Šeks neće biti isključen iz procesa u stranci, ali veliku ulogu više neće igrati

Vladimir Šeks, kako se čini, napokon može biti zadovoljan: njemu bliski ljudi sjede na tri strane Markova trga: Andrej Plenković, čiji je uspon na stranački vrh pomno pripremao i podržavao, u srijedu navečer uselio se u Banske dvore na zapadnoj strani Markova trga. Njegov kum i blizak stranački suradnik Branko Bačić postao je novi predsjednik zastupničkog kluba HDZ-a, u Saboru, na istočnoj strani Markova trga. Šeksov drugi kum, Miroslav Šeparović, predsjednik je Ustavnog suda smještenog na sjevernoj strani Markova Trga.

Hoće li jedan od pisaca Ustava i arhitekata hrvatskog političkog sustava zahvaljujući mreži utjecajnih suradnika i kumova i nakon odlaska u mirovinu ostati najutjecajniji umirovljenik u državi? Kolike su mu stvarne zasluge za Plenkovićev dolazak na čelo HDZ-a? I koliko političkih života ima Vladimir Šeks? Odgovore na ta pitanja pokušali smo dobiti razgovarajući s više osoba iz vrha HDZ-a, ali i Šeksova okruženja.

Gorak okus

Kad ga je u veljači ove godine, u jeku afere pomilovanja, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović pozvala u svoj ured i priopćila mu da mora podnijeti neopozivu ostavku na savjetničku dužnost, činilo se da Šeks, nakon četvrt stoljeća, napokon mora sići s političke pozornice, i to s gorkim okusom u ustima. Ispostavilo se, međutim, da predsjedničina akcija svaljivanja odgovornosti na pleća savjetnika za ustavna pitanja i nije naročito naštetila Šeksu ni ublažila štetne učinke afere pomilovanja na njezin ugled. Ispostavilo se da je bivši suradnik u Šeksovu saborskom uredu, Vanja Goldberger, bio jedan od rijetkih u toj spornoj skupini pomilovanih koji je imao pravo na akt predsjedničke milosti: odslužio je dvije trećine zatvorske kazne i bio u teškom zdravstvenom stanju. Predsjednica do danas, osam mjeseci od Šeksove smjene i raspuštanja Komisije za pomilovanja, nije imenovala novu komisiju, a i ne zna se kad će.

Politički je nadživio četiri predsjednika HDZ-a, posrtao i dizao se, kidao politička prijateljstva i gradio nova te pritom uspješno opstajao u samom stranačkom i državnom vrhu. Posebno zanimljiv odnos imao je s prvim predsjednikom Franjom Tuđmanom. U knjizi “Domovina i država” Josip Manolić objavio je stenogram Tuđmanova govora na dramatičnoj sjednici predsjedništva HDZ-a održanoj 12. i 13. kolovoza 1991. u vili Weiss na Pantovčaku. Tuđman je u tome govoru Vladimira Šeksa, jednog od utemeljitelja HDZ-a, izravno optužio kao organizatora i inspiratora zavjereničke grupe koja “želi promijeniti politiku HDZ-a i stvoriti ustašku državu”. Manolić na 194. stranici svoje knjige navodi kako je Tuđman doživljavao Šeksa kao prijetnju vlastitoj liderskoj poziciji u stranci i državi. “U jednom će trenutku ta paranoja poprimiti i obilježje zloporabe, Tuđman će naložiti da se Šeksa uhodi i prisluškuje 24 sata i da se izvješća dostavljaju samo njemu. Želim ga maknuti, nađite pobogu nešto, glasio je nalog službama”, piše Manolić o tome vremenu. Strah od unutarstranačkog puča, tvrdi Manolić, bio je stvarni razlog formiranja Gregorićeve vlade nacionalnog jedinstva. Šeks je političke padove podnosio strpljivo i doživio da ga Tuđman u drugoj polovici devedesetih potiho politički rehabilitira. Sljedećem predsjedniku HDZ-a Ivi Sanaderu je u unutarstranačkim bitkama nakon Tuđmanove smrti pomogao nadvladati Ivića Pašalića, ali je početkom 2010., kad je Sanader nakon ostavke pokušao unutarstranački puč protiv Jadranke Kosor, odigrao ključnu ulogu u njegovu izbacivanju iz HDZ-a. Kosor je jedina predsjednica HDZ-a s kojom se do kraja njezina mandata nije sukobio. Četvrti predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko u lipnju 2012., samo dva tjedna od preuzimanja stranačkog kormila, Šeksa je, u paketu s Jadrankom Kosor, smijenio s mjesta potpredsjednika Sabora. Podnio je taj potez šutke, ali naši sugovornici iz HDZ-a slažu se da je taj Karamarkov potez itekako zapamtio. I kad je sazrelo vrijeme - vratio.

Šeksov projekt

Andrej Plenković kao peti i dosad najmlađi predsjednik HDZ-a dobrim je dijelom Šeksov politički projekt, kaže sugovornik blizak vrhu te stranke. Drugi sugovornik upućen u unutarstranačka događanja u HDZ-u otići će i korak dalje i reći da je Šeks Plenkovićev politički mentor. “Tvrdnja o mentorstvu je ponešto pretjerana”, kaže nam treći sugovornik iz HDZ-a podsjetivši da je u trenutku kad je počeo komunicirati sa Šeksom, Andrej Plenković za sobom je imao magisterij prava, raznovrsno i respektabilnu diplomatsko iskustvo i vještine na kojima mu političar Šeksova tipa može zavidjeti. Međutim, svi se slažu da bi se bez tihe, pomno pripremljene i važne Šeksove unutarstranačke podrške uspješni diplomat, koji je kasno, tek 2011., ušao u HDZ, teško mogao popeti na stranački vrh.

Andreja Plenkovća Šeks je zapazio i bolje upoznao tek u prvoj polovici 2012. u vrijeme kampanje za unutarstranačke izbora u HDZ-u. U toj prilično neizvjesnoj utrci za predsjednika HDZ-a Plenković se pojavio kao kandidat za zamjenika Jadranke Kosor, a Šeks je bio dio njezina tima. Iako se Plenković u toj kampanji, prema tvrdnji jednog od svjedoka, držao prilično suzdržano, doimajući se više kao fino odgojen dečko koji se greškom zatekao u ženskoj garderobi nego kao netko tko vjeruje u pobjedu Jadranke Kosor, svidio se Vladimiru Šeksu. Od Karamarkova prvog dolaska na čelo HDZ-a u svibnju 2012. obojica su doživjela unutarstranačku marginalizaciju. Disidentska pozicija u HDZ-u dodatno ih je zbližila i zadržali su dobar odnos i nakon što je Plenković 2013. otišao u europski parlament.

Njihovi odnosi su se, prema tvrdnji našeg sugovornika iz HDZ-a, intenzivirali nakon lanjskih parlamentarnih izbora na kojima je postalo jasno da Karamarko i njegova politika ne mogu HDZ-u osigurati zadovoljavajuću izbornu pobjedu. Plenković je prilikom dolazaka iz Bruxellesa i Strasbourga u Zagrebu, prema istom izvoru, redovito i u potpunoj diskreciji posjećivao Šeksa u njegovu stanu. Jedan od dokaza Plenkovićeva bliskog odnosa sa Šeksom je i angažman Šeksova posinka Karla Resslera kao jednog od asistenata u Plenkovićevu ured. Razgovarali su o stanju u stranci i njegovoj mogućoj kandidaturi za predsjednika HDZ-a. Šeks ga je, kaže nam jedan od sugovornika, odvratio od kandidature za stranačkog predsjednika u travnju 2016. i savjetovao mu da pričeka bolji trenutak. Kad je u proljeće ove godine u aferi “Konzultantica” postalo bjelodano da je Karamarkov položaj u Vladi, a time i u HDZ-u, ozbiljno poljuljan, Šeks je, tvrdi naš izvor blizak tome političaru, odigrao važnu ulogu u povezivanju Plenkovića s glavnim stranačkim operativcem Milijanom Brkićem. To je bio jedan od ključnih momenata u pripremi Plenkovićeva dolaska na čelo HDZ-a. Jedna od većih Šeksovih zasluga u Plenkovićevu usponu na čelo stranke, prema istom izvoru, leži i u činjenici da je upravo Šeks, početkom ljeta ove godine, nakon Karamarkove ostavke na čelo stranke, moguće Plenkovićeve protukandidate u utrci za predsjednika HDZ-a, poput Darka Milinovića, u tišini nagovorio da odustanu od kandidature. Da je Andrej Plenković na unutarstranačkim izborima imao konkurenciju, u najmanju bi ruku došlo do rasipanja glasova, a možda i do drukčijeg ishoda, tvrdi naš sugovornik, a u HDZ-u je nakon rušenja vlastite vlade i ostavke Karamarka više od svega trebalo očuvati stranačko jedinstvo i dobiti stranačkog lidera sa što snažnijim legitimitetom, tvrdi izvor iz HDZ-a.

Hoće li se Šeks nakon uspješne akcije instaliranja novog šefa HDZ-a i stranačke pobjede na parlamentarnim izborima zadovoljiti tek savjetodavnom funkcijom u HDZ-? Od Plenkovićeva dolaska na čelo HDZ-a, sredinom srpnja do danas, rijetko daje izjave medijima. Odbija zahtjeve za intervjuima. “Nije još vrijeme”, odgovarao je proteklih tjedana.

Međutim, na različite načine nesumnjivo pokazuje da želi ostati igrač na političkoj sceni. Nezadovoljan činjenicom što se Dan neovisnosti, 8. listopada, obilježio tek svečanim prijemom u Saboru, ali ne i svečanom saborskom sjednicom, te konfuzijom u obilježavanju državnih blagdana, ovih je dana najavio potrebu održavanja nacionalnog referenduma na kojem bi se građani izjasnili kojeg datuma žele obilježavati Dan neovisnosti. Predložio je da to bude 30. svibnja, dan konstituiranja prvog višestranačkoga Sabora. Hoće li pragmatični Andrej Plenković, međutim, imati sluha za ovakve Šeksove inicijative, prerano je zaključivati.

Ovih dana u medijima se spekulira i o tome da je kontroverznog Pavu Barišića postavio na dužnost ministra znanosti i obrazovanja zbog Barišićevih dobrih odnosa s Vladimirom Šeksom. Više naših izvora iz HDZ-a, međutim, uvjerava nas kako Šeks nije imao utjecaja ni na Barišićev ni bilo čiji ulazak u Vladu. “Važna za Barišićevo imenovanje je njegova pozicija tajnika Međunarodne paneuropske unije i pozicija predsjednika Hrvatske paneuropske unije. Preko te pozicije Barišić je upoznao Plenkovića”, rekao nam je izvor iz vrha HDZ-a.

Širi krug

Pred izbore mu, barem kako tvrde naši izvori, Plenković nije ponudio mjesto na stranačkoj izbornoj listi. Odlučio mu je zahvaliti na podršci tako što je oživio Savjetodavno vijeće HDZ-a kojem će Šeks biti na čelu, a sastavljeno je od dvadesetak bivših premijera i ministara iz devedesetih te još ponekog člana akademske zajednice. To bi tijelo trebalo savjetovati Predsjedništvo HDZ-a. Zasad, međutim, nema naznaka da bi Plenković mogao kooptirati Šeksa kao čelnika toga tijela u Predsjedništvo HDZ-a, na što kao predsjednik po Statutu ima pravo. “Šeks je sigurno jedan od najvećih živućih političara, koji javno priznaje da bez politike ne može i kad je gore i kad je dolje”, napominje jedan od najbližih Plenkovićevih suradnika te dodaje: “Čini mi se, međutim, da se preuveličava njegova uloga u sadašnjoj politici HDZ-a. On nema kadrovskog utjecaja u Vladi. Njegova uloga će biti savjetodavna, na sjednicama stranačkoga predsjedništva može sudjelovati, ali nema pravo glasa”.

Drugi političar iz šireg Plenkovićeva kruga na naše pitanje hoće li Šeks imati značajniji utjecaj na političke procese odgovara: “Šeks je ostario. Nema više dobre reflekse. Treba mu pola sata da elaborira jednu temu. Andrej je operativan, u pola sata otvori i zatvori nekoliko tema. Zato mu je dao da bude predsjednik Savjetodavnog vijeća. To je počast, znak pažnje i zahvalnosti. Šeks neće biti isključen iz procesa u stranci, ali nije predviđeno da ima veliku ulogu”, kaže ovaj izvor i dodaje: “Plenković voli saslušati i Šeksa i Gregurića i Valentića, ali odluke donosi sam. Najviše se u stranci oslanja na Ivu Stiera, Davora Božinovića i Gordana Jandrokovića, a u Vladi će mu velik oslonac biti i Martina Dalić”.

Slanje poruka

Gradonačelnik Osijeka Ivica Vrkić sprema se predložiti Šeksa za počasnog građanina Osijeka. Proglašenje bi trebalo uslijediti u gradskom vijeću u povodu Dana Osijeka koji se obilježava 2. prosnica. Šeks bi, međutim, kako neslužbeno doznajemo, želio da odluka gradskog vijeća bude donesena jednoglasno, što je malo izgledno. Šeksov nekadašnji prijatelj Branimir Glavaš ne želi ni čuti da bi vijećnici HDSSB-a digli ruku za Šeksovo počasno građanstvo. Nedavno je javno, preko televizije N1, Šeksu poručio da mu prestane slati poruke od kojih neke nemaju veze sa sastavljanjem parlamentarne većine. Plenkoviću je poručio da je spreman s njim razgovarati o suradnji, ali da posrednik u razgovorima nipošto ne može biti Šeks. Osječki gradonačelnik Vrkić, doznajemo iz osječkih političkih krugova, u inicijativi za proglašenjem Šeksa počasnim građaninom ima i vlastitu političku kalkulaciju: u proljeće iduće godine želi se ponovno kandidirati za osječkoga gradonačelnika, a kako nije siguran da ponovno može računati na združenu podršku HNS-a i SDP-a, volio bi osigurati podršku HDZ-a.

Bez obzira na neslužbene tvrdnje koje dolaze iz Plenkovićeva užeg ili šireg kruga, Šeksov formalni, a pogotovo neformalni utjecaj ne treba podcijeniti. Svojim suradnicima znao je reći da u politici nije uvijek pametno govoriti i pokazati što stvarno misliš. Govorio im je da treba znati čekati. Strpljivo sjediti na obali rijeke i čekati da njome zapliva leš protivnika. Oni koji ga poznaju kažu da ne treba podcijeniti ni njegovu nepredvidljivu i osvetoljubivu narav. O njoj ponešto govori i pismo koje je u ožujku 2011. u završnici pregovora s EU, s pozicije potpredsjednika Sabora, uputio glavnim urednicima hrvatskih dnevnih novina. U njemu je pobrojao novinare koji ga, kako je tvrdio, “mrze i progone” te ih nazvao državnim neprijateljima, suradnicima inozemnih tajnih službi, agentima Save Štrpca i zatražio da im se podijele otkazi. U ovogodišnjem intervjuu taj je potez naveo kao jednu od svojih pogrešaka. Ali ne zato što je to bio nedemokratski napad na novinare s pozicije političke moći, već zato što političaru, ustvrdio je, nije pametno ulaziti u sukob s medijima.