ANALIZA

Propustili smo šansu, a dolazi ‘mračna’ 2017.

Moguće je da ćemo žaliti za propuštenom prilikom, za kamatnom stopom od oko 5% koju je ministar Marić nedavno odbio u Londonu
 Boris Kovačev / CROPIX

Predstavnici rejting agencije Standard&Poor’s posjetili su Hrvatsku u tjednu kada je politička kriza bila na vrhuncu pa je za očekivati da će i njihova ocjena kreditne sposobnosti zemlje biti time intonirana. Neki od odabranih domaćina koji su s njima razgovarali kažu da ih je ovaj put posebno zanimalo razrješenje političke krize i izgledi da Hrvatska dobije stabilnu Vladu koja će provesti reforme.

- Moja je intuicija da će nam smanjiti kreditni rejting. Ono što ih posebno brine jest potencijalna stopa rasta Hrvatske koja trenutačno iznosi skromnih jedan posto. Da bi se ona povećala, neophodna je politička volja - objašnjava jedan analitičar. Njegov je dojam da su kolege iz S&P-a dobro upoznati s hrvatskim prilikama, da je politička scena izrazito fragmentirana i da u dogledno vrijeme nije realno očekivati stabilnu Vladu spremnu za promjene. - Probleme u političkoj sferi imali su i Slovenci, ali za razliku od njih koji u takvim situacijama mogu sjesti i dogovoriti se oko prioriteta zemlje, mi to, nažalost, nismo u stanju - pomalo rezignirano dodaje ovaj analitičar iz jedne državne institucije.

Ako S&P doista smanji kreditni rejting države, on će se spustiti za još jednu stepenicu u ionako problematičnom spekulativnom razredu. Hrvatska će imati istu ocjenu kreditne sposobnosti kao i Srbija. Sudeći po prinosima koje ulagači traže na hrvatske obveznice (na desetogodišnje obveznice sada iznosi 3,7 posto), u svoju cijenu oni su već ukalkulirali urušavanje rejtinga zemlje. A jednom kada je stvorena loša percepcija nju je teško popraviti. Što će to značiti za (re)financiranje obveza države?

Očekivani rast

Za razliku od 2016. godine koja je bila “pozitivna rupa” kada je riječ o dospijeću starih dugova, iduća je godina mnogo zahtjevnija. Prema brojkama koje navodi Zvonimir Savić, direktor Sektora za ekonomske analize u HGK, ove je godine na naplatu došlo 17 milijardi kuna, a iduće godine taj iznos raste na više od 28 milijardi kuna, “što u situaciji očekivanog rasta kamatnih stopa na svjetskim tržištima stvara velik izazov podmirivanja obveza”.

Uvijek ima ulagača koji su spremni investirati u rizičniju imovinu, samo je pitanje po kojoj cijeni. Kako je rekao ekonomski analitičar Velimir Šonje, moguće je da hrvatske vlasti u skorijoj budućnosti budu žalile za propuštenom prilikom, za kamatnom stopom od oko pet posto koju su nedavno odbile u Londonu. A povećanje kamatne stope za jedan postotni poen dugoročno znači veći izdatak proračuna za gotovo jedan posto BDP-a (oko tri milijarde kuna).

Idealna godina

Ova je godina bila idealna da se provedu neke reforme i naprave nužne priprema za zahtjevnu 2017. godinu, ali prokockana je možda i posljednja šansa za ubrzanje rasta u srednjem roku. Sandra Švaljek s Ekonomskog instituta ističe da je Hrvatska danas u paradoksalnoj situaciji: gospodarski se rast ubrzava, unatoč političkoj krizi kakva u Hrvatskoj nije viđena u posljednjih 25 godina. Međutim, iz toga ne bi trebalo zaključiti da će gospodarstvo ostati imuno na političku krizu.

- Naprotiv, ako ona potraje, njezini će negativni učinci biti jasno vidljivi bilo kao slabljenje intenziteta oporavka ili čak kao nova gospodarska kriza - kaže Švaljek. Blagi oporavak kojem danas svjedočimo, dodaje, omogućili su čimbenici izvan domašaja domaće ekonomske politike, a to su nepovoljna politička situacija u konkurentnim turističkim destinacijama, niske cijene energenata i oporavljena inozemna potražnja. No, oni su privremenog karaktera i mogu nestati kao što su se pojavili.

S laganim rastom od prošle godine, BDP je sada na razini iz 2011. godine. To je još uvijek oko 10 posto manje od ukupnog “outputa” zemlje iz 2008. godine, ali je nadoknađen pad iz prve tri godine mandata Vlade bivšeg premijera Zorana Milanovića. Dva temeljna uzroka blagog oporavka, izvoz i potrošnja kućanstava, već pomalo blijede. Posljednji pokazatelji upućuju na sporiji rast izvoza roba, dijelom zato što se potrošio efekt ulaska u EU, a dijelom zbog slabije potražnje iz eurozone. K tome, kako upozoravaju analitičari: oscilacije rasta izvoza robe, kao i industrijske proizvodnje, vrlo su velike i upućuje na to da nešto nije u redu. Jednostavno, ne postoje činitelji koji bi u kontinuitetu vukli izvoz i industriju. Potrošnja kućanstava, drugi uzrok laganog rasta, također jenjava jer se u proteklom razdoblju uglavnom temeljila na jednokratnom efektu rasta neto plaća zbog smanjenja poreza na dohodak.

Slaba potražnja za kreditima i nastavak razduživanja, ne samo stanovništva već i poduzeća, sugerira da ni oporavak investicija nije izgledan. Investicije su malo porasle, ali su i dalje na niskoj razini i njihov doprinos BDP-u gotovo je zanemariv. Jedina nada ostaje turizam, ali treba uvijek imati na umu njegovu osjetljivost na svaki šum. Kako bi rekao ekonomist Željko Lovrinčević, sadašnje su okolnosti povoljne i da nitko ne sjedi u Banskim dvorima, ekonomija će rasti po stopi od 1,5 posto.

Politička nestabilnost, ističe Švaljek, događa se u uvjetima istodobne ekonomske nestabilnosti. Gospodarstvo pati od ozbiljnog manjka međunarodne konkurentnosti, zaposlenost je zabrinjavajuće niska, a stanje javnih financija neodrživo. - Uz ovakve temelje i bez ozbiljnog makroekonomskog upravljanja nema nikakvih izgleda da se postigne iole značajniji gospodarski rast u kratkom roku, a osobito nema izgleda za povećanje potencijalne stope rasta iznad jedan posto u srednjem roku - ističe Švaljek.

Očekivanja koja su, barem u početku, bila usmjerena na Timov tim sada se sele na neku novu Vladu i neke druge aktere. Kao dva najveća izazova u 2017. godini Savić izdvaja intenziviranje napora za korištenje fondova EU i oporavak tržišta rada. - Korištenje fondova EU mora se dodatno nametnuti kao jedan od prioriteta Vlade jer, prema procjenama Hrvatske gospodarske komore, korištenje punog potencijala sredstava fondova kohezijske politike EU Hrvatskoj bi moglo uvećati stopu rasta BDP-a za 2-3 postotna boda - kaže Savić. Kada je u drugom prioritetu, objašnjava da se Hrvatska nalazi među pet najlošije rangiranih zemalja EU gledajući brojne pokazatelje tržišta rada: stopu nezaposlenosti, stopu zaposlenosti, udio dugotrajno nezaposlenih u aktivnom stanovništvu, udio vrlo dugotrajno nezaposlenih u aktivnom stanovništvu, stopu nezaposlenosti mladih, stopu aktivnosti stanovništva te prosječno trajanje duljine radnog vijeka zaposlenih.

Kako su poduzeća prezadužena, a ekonomija u cjelini nema kapitala ili financijske snage da uđe u ozbiljniji posao, uvriježeno je mišljenje da kao jedina šansa ostaju strani investitori. Da bi oni došli, pak, potrebno je provesti strukturne reforme i poboljšati investicijsku klimu. Međutim, velika konkurencija u natjecanju za strane ulagače, neatraktivnost Hrvatske i slaba kapacitiranost ne ostavljaju mnogo nade da će strana ulaganja u skorije vrijeme igrati važniju ulogu u oporavku zemlje. Istodobno, interes za investicije ne pokazuju ni mahom dugovima opterećena domaća poduzeća.

- Ako biznis ne može podnijeti teret obveza i u procesu je razduživanja, onda u ovom trenutku veću ulogu mora preuzeti država - objašnjava. Pitanje je samo što može učiniti država koja je i sama opterećena dugom i deficitom. Ako je to cilj, odgovara ovaj ekonomist, iz proračuna su uvijek moguća veća izdvajanja za investicije koja bi, u javno-privatnom partnerstvu, išla u profitabilne projekte i one od javnog interesa.

Neki su ekonomisti posljednjih godina hvalili i zazivali aktivniju ulogu centralnih banaka, ali na globalnoj sceni velik je broj i onih koji ukazuju ograničenost njihovih politika, uključujući stvaranje iluzije jeftinog novca. Među njima je Mohamed A. El-Erian, poznati američki ekonomist koji ističe da je u ova krizna vremena, začinjena brzim tehnološkim promjenama, uloga političkih aktera zahtjevnija nego ikad. U nekim zemljama, kaže on, preduvjet za oporavak ekonomije je promjena načina razmišljanja, bolji analitički instrumenti, veća odgovornost nositelja političkih odluka te izbjegavanje “pretjeranih ideoloških rasprava”.

Prepisivanje proračuna

Kritizirajući nedovoljno aktivne fiskalne vlasti, kaže da se njihova politika u većini zemalja “svela na prepisivanje prošlogodišnjih proračuna”. Od njih se očekuje mnogo više, kaže El-Erian, od ulaganja u javnu infrastrukturu, snažnije suradnje javnog i privatnog sektora, do uvođenja poreza poticajnih za investicije, inovacije i poduzetništvo. Prezadužene zemlje, pak, morale bi se više fokusirati na restrukturiranje i konverziju duga, državnog i privatnog. Kada je riječ o dugovima države, ministar financija Zdravko Marić proteklih je mjeseci počeo razgovore s institucijama poput Svjetske banke i EBRD-a o tome kako skupe kredite zamijeniti povoljnijim, ali u tom procesu nije se ni stiglo daleko otići. U slučaju privatnog sektora, osobito donošenja mjera za rješavanje loših kredita poduzeća, sve je ostalo na dobrim namjerama.

No, ostaje pitanje kako doći do konstruktivne politiku koja će provoditi sve reforme. Pozivajući se na svoje bogato iskustvo, uključujući i sudjelovanje u rješavanju dužničke krize u Južnoj Americi tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća El-Erian piše da je za to potreban “trenutak Sputnik”, koji političare ujedinjuje oko zajedničke vizije i nacionalnih ciljeva. Ime mu je dodijelio prema događaju iz kasnih 50-ih godina kada se SAD probudio iz sna, shvativši da je SSSR poslao satelit u svemir. Na “nacionalnu prijetnju” politička klasa odgovorila je tako da je SAD ubrzo preuzeo vodstvo u svemirskoj igri.

- Treba se nadati ekonomskom Sputniku - kaže ovaj ekonomist.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 20:18