SUMNJE U VARAŽDINU

NESUĐENI PREDSJEDNIK HRVATSKOG SABORA? Podolnjak: 'Znamo kako se radi javni natječaj, pa nismo pali s Marsa...'

Supruga Roberta Podolnjaka dobila je više od 3236 kvadrata u poslovnoj zoni po povlaštenoj cijeni
 Goran Mehkek/CROPIX

Prvi čovjek Mosta, Božo Petrov, kojega politički analitičari opisuju kao lidera s licem poštenjaka koje “politički” vrijedi milijun dolara, u svom je predizbornom intervjuu Jutarnjem listu, govoreći o vrijednim, pametnim i časnim ljudima s kakvima želi imati posla, apostrofirao Roberta Podolnjaka kao uzornog čovjeka, ustavnog stručnjaka i političara. Taj je dojam stekao na temelju razgovora s njim, samo tjedan dana ranije; Podolnjak ga je fascinirao, objasnio je Petrov, stavom da ga nikakve funkcije ne zanimaju, da ga jedino i isključivo zanima rad za opće dobro.

Doduše, prije sklapanja političkog saveza u listopadu, uoči izbora, Petrov i Podolnjak nisu se baš stigli upoznati. Petrov je bio u potrazi za nezavisnim vijećnicima po Hrvatskoj. Status nezavisnog smatrao je jamstvom, kako je tumačio, “nepotrošenosti” i nekontaminiranosti u izvršnoj vlasti. Da je Petrov imao vremena bolje se informirati, pitanje je bi li baš Podolnjak uskrsnuo kao Mostov izbor za predsjednika Sabora. Na izborima je, uostalom, od svih mostovaca, sa 7,9 posto podrške glasača, izborio najmanje glasova…

Podolnjak vs. Kasapović

“Odustao sam od druge najvažnije funkcije u ovoj državi zbog dosljednosti i principa. Javnost će vidjeti da mi radimo za opće dobro”, pohvalio se Podolnjak koji je zbog protivljenja Domoljubne koalicije njegovoj kandidaturi morao progutati knedlu i suspregnuti ambicije.

No, u Varaždinu postoje ozbiljne sumnje da su lik i djelo Roberta Podolnjaka deficitarni upravo s dosljednošću za kakvom čezne lider Mosta Božo Petrov.

Do izborne noći Robert Podolnjak bio je anonimus. Ispod radara šire javnosti provukao se kao ustavni stručnjak koji je savjetovao i Ivu Josipovića oko ustavnih promjena i udrugu U ime obitelji Željke Markić oko ustavnopravnih aspekata referenduma o izbornom sustavu. Tek su zainteresirani pratili njegove polemike, poput one na stranicama Večernjeg lista s profesoricom Mirjanom Kasapović. Nakon što je profesorica Kasapović otvorila diskusiju o tome da referendum potkopava demokraciju i parlament te vodi tiraniji većine nad manjinom, ne spominjući Podolnjaka imenom i prezimenom, on se prepoznao i uzvratio da profesorica Kasapović piše neistine, na način koji nije dostojan jedne znanstvenice.

Google čuva i zabilježbu o visokom naponu na sjednici Gradskog vijeća Varaždina nakon što je gradonačelnik Ivan Čehok dao ostavku.

- Gospodine Podolnjak, dosta mi je vaših tumačenja propisa. Niste u pravu! Uostalom, vi biste trebali dati moralnu ostavku jer se zna kako ste došli na Pravni fakultet - preko Čehoka! Ovo koristite za osobnu promociju! - ljutio se Ivan Herman u srpnju 2011. Podolnjak se čudio “razinom osobnog vrijeđanja i pljuvanja”. Rekao je da ga na fakultet nisu birali ljudi s ceste. Inzistirao je da se utvrdi je li Čehokova ostavka vjerodostojna s obzirom na to da je “riječ o komadiću papira koji nije ovjeren kod javnog bilježnika”.

Profesor ustavnog prava Branko Smerdel tada je napisao otvoreno pismo javnosti i pohvalio Podolnjakovu uzornu stručnost. Premda se Smerdel danas kloni komentara o kontroverznim prijedlozima reformi u pravosuđu, čiji je glavni kreator upravo Podolnjak, u fajtu je stao u njegovu obranu ustvrdivši da se Podolnjak 2005. natjecao za radno mjesto docenta na Pravnom fakultetu upravo na njegov poziv kao ondašnjeg dekana i predstojnika Katedre za ustavno pravo od 2001. godine.

Nakon izbora, novinari su istražujući njegovu biografiju otkrili da se Podolnjak do 1992. prezivao Jovanović. Prezime je promijenio da dijete zaštititi od negativnih reakcija. Otkrili su i političku prevrtljivost. Iako Podolnjak priznaje samo formalno članstvo u HSS-u, njegovi i prijatelji i oponenti u Varaždinu pamte da je koketirao s gotovo cijelim političkim spektrom, s izuzetkom HDZ-a i SDP-a.

Karijera nezavisnog

I to zaista svima: početkom devedesetih bio je u kratkoj kohabitaciji s Markom Veselicom i Ivanom Gabelicom koji su osnovali Hrvatski demokratski savez, potom HNS-om, a kao kandidat HSS-a izgubio je izbore za gradonačelnika Varaždina 2009. godine. Nakon razlaza s HSS-om započeo je karijeru nezavisnog kandidata koji sklapa političke saveze: udružio se s Ladislavom Ilčićem, danas predsjednikom stranke Hrast, koji je 2011. bio kandidat za gradonačelnika, a Podolnjak kandidat za njegova zamjenika. S propalim izborima propao je i njihov savez…

Široj javnosti ostalo je nepoznato da svoju ulogu u varaždinskom političkom životu, ali i profesionalno usavršavanje treba zahvaliti Ivanu Čehoku koji je abdicirao s mjesta gradonačelnika nakon sudske istrage koja mu je donijela niz optužbi za upravljanje Gradom. On ga je imenovao tajnikom Grada Varaždina - to je pozicija na koju se Podolnjak kandidirao samoinicijativno dok je devedesetih bio u HNS-u, ali je Radimir Čačić nominirao Zlatka Horvata. Čehok je Podolnjaku omogućio da dovrši doktorski studij, ne samo u obliku slobodnog vremena, nego i konkretne financijske pomoći.

Koliko je točno ta financijska pomoć iznosila, Čehok se danas, suočen s novinarskim pozivom, ne može sjetiti, ali ne demantira da je Grad sponzorirao doktorski studij Roberta Podolnjaka.

“Ali, nije Podolnjak bio jedini. Podržavao sam svakoga tko se trudio i htio nešto raditi jer je početkom 2000-ih vladala totalna apatija, a Podolnjak se jako trsio. Napisao je knjigu o neposrednom izboru načelnika, gradonačelnika i župana i Grad mu je bio pokrovitelj, a ja sam mu napisao i predgovor.”

Bez Čehoka ne bi ni vlasnica tvrtke Piprom, Iva Podolnjak, supruga Roberta Podolnjaka, ujedno izdavačica još jedne njegove knjige “Gradonačelnik i vijeće”, mogla ostvariti svoje poslovne poduhvate. A svi detalji oko neuspjelog poslovnog proboja tvrtke Piprom iz vremena dok je Podolnjak bio tajnik Grada Varaždina ujedno su najveća sjena koja lebdi nad biografijom Roberta Podolnjaka.

Poslovne zone

Osnivanje poduzetničkih zona u Varaždinu početkom 2000. bila je formula koje su se dosjetili političari i gospodarstvenici ne bi li Varaždince, pogotovo niskokvalificirane, spasili od nezaposlenosti i poboljšali gospodarsku krvnu sliku. Na valu tog zanosa izgrađeno je nekoliko zona, među ostalima i Zona malog poduzetništva Jalkovec. Konkretno, Grad Varaždin je odlučio na rubu grada i prigradskog naselja Jalkovec na 209 tisuća kvadrata; na prostoru bivšeg vojnog poligona (59.000 kvadrata), državnog poljoprivrednog zemljišta (111.187) i privatnog zemljišta (38.765), malim poduzetnicima osigurati infrastrukturu i prodati zemlju po povlaštenoj cijeni.

Iva Podolnjak, koja je i danas vlasnica male, jedne od tri, ribarnice na tržnici u centru Varaždina, imala je ambiciju proširiti svoj biznis smrznutim proizvodima.

Javila se na natječaj koji je raspisao Grad za prodaju zemljišta. U gradskoj arhivi pohranjen je ugovor pod brojem klasa 311-01/03-01/9 i datiran 3. veljače 2004. Ugovor je u ime Grada potpisao Ivan Čehok. Njime je poduzetnica Iva Podolnjak dobila pravo kupnje 3236 kvadrata u poduzetničkoj zoni Jalkovec po cijeni od 13 eura po kvadratu, odnosno ukupno 42.068 eura. Ugovorom se dodatno obavezala da će “sufinancirati izgradnju komunalne infrastrukture koja se financira iz komunalnog doprinosa, pet eura po kvadratnom metru, ukupno 16.180 eura”.

Neizvršene obaveze

U zamjenu za povlaštenu cijenu zemljišta Iva Podolnjak trebala je u “dvije godine započeti s izgradnjom objekta prema urbanističkim uvjetima utvrđenim za zonu malog poduzetništva”. Obavezala se također da će u roku od tri godine Gradu dostaviti “popis novozaposlenih radnika i novootvorenih radnih mjesta temeljem čega može ostvariti povrat dijela sredstava za kupnju zemljišta”.

To, međutim, nikad nije napravila. Činjenica da je zemljište kupila po povlaštenoj, a ne tržišnoj cijeni, obavezala ju je da poštuje to da Gradu ostaje pravo prvokupa ako želi prodati vlasništvo nad zemljom.

Povjerenstvo Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva proglasilo je tu varaždinsku zonu malog poduzetništva 2005. najboljom poduzetničkom zonom u Hrvatskoj. Ali, ambicije u obitelji Podolnjak ostale su tek puste želje. Gradnju je započeo Gramat d.d., ali sve do danas to je ostala jedina, barem koliko smo uspjeli vidjeti na licu mjesta, nedovršena parcela na kojoj tek strši sablazno prazan kostur. Tih je godina kasnila Gradu s plaćanjem režija i za svoju temeljnu djelatnost, onu u ribarnici, i gomilala porezne dugove. Poslovno zdanje nije uspjela dovršiti niti ispuniti svoje ugovorne obaveze. S jedne strane ju je stiskao Grad - slali su joj požurnice, najmanje dva puta, i tražili očitovanje oko ispunjavanja ugovornih obaveza, s druge strane Gramat.

U Varaždinu imaju razloga sumnjati da je Iva Podolnjak izlazak iz svojih financijskih dubioza pronašla u prebijanju duga s Gramatom, kojemu je prepustila zemljište mimo odobrenja Grada i njegova prava prvokupa. Upućeni tvrde da je 21. ožujka 2007. sklopila novi ugovor s Gramatom kojim im ustupa vlasništvo nad česticom 424/II u Poslovnoj zoni i pritom je Gramat u tom aranžmanu kvadrat koštao 62 eura - tri puta više od cijene koju je platila Iva Podolnjak.

“I danas se tvrtka Piprom vodi kao vlasnik zemljišta”, kaže Tomislav Bogović, savjetnik u Odjelu za gospodarstvo i međunarodne poslove Grada Varaždina, i tako neizravno odgovara na pitanje zašto Grad nije tražio obeštećenje kad je postalo očito da su se planovi Ive Podolnjak izjalovili. U Gramatu je direktor koji ima uvid u stare ugovore bio na putu, nedostupan novinarima. A Iva Podolnjak nije bila voljna novinarima pojasniti svoj aranžman s Gramatom d.d. - novinarima je spustila slušalicu.

Sam Ivan Čehok, pak, priznaje da je Robert Podolnjak nekoliko puta dolazio k njemu u ured i molio ga da mu spasi suprugu:

“Kad smo vidjeli da se ugovor ne realizira, slali smo požurnice. Podolnjak je od mene tražio da mu dam odgodu. Znao sam da mu supruga ima ozbiljnih financijskih poteškoća. To nije bilo moguće pa se jako naljutio”.

Mrtvo slovo na papiru

Na pitanje zašto nije tražio raskidanje ugovora kad su svi rokovi za njegovu realizaciju prošli Čehok ne daje jasan odgovor, tvrdi da je to bilo komplicirano i zahtijevalo sudski postupak te da ne zna što se događalo nakon njega.

I tako je u loptanju s požurnicama i nadolazećom krizom slučaj Ive Podolnjak pao u zaborav i završio kao mrtvo slovo na papiru u gradskoj arhivi.

Zbog sumnjivog epiloga sa zemljištem, ali i niza drugih epizoda, u Varaždinu su s velikom skepsom dočekali ideju o Podolnjaku kao mogućem predsjedniku Sabora. Doduše, naglas ga se libe kritizirati, tumače “ne želimo pokvariti pregovore s Mostom”.

Dvoje vijećnika promrsit će kako je zbog neraščišćenih računa bolje da šute jer imaju subjektivan stav. Na neformalan susret s novinarima Jutarnjeg lista jedan je vijećnik donio zapisnik sa zajedničkog sastanka za rješavanje međusobnih odnosa Grada i Davora Patafte od 5. ožujka 2012., čiji su aranžamni s Gradom postali predmetom opsežne istrage. U zapisniku je ostao zabilježen Podolnjakov prijedlog: “Znamo kako se može napraviti javni natječaj. Zahtijeva se ono što se zahijeva, traži se ono što se traži. Nemojte sad, pa nismo pali s Marsa. Hoćete kupiti takav i takav auto, dat ćete u natječaj takve i takve specifikacije i kupit ćete takav i takav auto. Dakle…”

Naglas ga nezavisni vijećnik Zlatan Avar hvali i kaže da je Podolnjak u Gradskom vijeću izvrstan retoričar, bez dlake na jeziku, uvijek ima zapažene istupe i može računati na stabilnu bazu od 10 posto glasača. Među njima dvojicom, kaže on, nije bilo političkih iskri.

Avar će Podolnjaka brani od optužbi da je kao predsjednik Upravnog vijeća Javne ustanove Gradski stanovi odgovoran za njezine goleme dugove:

“Istina, podnio je ostavku kad su na vidjelo izašli dugovi, 23 milijuna kuna dospjelih potraživanja, ali oni nisu nastali zbog nezakonitog poslovanja, nego zato što se forsiralo dovršiti projekt POS-a bez zatvorene financijske konstrukcije, zato što se JU Gradski stanovi ponašala kao poduzetnik i kupovala zemljište, ne računajući na krizu i stagnaciju”.

Doduše, drugi izvori upozoravaju da je Podolnjak primao tisuću kuna mjesečno naknade u Vijeću, ali tri godine nije shvatio da JUGS nabija tolike dugove sve dok to nije otkrilo Ministarstvo financija.

Ne poznaje pravila

A izvrsnog govornika prvog propalog dana u Saboru nisu uspjeli upoznati. Bivši predsjednik Vrhovnog suda, danas odvjetnik Krunislav Olujić smatra da je Podolnjak za jednog profesora ustavnog prava ispao prilično neupućen tražeći konsenzus za svoju kandidaturu i očekujući da će doći do stanke u kojoj bi se zauzeli stavovi klubova zastupnika, a Mandatno-imunitetna komisija još nije počela s radom.

“Podolnjak bi kao profesor koji bi se htio prihvatiti dužnosti predsjednika Sabora trebao znati da ne postoji uvjetovana kandidatura, kandidat ili jesi ili nisi, a pristanak je bezuvjetan, tim više što ga je podržala jedna trećina zastupnika.”

Taj je gaf dovoljan Olujiću da zaključi kako “Sabor zaslužuje boljeg kandidata na mjestu najvišeg zakonodavnog i predstavničkog tijelu. Uostalom, kako bi za predsjednika Sabora mogla doći osoba koja je imala tako veliku krizu identiteta i svog osobnog statusa da je mijenjala prezime?”

Jedna neimenovana vijećnica iz Varaždina procjenjuje da je Podolnjak po svojoj nepredvidljivosti i preokretima jedna od najneobičnijih političkih figura u Varaždinu i izražava sumnju u dugotrajnost suradnje.

“S jedne strane je sitničav, troši golemu energiju na detalje u kojima se ljudi izgube, s druge, pak, strane, mirno će reći: ne treba tražiti dlaku u jajetu u ugovorima koji su bitni za funkcioniranje grada. Bio je svugdje i sa svima, svjedočio je najvećim varaždinskim aferama, a ipak je svaki put uspio izaći neokrznut. Bio je tajnik u vladavini Ivana Čehoka, predsjednik Upravnog vijeća Javne ustanove Gradski stanovi, a kad su počeli ispadati kosturi iz ormara, podnio je ostavku kao da se to njega ništa ne tiče, kao da nije znao za loše poslovanje. Bio je i član Komisije koja je sklopila ugovor za izgradnju Biotehnološkog parka, ali Grad nije stvorio uvjete, zbog čega je tvrtka tužila Grad i dobila pet i pol milijuna kuna odštete. Kad ga pitamo za njegovu odgovornost, on izmiče kao riba, kaže da nije bio na ključnim sastancima. Nije bilo sjednice Gradskog vijeća na kojoj on ne bi postavio pitanje što je s problemom otpada. Donosio je čak i bočice s prljavom vodom. Stekao se dojam da je velika opozicija gradonačelniku Goranu Habušu, ali svejedno je digao ruku za njegov proračun. On je k’o tempirana bomba.”

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 09:45