GRADONAČELNICA IZ TALIJANSKE VERZIJE ŽIVOG ZIDA Trebala su joj samo tri mjeseca da Rim dovede do propasti

Što se događa s Rimom otkako je u talijanskome glavnom gradu na vlasti PoKret 5 zvjezdica i njegova gradonačelnica Virginia Raggi? Možda to može slikovito dočarati jučerašnji dan, najavljen kao ključan po kandidaturu Rima za organiziranje Olimpijskih igara 2024.

Za razliku od nekih svojih suradnika, ali pod jasnom presijom vođe PoKreta, bijesnog komičara Beppea Grilla, rimska gradonačelnica smatra da Rim mora odustati od kandidature za organiziranje Olimpijskih igara 2024. Kao što smo tada javili, ovako je to obrazložila: “U našemu [rimskome općinskome] čudovišnom dugu od 13 milijardi [eura] jedna milijarda se još odnosi na naknade za eksproprijacije za Olimpijske igre 1960. Lani su Talijani prestali otplaćivati rate zajma za [Svjetsko prvenstvo u nogometu] Italia ‘90. Pa izračunajte sami…”

Skok naprijed

Rim bi mogao imati šansu za skok naprijed - naravno, pod uvjetom da i glavni grad i zemlju vode ekipe kadre poslovati racionalno, pregledno i progledno, ponajprije odoljevši pritisku mafija i partijskih mešetara. Teško? Naravno. Nemoguće? Baš i ne - lanjski Expo u Milanu je u dobroj mjeri udovoljio tim zahtjevima.

E, pa jučer je u 14.30 sati, po dogovoru, na Kapitol pred vrata gradonačelničina ureda na ključan razgovor stigao predsjednik Talijanskoga nacionalnoga olimpijskog odbora (CONI) i time krovne udruge talijanskih profesionalnih i amaterskih sportova Giovanni Malagò, a s njime je stigao i predsjednik Talijanskoga paraolimpijskog odbora Luca Pancalli. Stigli su po pozivu, čekali dulje od pola sata i - poljubili vrata.

Gospođa Raggi se naprosto nije pojavila. Je li imala preča posla? Pametnijeg posla? Ili je samo htjela izbjeći izjašnjavanje, odgoditi ga, izvrdati ga? Zapravo je to u ovom trenutku manje bitno.

Nije našla za vrijedno da ljudima sastanak otkaže barem telefonski, makar pet minuta ranije. Znamo da je mogla: vidjeli smo da mobitel ima i da na nj zna govoriti, pa i dok traju sjednice.

Je li htjela pokazati prijezir, odvaliti simbolički pljusku? Htjela ili ne - to je učinila. Ali nije posrijedi eksces, ako se ekscesom zove ponašanje koje eklatantno iskače iz svake pristojne norme. To je već sistem.

Dan ranije, na sjednici Vijeća metropolitanskoga glavnog grada, održanoj nakon trotjedne pauze određene kako bi Raggi u miru mogla naći nove prisjednike pošto ih je nekoliko otpalo zbog zakonskih prepreka (!; ne zaboravimo da je gradska prva dama po profesiji odvjetnica, zakone valjda zna čitati), gradonačelnica je došla bez imenâ. Situaciju je objasnila u iscrpnom govoru dugačkome čak 73 sekunde, koji se dâ sažeti u tezu: “Sve je pod kontrolom, doznat ćete u odgovarajuće vrijeme” - i šlus posla, kakva diskusija, kakvo odlučivanje, kakvi bakrači?

Tri mjeseca nakon trijumfa na izborima, pet mjeseci pošto je bilo jasno da će njezin PoKret i njezina ekipa zavladati Rimom na pet godina, talijanski glavni grad nema niti kompletiranu upravu, nema potpisnika financijskih dokumenata, ne može poslovati iako grca u dugovima, nije kadar ne samo odlučivati, nego se ni izjašnjavati u pitanjima koja možda nisu presudna po život građana ali su ipak od globalnog interesa, poput Olimpijskih igara.

Čuda i pokore

U tri desetljeća što je potpisani dopisnik građanin Rima vidjeli smo svakojaka čuda i pokore: i da bivšeg gradonačelnika sudski ganjaju kao lopova i varalicu (bio je to demokršćanin Clelio Darida), i da ulicu ispred centralnoga Matičnog ureda dobije gradonačelnik koga je oporba toliko razapinjala na križ da mu je srce prepuklo u službi (bio je to komunist Luigi Petroselli, i danas pamćen kao jedan od najboljih), i da je morao odstupiti gradonačelnik nesposoban i za što osim za podlijeganje stranačkoj korupciji (demokršćanin Pietro Giubilo), i da dugo vladaju gradonačelnici sa zdravim parolama ali laki na zaduživanju, za kojih se rascvala “Kapitolska mafija” (bili su to demokrati Francesco Rutelli i Valter Veltroni, od kojih datira enorman dug), i da se na vlast prvi put poslije 1944 popne Mussolinijev štovalac koji je komunalna poduzeća napunio kriminalcima (pravomoćno osuđivanima) iz svoje razbijačke prošlosti (bio je to neofašist Gianni Alemanno, zet terorista Pina Rautija), i da stranka na vlasti skine posve nesposobnog gradonačelnika iz svojih redova kako je ne bi kompromitirao preko svake mjere (bio je to demokrat Ignazio Marino) - ali ovakvu katastrofu od nečinjenja, nesnalaženja i nepoštenog izvrdavanja dosad nismo vidjeli.

Nečinjenje

Raggi nije kriva za stanje koje je zatekla, ali je s onu stranu pameti to što ništa ne poduzima, trateći vrijeme isključivo na sastavljanje svoje uprave, dok se frakcije u PoKretu oko toga glože kao žuti mravi. A iza ugla je mogući bankrot (ne samo stečaj, nego baš bankrot kao kazneno djelo) nekoliko ključnih komunalnih tvrtki.

Više od polovice gradskih autobusa i više od trećine kompozicija gradskih podzemnih i nadzemnih željeznica u Rimu stalno je u depoima jer nema rezervnih dijelova, a nema ih zato što su dobavljači izgubili strpljenje s glavnim gradom koji ne plaća dobiveno, katkad godinu dana, katkad i dvije. Od 60 električnih autobusa namijenjenih centru (radi smanjenja zračnog i zvučnog zagađenja) funkcionira ukupno 1 (jedan). Ostalima su crkle baterije, a zadnjemu samo što nisu. I nekidan sam čekao gradski autobus na prometnoj Tiburtinskoj cesti dulje od 45 minuta pa se vratio neobavljena posla jer više nije bilo šanse da stignem - ode mast u propast, i sat i po jalova putovanja (do te stanice i nazad) i novac plaćen za karte.

Dvoje ljudi je u posljednjih nekoliko dana masakrirano u odvojenim agresijama u podzemnoj željeznici, učestali su napadi u autobusima. Logično: štednja je pogodila vanjsku suradnju, ATAC-u je odrezano 4,5 milijuna godišnje, pa su otpali zaštitari. Gradski prijevoz je prepušten pravu jačega: u smrtnoj pogibelji je u bolnicu odnesen čovjek koji je dvojicu napušenih balavaca upozorio da u metrou nije dozvoljeno pušiti. Pratio je bolesnu majku, koja je od toga još gore kašljala. Dragi klinci su i nju istukli.

Za Svetu godinu milosrđa su nabavljeni stupići za SOS, njih 110, za stanice podzemne željeznice. Puštanje u pogon malo kasni ali bit će do kraja godine, niti mjesec i pô dana po isteku Svete godine. Što je to u gradu koji traje najmanje 2760 godina i gdje je gradska uprava već dva milenija u istoj zgradi? Vrag prišu odni…

Gradska čistoća je u komi, na periferiji oko kontejnera gospodare ne samo štakori (najmanje tri po stanovniku), golubi i galebi, nego i divlje svinje i pitome lisice. Oko turističkih atrakcija opet divljaju “centurioni”, prostačine kadre razvaliti naivnog turista koji ih slika pa propusti iskeširati odokativnu tarifu, bez poreza. Roma Capitale, kako se pompozno zove od Alemannova doba, grca bez kapitala, dobrim dijelom je plijen ilegalnih kapitala, a gradonačelnica, izabrana na valu indignacije takvim stanjem, provodi tjedne u safariju na prisjednike.