SREDNJOŠKOLSKI PROFESOR IZ GORSKOG KOTARA 'Da, plaće u prosvjeti su male, ali treba ukinuti uravnilovku. I smanjiti malo buku oko digitalizacije...'

Danijel Vrbanc, 58-godišnji nastavnik grupe elektrotehničkih predmeta Željezničke tehničke škole u Moravicama, nema tipičan profil prosvjetara. U školstvu je zaposlen (samo) šest godina, koliko ga dijeli i od mirovine, dnevno na relaciji kuća - škola prevaljuje 130 kilometara, predaje šest predmeta, tjedno radi više od 40 sati, a zbog statusa brdsko-planinske škole ima natprosječna primanja u odnosu na prosječnog prosvjetara.

Iako je veći dio radnog vijeka proveo u realnom sektoru u više poslova i institucija, a u prosvjeti se našao nakon godine dana nezaposlenosti, u školi se sasvim dobro snašao. U Torontu, na u ožujku održanoj godišnjoj konferenciji tvrtke Microsoft, sa svojim je timom osvojio prvu nagradu na natjecanju Educator Challenge. Mediji su ga prozvali najinovativnijim učiteljem u Hrvatskoj, što Vrbanc komentira riječima:

“Mediji doista svašta pišu...”.

Trenutačno u svojoj školi radi na projektu kako unaprijediti informacijsko-komunikacijsku tehnologiju (u razgovoru ipak provlači tezu da bi “trebalo malo smanjiti buku oko digitalizacije u školstvu”).

Realni sektor

Vrbanec se u prosvjeti našao s 52 godine. Škola je za njega bila novo okruženje, no nakon par mjeseci prilagodbe shvatio je da mu leži.

- Jednostavno sam gurao naprijed i iskoristio svoje prednosti rada u realnom sektoru, kako bih unaprijedio rad škole - kaže.

Povodom 5. listopada - Dana učitelja, Vrbanc pokušava sažeti osnovne probleme prosvjetara. Nabraja ih redom: plaće, uvjeti rada, neopremljenost škola i nejednaki uvjeti te društveni položaj nastavnika. Probleme razrađuje redom, bez želje da pritom cmizdri i žali se.

Bez “uravnilovke”

- Naravno da svatko želi veću plaću. Kada je o prosvjeti riječ, a gledano iz kuta općeg stanja u državi i nedavnog izlaženja iz recesije, uz još uvijek siromašan rast i proračun takav kakav jest, iz pozicije nekoga tko se borio za opstanak u privatnom sektoru, mogu reći da mi nastavnici možemo biti zadovoljni što redovno primamo plaće.

Naravno, one jesu premale, kaže.

Njegov je stav da bi trebalo ukinuti uravnilovku u školstvu i za marljive učitelje osigurati stimulativni dio.

Tjedna norma

- Jednostavno, bolji učitelj, bolja plaća. Svjestan sam da i u primisli uvođenja takvoga modela raste zla krv. Teško je to izvesti, ali u školstvu ne bi smjelo biti uravnilovke, smatra. Kao i većinu prosvjetara, smetaju mu kategorizacije koje nastavnike svrstavaju u one koji malo rade, a imaju duge praznike. Svaki nastavnik ima svoju tjednu normu propisanu zakonom od 40 sati tjedno, od kojih 22 sata otpada na nastavu. Ostatak tog vremena predviđeno je da nastavnici provode u administrativnim poslovima, ocjenjivanju učeničkih radova i pripremi nastave.

- Savjesni nastavnik pripremat će se za nastavu, onaj koji to nije imat će problem u razredu. Učenici osjete kada nastavnik nije pripremljen, što se reflektira ili kroz disciplinu ili kroz slabe ocjene. Često slušam i čitam tezu da nastavnici ne rade puno radno vrijeme, da imaju tri mjeseca godišnjeg odmora, no priča je sasvim drukčija. Osobno uvijek radim više od 40 sati tjedno, kaže Vrbanc i ističe problem koji se često prešućuje u obrazovanju, odgoju djece i mladih.

- Kad čujete kakve priče imaju naši školski pedagozi i kroz kakve situacije prolaze s učenicima, gotovo ne možete povjerovati. U ovakvom sustavu, kao i društvu, odgoj je zanemaren, djecu se ne priprema za relativno grubi svijet koji ih čeka nakon izlaska iz škole. To je jedan od razloga zbog kojih treba raditi na poboljšanju statusa nastavnika, kako bi bili cjenjeniji u društvu i pomogli učenicima - smatra Danijel Vrbanc.

Škola budućnosti

Nakon nedavnog posjeta Zagrebu, uvjerio se da je Tehnička škola Ruđera Boškovića primjer škole budućnosti.

- Prevelika je neujednačenost između naših škola. Kada usporedite neku drugu strukovnu školu s Ruđerom, njegovim laboratorijima i radionicama, ili kad usporedite da neke županije i gradivo imaju veće ili manje proračune za svoje škole, shvatite da je nužno poraditi na ujednačavanju uvjeta.

Pogotovo u strukovnim školama, koje zahtijevaju puno više opreme no što je slučaj s općim gimnazijama - kaže Vrbanc, čija je poruka vladajućoj strukturi povodom Svjetskog dana učitelja:

- Postignite politički konsenzus oko reforme, obratite pažnju na nastavnike i učenike. U suprotnom ćemo i dalje biti u rovovima, od čega će najviše štete imati djeca.