PERKOVIĆ SE PREOBRATIO Moli se u kapelici, dolazi mu svećenik i prima Glas Koncila

Josip Perković cijeli je svoj radni vijek proveo u Službi državne sigurnosti. U jugoslavenskoj tajnoj službi najprije u Osijeku, a potom i u Zagrebu uglavnom je radio na funkcijama vezanima uz borbu protiv neprijateljske emigracije.

Uhodio je hrvatske emigrante, razvio mrežu doušnika u emigrantskim krugovima u inozemstvu, obrađivao je ili nalagao obrade onih koje je služba smatrala hrvatskim nacionalistima i, ili teroristima, među kojima je nesumnjivo bilo i nasilju potpuno nesklonih intelektualaca i svećenika.

Dogurao je sve do pozicije prvog čovjeka republičkog SDS-a u tadašnjoj SR Hrvatskoj. Početkom 90-ih se uključio u borbu za osamostaljenje Hrvatske te je, zajedno s nekim ljudima koje je prije obrađivao, sudjelovao u stvaranju hrvatskih tajnih službi. Sada mu se pak u Münchenu sudi za sudjelovanje u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. godine u Wolfratshausenu kod glavnoga grada Bavarske. Iza tog ubojstva, više to nitko ne spori, stajala je tajna služba SFRJ. Kao i iza niza drugih likvidacija. Na suđenju u Münchenu Perković se do sada branio šutnjom.

Ministrant

Zbog svega toga nije baš lako zamisliti tog čovjeka, koji grije optuženičku klupu pod optužbom za teško ubojstvo, kako skrušeno stoji pred oltarom, sluša misu i sklopljenih ruku moli: “Ispovijedam se Bogu svemogućemu i vama braćo da sagriješih vrlo mnogo... Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh...”

A koliko god to bilo teško uklopiti u njegov profil, Josip Perković to ipak čini u minhenskom zatvoru Stadelheim. Potvrdio nam je to i njegov zagrebački odvjetnik Anto Nobilo.

- Da, dopušteno mu je da ide u crkvu u krugu zatvora. To je njegova osobna stvar. Ja sam ateist i ne želim se u to miješati. Ne znam koliko je gospodin Perković prakticirao vjeru i je li bio vjernik - rekao je Nobilo i dodao da samo iz napisa u tisku zna da je Preković u školskim danima bio ministrant u crkvi.

Je li se Perković pod stare dane, u 72. godini života, uistinu “preobratio” i vratio vjeri u Boga? Je li mu bilo dosta samoće u ćeliji istražnog zatvora? Je li to naznaka mogućeg “pokajanja” i u samom sudskom postupku ili se možda radi o nečem posve drugom? Odgovore na ta pitanja zna samo Josip Perković čiji komentar trenutno nije moguće dobiti.

Blaži režim

U svakom slučaju, kako se moglo čuti u sudskim kuloarima u Münchenu, a potvrdio nam je to i odvjetnik Nobilo, Perkovićevi njemački odvjetnici zatražili su sredinom travnja od suda da njihovu klijentu odobri nešto blaži režim u istražnom zatvoru. Perković se naime u minhenskom zatvoru Stadelheim u strogoj izolaciji nalazi dulje od dvije godine, od konca siječnja 2014. Sve vrijeme bio je sam u ćeliji, nije izlazio u šetnje u dvorištu zatvora s ostalim zatvorenicima, a svi njegovi kontakti bili su strogo nadzirani. I posjeti članova obitelji odvijali su se tako pod nadzorom policijskih službenika uz obavezno prisutnog prevoditelja. Nije moga ni primiti ni poslati pismo a da ga prije toga nisu pročitali i slanje odobrili za to zaduženi službenici i sud.

Odvjetnik Nobilo navodi da je i kontrola nadležnog njemačkog ministarstva u Stadelheimu zaključila da uvjeti u kojima Perković boravi u zatvoru tako dugo nikako nisu primjereni.

Stoga je obrana tražila da se Perkoviću omogući šetnja u dvorištu zajedno s drugim zatvorenicima da bi ipak mogao ostvariti kakve-takve socijalne kontakte. Sud je taj prijedlog odmah i prihvatio. No puno su zanimljiviji ostali prijedlozi obrane, koje je sud također odobrio bez zadrške. Tako je Perkoviću dopušteno da posjećuje katoličku Misu u kapelici u krugu zatvora.

Duhovna obnova

Osim toga, prvi put su mu odobreni i nenadzirani kontakti s dvije osobe, i to sa zatvorskim svećenikom i njegovom suradnicom, koja govori hrvatski jezik. Svrha tih kontakata trebala bi biti duhovna obnova, odnosno psihološka pomoć zatvoreniku Perkoviću. Perković je osim toga preko svojih odvjetnika zatražio i dobio dopuštenje za primanje biblijskih tekstova na hrvatskom od zatvorskog svećenika, kao i crkvenog tiska na hrvatskom jeziku. Tako Perković osim dokumenata vezanih uz sudski spis sada u svojoj ćeliji čita i Glas Koncila te kroz napise u njemu može pratiti i vjerska, ali i druga događanja u Hrvatskoj.

Hoće li biblijski tekstovi, napisi u crkvenoj štampi i odlasci u crkvu imati ikakvog utjecaja na sadržaj njegova iskaza, bit će poznato vjerojatno krajem ovog mjeseca kada bi Perković na sudu trebao iznijeti što ima reći u svoju obranu.