ŽIVOTNA PRIČA NOVOG HRVATSKOG PREMIJERA Na putu prema vrhu posrnuo je samo jednom, kada je ušao u sukob sa Sanaderom

U hrvatskoj političkoj praksi nije zabilježen slučaj da netko tako brzo, jednostavno i bez pravog otpora osvoji vlast u zemlji. U nešto više od tri mjeseca uspjelo je to Andreju Plenkoviću, pravniku i diplomatu, magistru znanosti i političaru koji je aktivno sudjelovao u procesu približavanja Hrvatske europskoj obitelji.

Andrej Plenković kao da je bio predodređen za diplomata onoga trenutka kada je 1988. godine upisao zagrebački Pravni fakultet. Zagrebački dečko s dalmatinskim korijenima, rođen 1970. godine u obitelji intelektualaca, majke liječnice i oca sveučilišnog profesora, već je na studiju osjetio važnost ujedinjene Europe i njenih institucija, kada je Hrvatska još bila daleko od Europske zajednice, danas unije. Prvi korak “ulaska” u Europu Plenković je iskazao početkom devedesetih kada se angažirao u Europskoj udruzi studenata i ubrzo postao predsjednik Međunarodnog odbora ELSA-e.

O njegovim počecima u MVP-u, daljnjem stručnom usavršavanju i diplomatskoj karijeri koja je slijedila mediji su u posljednje vrijeme puno pisali. Dva su momenta ipak ostala manje naglašena, a neobično su važna za Plenkovićevu biografiju. Prvo, njegovo napredovanje u diplomaciji išlo je meteorski brzo, pa se očekivalo da će postati i veleposlanik. Zbog sukoba s tada moćnim premijerom Ivom Sanaderom to se nije dogodilo, a sam Plenković nikada nije detaljnije u javnosti govorio o razlozima tog sukoba. Poslan je u Pariz na mjesto drugog čovjeka u našoj misiji i bio je to jedini trenutak u njegovoj karijeri kada sve nije išlo pravolinijski, na sam vrh. Nešto slično kao i s Kolindom Grabar-Kitarović koju je također zbog osobnog sukoba Sanader udaljio s mjesta šefice diplomacije, da bi se poslije vratila na velika vrata u hrvatsku politiku. Danas su predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i premijer Andrej Plenković na samom vrhu, oboje s respektabilnim biografijama, a trenutačni zastoji zbog sukoba s bivšim premijerom nisu ih zakočili.

Drugo, javnost relativno malo zna o doprinosu Andreja Plenkovića na hrvatskom putu u Europu, a on je bio značajan i važan. Od toga da je bio član pregovaračkog tima za Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, zamjenik šefa hrvatske Misije pri EU u Bruxellesu, te je pripremao podnošenje hrvatskog zahtjeva za članstvo. I kao državni tajnik za europske integracije Plenković se aktivno uključio u proces da Hrvatska što prije završi pregovore, upoznavši detaljno sve poluge funkcioniranja EU, što će biti od nevjerojatne koristi i sada kad je postao premijer. Slavu za ulazak u EU uzeli su mnogi, a oni koji su poput Plenkovića marljivo na tome radili nisu se željeli hvaliti.

U visoku europsku politiku Plenković je ušao kao europarlamentarac i potpredsjednik Odbora za vanjske poslove EP-a zadužen za Ukrajinu. Taj delikatni posao obavljao je uz nevjerojatni entuzijazam, putovao u Kijev i vraćao se u Bruxelles, pregovarao i razgovarao o budućnosti zemlje koja je gotovo preko noći postala jedan od najakutnijih europskih i svjetskih problema. Ali, bez obzira na taj europski angažman, još u Parlamentu, jednim okom Plenković je uvijek bio u Hrvatskoj.

Kada bi došao u Zagreb, susretao se s hadezeovcima, a svojom bazom je smatrao brojne građane iz cijele zemlje koje je redovno informirao što se događa “u Europi”.

Kada sam ga jednom pitao kako uspavanoj Hrvatskoj vratiti entuzijazam, odgovorio je: “Prvih dvadeset i pet godina hrvatske državnosti nisu opravdale sva očekivanja, težnje i želje hrvatskih građana. Stvoren je kod velikog dijela građana osjećaj društvene besperspektivnosti. Vjerujem da su za povratak optimizma među hrvatske građane ključna tri elementa: jasna vizija državnog vodstva, gospodarski rast te vraćanje povjerenja u temeljne institucije hrvatske države”.

Kada se rezimira ovaj nevjerojatni blitzkrieg Andreja Plenkovića u hrvatskoj politici, gdje je nevjerojatnom lakoćom još prije ulaska u Banske dvore postao najpopularniji političar, nema zapravo mnogo nedoumica.

Plenković je prije svega na ove prostore vratio uvjerenje da normalna, uljuđena i pristojna retorika političara može biti privlačna građanima.

Nije zato čudo što je tako uspješno primirio radikale iz svoje stranke, ali i drugih stranaka i donio nadu Hrvatskoj da će biti premijer koji se neće okretati samo članstvu HDZ-a, već svim građanima. Taj njegov nastup rezultat je cjelokupne diplomatske karijere i poznavanja europske političke scene, ali i naravi u kojoj su i racionalnost i pragmatičnost, ali i temperament koji će hrvatski građani tek upoznati.

S Plenkovićem će i Hrvatska osjetiti mnogo “više” Europe. Oni koji ga dobro poznaju kažu da mu je bilo izuzetno stalo da nova Vlada bude izglasana do srijede kako bi mogao kao novi premijer predstavljati Hrvatsku na sjednici Europskog vijeća.

Tu će se Plenković osjećati “kao doma” jer poznaje sve koji trenutačno vode EU, a s mnogim europskim političarima je i u prijateljskim odnosima.

U njegov donedavni kabinet u Europskom parlamentu, na sedmom katu, gdje su dvije skromne prostorije, navraćali su mnogi iz prve reprezentacije europske politike, ali i veterani, poput njemačke europarlamentarke Doris Pack s kojom je posebno blizak. “Politička karta Europe i dalje je vjerna političkom mainstreamu. No, u posljednje vrijeme smo svjedoci svojevrsne krize identiteta europskog projekta. Rezultat toga je rast popularnosti antisistemskih stranaka na prošlim europskim izborima, što se posebno osjetilo u zemljama utemeljiteljicama EU. Ovakvi trendovi ne čude, no Europa teži umjerenosti umjesto radikalizmu”, rekao mi je jednom prilikom.

Andrej Plenković se trudi svoj politički angažman odmaknuti od privatnog života, a tako će vjerojatno biti i sada, kada će kao premijer biti stalno pod povećalom javnosti. Odluku da krene u bitku za šefa HDZ-a, nakon kraha Tomislava Karamarka, donio je sam, ali ne krije da se o tome konzultirao i s obitelji. Bio je to važan trenutak u njegovoj karijeri, kada se činilo da ga čekaju isključivo diplomatski izazovi ili mjesto jednog od europskih povjerenika ako HDZ čvrsto ostane na vlasti.

Pravog političkog iskustva Plenković prije definitivnog dolaska u Zagreb nije imao previše, iako je dobro poznavao sustav i način kako funkcionira hrvatska politika. Davno je vodio kampanju dr. Mate Granića za predsjedničke izbore i pomno je čekao pravi trenutak za angažman u HDZ-u.

Padom Karamarka ukazala se idealna situacija koju je Andrej Plenković znao maestralno iskoristiti i ulaznica za Banske dvore bila je osigurana.

------------------------------------------

TKO JE

• Rođen u Zagrebu 1970. godine; otac Mario je rođen u Svirću na Hvaru, a majka Vjekoslava Raos-Plenković u Makarskoj
• Završio osnovu školu na Jordanovcu i srednju u Obrazovnom centru za jezike.
• Na Pravnom je fakultetu 1993. diplomirao s temom “Institucije Europske zajednice”, a studentsku praksu obavljao u Londonu i Bruxellesu
• U MVP-u je počeo raditi 1994. godine kao stručni suradnik u Odjelu za europske integracije. Bavio se odnosom Hrvatske i Vijeća Europe i EU
• Godine 1995. postao je voditelj Ureda zamjenika ministra vanjskih poslova Ivana Šimonovića, a onda radio u Odjelu za analitiku
• U listopadu 1997. postao je načelnik Odjela za europske integracije, poslije i član pregovaračkog tima za Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju
• U Bruxellesu je od 2002. do 2005. bio zamjenik šefa hrvatske Misije pri EU, a od 2005. do 2010. zamjenik veleposlanika u Francuskoj
• Od travnja 2010. do 2011. bio je državni tajnik za europske integracije u Vladi Jadranke Kosor dok je Gordan Jandroković bio šef diplomacije
• Godine 2014. dobio je najviše glasova na listi HDZ-a za Europski parlament. 7. srpnja 2014. izabran je za jednog od četiri potpredsjednika Odbora za vanjske poslove. Bio je i predsjednik izaslanstva EP-a u parlamentarnom Odboru za pridruživanje između EU i Ukrajine
• Oženjen je i otac jednog djeteta