TUŽNA PRIČA O NAJBOLJEM ČOVJEKOVU PRIJATELJU Don je dva dana čuvao tijelo smrznutog Splićanina, bivša vlasnica mu je umrla, a majku mu je zgazio auto

Željko Aljinović, 47-godišnjak iz splitskog Varoša umro je najvjerojatnije od studeni u svome zapuštenom stanu bez struje i vode, a do njega je dva dana od tuge umirao njegov pas mješanac Don, pronađen stisnut uz beživotno tijelo Žele Kapice, kako je bio nadimak njegova pokojnog vlasnika, piše Šibenski.hr.

Željka više nitko ne može vratiti, no ima nade za udomljavanje psa, lijepog "kvatroća" čijim žilama, sudeći po izgledu s fotografije objavljene u Slobodnoj Dalmaciji, teče krv staforda, a po tigrastim šarama vjerojatno i njemačkog boksera.

Iz Splita je naime, dopremljen u šibenski azil za pse tvrtke "As Eko" na Podima, nešto je stariji od godinu dana i dvaput je ostao bez vlasnika: dok je bio štenac, lani na Božić umrla je gospođa koja ga je uzela k sebi, a sada i Željko.

– Pas je miran i dobar, jako pitom i privržen. Zamislite kakav je to karakter kada je nekoliko dana bio zatvoren, gladan, žedan i promrzao, ali nije pokazivao nikakvu agresiju kada su ga pronašli sa svojim preminulim vlasnikom. Zaista ima tragičnu sudbinu, zaslužio je da njegova priča ima sretan završetak – poručuje Ives Cikatić, Splićanka koja je upoznata sa slučajem i moli Splićane, ali i sve Dalmatince, da u svom srcu i domu pronađu mjesta za ovu dušicu od životinje, koja je iz Splita dopremljena u šibenski azil za pse, gradskog koncesionara, tvrtke "As Eko".

Don je, pretpostavljaju naši sugovornici, nešto stariji od godinu dana i ima zaista tužnu, gotovo filmsku životnu priču. Kada je bio štene, izgubio je majku kada ju je pregazio automobil pokraj "Mercatora", te je sa svojom braćom i sestrama bačen na ulicu. Pod svoju skrb ga je uzela jedna dobra žena koja mu je našla udomiteljicu, no ona je umrla prošlog Božića i Don je završio kod Željka, gdje je bio nepunih mjesec dana, piše Slobodna Dalmacija.

Branimir Periša

- Vjerujem da ćemo ga brzo udomiti, zahvaljujući pisanju medija i dirljivoj priči koja ga prati. Mi ne eutanaziramo pse, oni ostaju u prihvatilištu dok ih ne uzme novi vlasnik ili do kraja života – govori nam susretljiva Marijana Mikulandra, doktorica veterine i voditeljica vrlo urednog, solidno izgrađenog šibenskog azila s uistinu dobrim uvjetima za životinje, piše Šibenski.hr.

Sada je tu 60-ak pasa u prostranim, ograđenim ispustima, no ovoga koji je čuvao mrtvoga Željka Aljinovića nije nam bilo dopušteno snimiti. Takva su stroga zakonska pravila, jer je smješten u 10-dnevnu karantenu, u zasebni boks zaklonjen od pogleda, a niti on ne može promatrati okolinu, da se ne uzmemirava.

- To je zdrav pas, uredno čipiran i njegova sudbina za nas nije toliko izuzetna. Svima se u ovom azilu dogodilo za psa najgore, da bude ostavljen, govori Mikulandra. Kada izađe iz karantene i pridruži se ostalima, objašnjava, azil će se upisati kao njegov vlasnik ukoliko se ne javi netko od rodbine preminulog Željka Aljinovića.

- Što mislite, zašto su svi kao jedan počeli lajati kada su čuli i vidjeli vaš automobil? - pita nas doktorica na odlasku.

- Zato što svaki od njih misli da je netko došao baš po njega da ga odvede kući, odgovorila je.

Sipila je kiša nošena vjetrom, a psima to nimalo nije smetalo da nas iza ograde, njuški isturenih kroza žicu isprate čeznutljivim pogledima; ovaj put nije došao spasitelj.

Branimir Periša