ŽALBE SRUŠILE VIŠE OD 500 NATJEČAJA Na javne nabave najviše su se žalili Shimadzu i Ramić Trade - ukupno 29 i 27 puta

HEP, Grad Zagreb, Hrvatske ceste i Hrvatske šume, Klinički bolnički centar Zagreb - rekorderi su među tvrtkama na koje se najviše žale i privatni poduzetnici i državne institucije u postpucima javne nabave. To otkriće navodi se u Godišnjem izvješću za 2016. godinu Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave čiji je zadatak da osigura liniju pravne zaštite od nezakonitog trošenja novca hrvatskih poreznih obveznika.

Konkretno, na račun HEP-a Operatera distribucijskog sustava Državna komisija zaprimila je 96 žalbi, usvojila ih je 29 od ukupno 477 objavljenih natječaja.

U HEP-u nam kažu da su proveli analizu žalbenih postupaka u 2016., te da je ona pokazala da je najveći broj žalbi riješen u njihovu korist.

Usvojene žalbe

- U odnosu na ukupan broj postupaka, udio usvojenih žalbi samo je šest posto - kaže nam izvor iz HEP-a.

Drugi na listi najčešće osporavanih je Grad Zagreb - od 933 objavljena natječaja stigla je 81 žalba, a 26 su se pokazale opravdanima, protiv Hrvatskih cesta 36 žalbi, od čega 15 usvojenih, a KBCZ-a od 27 njih 11 ih se utvrdilo utemeljenima. Tvrtke su bile nezadovoljne i kriterijima natječaja Financijske agencije, Hrvatske pošte, Ministarstva unutarnjih poslova, Plinacroa, Ministarstva obrane, HRT-a...

Na adresu Državne komisije, koja mjesečno prosječno riješi 107 žalbi, lani je stiglo njih 1285, a broj usvojenih žalbi povećao se sa 37,49 posto iz 2015. godine na 39,83 posto u 2016. godini. Od te brojke većina žalbi odnosi se na javnu nabavu, 97,18 posto, a ni tri posto na ugovore o koncesijama kojih je, prema podacima Ministarstva financija, u 2016. godini bilo 719 novosklopljenih. Žalbe u fazi o511bjave odluke o odabiru imaju suspenzivni karakter – što znači da zaustavljaju postupak nabave, a većina od gotovo 80 posto njih odnosilo se na odluku o odabiru zbog čega se tražilo poništenje dok se ostalih 20 posto odnosi na objavu i izmjenu dokumentacije.

Državna komisija lani nije izrekla ni jednu novčanu kaznu i nije donijela niti jednu odluku o poništenju ugovora javne nabave. Ali je zahvaljujući manjkavostima natječaja, državnu blagajnu napunila s dodatnih 20 milijuna i 986.259,88 kuna - budući da tvrtke koje se žale moraju uplatiti naknadu za pokretanje postupka u rasponu od deset tisuća kuna za poslove ukupne vrijednosti do milijun i pol kuna, odnosno 100.000 kuna za poslove iznad 60 milijuna kuna. Te cifre koje su sada izmjenama zakona smanjene, najmanja naknada sada iznosi pet tisuća kuna, izazivale su kritike u odvjetničkim krugovima, jer, kako neslužbeno upozoravaju, predujam gotovo cijelog troška podnošenja žalbe većini poduzeća, naročito malih i srednjih, bio preskup.

Relativno visok postotak odbačenih prigovora po mišljenju Državne komisije sugerira zaključak da ljudi ne poznaju dovoljno propise, ali su skloniji varijanti da se postupci pokreću zbog manipulacija – kako bi se, valjda, zagorčao život konkurenciji. U Izvješću se detaljno razlaže struktura poništenja odluka – koja se lani najviše odnosila na odabir ponuđača, u čak 304 slučaja dok je u 62 puta zabilježena sporna dokumentacija za nadmetanje. U odnosu na kriterij za odabir u 2016. godini uočen je trend porasta korištenja kriterija ekonomski najpovoljnije ponude, 13,39 posto, ali se on neznatno koristio u odnosu na kriterij najniže cijene. Cijena se od 1. srpnja ove godine više ne smatra presudnom. Malo je žalbi uzrokovano dokumentacijom za nadmetanje s ekonomski najpovoljnijom ponudom. Istodobno, piše u Izvješću, projekti financirani od strane ESI fondova češće koriste taj kriterij odabira.

Specijalizirao žalbe

Odvjetnik Marijan Vešligaj lani je uspio dobiti pozitivan ishod žalbi u čak 14 postupaka javne nabave, te poništiti odluke o odabranim ponuditeljima, a većina njih se odnosila na zastupanje hrvatskih malih i srednjih poduzetnika s područja zaštite okoliša, šumarstva, planiranja i projektiranja prometnica, kao i na područje energetike. “Smisao žalbe je dobiti posao a ne ‘uspjeti’ samo s prigovorima. Praksa je pokazala da cijena kao jedini kriterij ekonomski najpovoljnije ponude nije meritorna, a pokatkad je promašena. Posebno je to izraženo kod projektiranja kad su bitne nečije reference. No, u novom zakonu nije najsretnije rješenje to što u svakom postupku nabave osim cijene moraju biti obavezni i drugi kriteriji odabira. U jednostavnijim djelatnostima i nabavama, poput primjerice, čišćenja ureda i bolnica cijena bi i dalje mogla biti jedini kriterij; ali za projektiranje Pelješkog mosta baš i ne”, kaže Vešligaj i ocjenjuje kako su procedure posljednjih godina postale transparentnije. “Formalno se gleda svaki zarez”, tumači i naglašava kako predstavlja problem što globalno izvršenje ugovora izvan EU projekata nitko ne kontrolira, pa se ne zna jesu li oni koji su dobili posao zahvaljujući određenim povoljnim jamstvima kakve drugi nisu dali, doista ispunili što su obećali.”

Dugački je popis razloga zbog kojih se tvrtke žale; tvrde da dokumentacija za nadmetanje nije u skladu sa zakonima, da je nejasna i kontradiktorna, da odluka o odabiru nije u skladu sa zahtjevima iz dokumentacije za nadmetanje i Zakona o javnoj nabavi, zbog nejednakog tretmana...

na vrhu Na popisu tvrtki koje su se lani žalile ima ih 38, a na vrhu se nalazi tvrtka Shimadzu sa 29 žalbi, od čega 16 usvojenih, Ramić Trade, sa 27, Medical Intertrade sa 14, Dalekovod, Birodom i Sokol Marić sa 12 žalbi, iza njih slijede Narodne novine i Siemens, Viadukt, Croatia osiguranje, Institut IGH, Hrvatski Telekom, riječki i splitski Geodetski zavod...