Automobil je lagano klizio uskom asfaltiranom cestom. Svuda oko nas gusta je šuma, mir i tišina. Civilizaciju smo ostavili kilometrima iza sebe, a dok se polako vozimo, osluškujemo kako pod teretom kotača krckaju sa stabala svježe otpali plodovi oraha. U Kopačkom smo ritu. No, nije ovo još jedna priča o tom baranjskom i hrvatskom biseru čiste, iskonske prirode. Nakana nam je malo drukčija, a tema ne toliko popularizirana, premda iznimno zanimljiva i nadahnjujuća. Baranjske pustare.
Ovo je jedini hrvatski kraj u kojem pustare i pustaraši, kako se nazivaju njihovi stanovnici, još nisu predali meč iako je još 70-ih godina prošloga stoljeća počeo proces njihova iseljavanja, čemu je dodatno pridonio Domovinski rat, pa tako, recimo, u Slavoniji pustara više nema. I u Baranji su broj...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....