PACIJENT IZ SPLITSKE BOLNICE NE MOŽE DOĆI K SEBI 'Nepoznate žene banule su mi u sobu, ja polugol ležim, a onda su krenula pitanja koja su me šokirala'

Ogorčeni pacijent splitskog KBC-a Križine objavio je na Facebook stranici Dosta je ja vas se ne bojim poduži post o neugodnom iskustvu koje je ondje doživio.

Naime, izvan vremena predviđenog za posjete u sobu su ušle pripadnice organizacije Molitvena zajednica. Osim što se nije osjećao ugodno jer su ga nepoznate žene zatekle neadekvatno odjevenog na krevetu, zapitao se kako je moguće da se pravila ne odnose na pripadnice Molitvene zajednice u vrijeme kad su vrata zaključana i kad su zabranjene sve posjete i izlasci bolesnika.

Objavu sa stranice prenosimo u cijelosti:

'Faljen Isus i Marija - govore u glas. Upali su mi u bolesničku sobu kao Jehovini svjedoci. Kako nitko ne zna da sam već neko vrijeme u bolnici nisam očekivao posjete. Naročito ne u vrijeme večernjeg odmora i nakon što je posjet bolesnicima odavno završen. Svaki dan, točno u 17.30 medicinske sestre vrlo strogim glasom zamole sve zaostale posjete i rodbinu bolesnika da napuste bolesničke sobe te ih užurbano upućuju prema izlazu kako bi obavile njegu bolesnika...

Nije mi bilo nimalo ugodno kada su u moju bolesničku sobu banule nepoznate žene te me zatekle neadekvatno odjevenog na krevetu. Mislio sam da se radi o rodbini drugog teško bolesnog pacijenta pa nisam odmah izrazio svoje negodovanje. Kako mom nepokretnom cimeru malo tko dolazi namjeravao sam baš zbog njega šutjeti ali vidim da je i njemu jako neugodno pred nepoznatim ženama jer je imao na sebi samo pelenu za odrasle i gornji dio pidžame.

I on je zapitao tko su te žene.

Prilazeći mom krevetu prva žena me pita: 'Jeste li vi vjernik?'

Žena iz nje potvrdno odgovara u moje ime.

Ja odgovaram pitanjem: 'Kome ste vi došli', a one mi uglas odgovaraju: 'Došli smo k vama.'

Tko je vas uputio meni? - nastavljam s pitanjima.

Mi smo upravo bili na bolničkoj misi pa nas je bolnički kapelan na Križinama uputio da obiđemo bolesnike po bolničkim sobama.

'A tko ste vi', nastavljam ja s pitanjima a one odgovore : 'Mi smo pripadnice Molitvene zajednice koje Bogu i svetom Anti žele preporučiti vas za što skorije ozdravljenje. Želimo se pomoliti Bogu i Djevici Mariji za vas i u vaše ime.'

Dok su to govorile uvježbanim pokretima izvadili su latene značke i privjeske sv. Ante kao i papirnate slike na kojima se nalazi Molitva sv. Antunu te ih položili na naše bolesničke ormariće.

A onda je krenula molitva:

Zdravo Marijo, milosti puna,

(ubačen meni nepoznat dodatak)

Pa nastavljaju:

Gospodin s tobom,

blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus.…

Izašle su odmah nakon molitve. Dok se vrata moje sobe nisu ni zatvorila već sam čuo iz susjedne bolesničke sobe:

'Zdravo Marijo, milosti puna,...'

I tako je to bilo večeras u Splitu, 5. 6. 2017. godine u splitskoj bolnici Križine, nakon službene zabrane posjeta u bolesničko sobi broj 7 na trećem katu. Kakav je službeni odnos bolnice prema Molitvenoj zajednici vidi se po tome što su u ovo vrijeme vrata zaključana i pod šifrom za sve posjete kao i za bolesnike. Bolesnici ne smiju izlaziti a nitko ulaziti. Nitko ne može proći kroz tako dobro zaključana vrata osim, eto, pripadnica Molitvene zajednice u Splitu.

Po bolničkom hodniku bolnice Križine (bivša vojna bolnica) u Splitu pripadnice organizacije Molitvena zajednica kretali su se kao da su u svom Crkvenom molitvenom prostoru.'

Kako piše N1, taj je pacijent u istoj bolnici prošli tjedan doživio najezdu prosjaka, koji su po bolničkim hodnicima od pacijenata krajnje nametljivo prosili. Osjećao se nezaštićeno: 'Nedopustivo je da se nepoznatim osobama otključavaju vrata i da ih se pušta među pacijente od kojih su mnogi potpuno nepokretni. Primjerice, da ja nisam bio u sobi, mog je nepokretnog cimera mogao netko i opljačkati, uzeti mu novac, mobitel, a on, pri tom, ne bi mogao zvati u pomoć sestru.'

'Ne radi se tu čak ni o tome je li netko vjernik, ateist ili agnostik, ni o tome kojem se Bogu moli, ovo je jednostavno pitanje pristojnosti jer radi se o bezobzirnom silovanju vjerom i to u situaciji kada bolesnim ljudima treba duševni mir, a nikako vjersko nasilje', prenosi svoje neugodno iskustvo Erceg.