač otpadnih voda te je postavljena potrebna infrastruktura. U financiranju su uglavnom, ističe ravnatelj Marasović, korištena vlastita sredstva nacionalnog parka, uz kreditno zaduživanje te financiranje od strane Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

Od ukupno dvije tisuće kvadrata prostora, za posjetitelje se danas otvara 1100 posve uređenih kvadrata. Dovršeni su i svi sigurnosni sustavi, kao što je sustav protupožarne zaštite sa sprinkler sustavom i sustavom odimljavanja prostora, protuprovalni sustavi, uključujući videonadzor. Iako se teško nešto od zidova može zapaliti, s obzirom na to da se radi o tunelskom objektu, bile su potrebne vrlo rigorozne protupožarne mjere i vlastiti protupožarni sustav kako bi podzemni grad dobio dozvolu i bio siguran za posjetitelje. Uskoro, možda već ove jeseni, kreću i radovi na uređenju preostalih dviju velikih dvorana.

- Građevinski dovršetak jedne od navedenih dvorana osiguran je kroz Fond za razvoj turizma Ministarstva turizma, gdje su nam već ranije bila osigurana i sredstva za sufinanciranje izmjene projektne dokumentacije.

Dovršetak ostatka objekta s cjelokupnim postavom i uređenjem pristupne staze aplicirat ćemo na otvoreni natječaj Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije. S obzirom na stupanj dovršenosti objekta i stanje projektne dokumentacije, smatramo da bi naš projekt trebao biti odobren za financiranje, čime bi naš Posjetiteljski centar bio u potpunosti dovršen - kaže Marasović.

Izložbe i predavanja

Objašnjava da će centar u podzemlju biti svakodnevno u funkciji te pridonijeti posjećenosti parka kojeg i sada godišnje posjeti oko 120 tisuća turista. Tu se namjeravaju organizirati različita događanja, od stručnih predavanja do zanimljivih izložbi, a uređenjem je zadovoljan i resorni ministar Slaven Dobrović.

- Ovo je atrakcija koja će na najbolji način svim posjetiteljima prezentirati vrijednosti parka. Uz to što se značajno povećava ponuda parka, ovaj projekt, kao i svi ostali koji su realizirani u parku, upravi omogućuje kvalitetnije upravljanje ovim zaštićenim područjem. Ujedno se pridonosi i održivom razvoju ovog područja, posebice kroz nove turističke usluge i sadržaje. Nadam se da će što više, ne samo turista, nego i naših građana posjećivati Paklenicu i uživati u prirodnim ljepotama na koje smo s pravom ponosni - zaključuje Dobrović.

Iako ne ovako velikih, atomskih skloništa ima diljem naše zemlje.

Najčešće nisu ni u kakvoj funkciji, tek se u rijetkim pozitivnim primjerima u njima održavaju različite sportske aktivnosti ili su dana na upravljanje udrugama civilnog društva. Primjer Nacionalnog parka Paklenica najbolje pokazuje kako je te relikte hladnoratovske prošlosti ipak moguće otrgnuti od zaborava i dati im korisnu funkciju.