Na naslovnici izraelskog Haaratza ovoga je petka osvanuo indikativan naslov "Kontrolirani napad na Isfahan mogao bi Iranu ponuditi izlaz iz ovoga sukoba". Oko pola sata ranije ruski je TASS objavio kako Teheran i ne razmatra mogućnost odmazde zbog ovog incidenta. Štoviše, nekolicina visokopozicioniranih dužnosnika Islamske Republike ukazuje svjetskim medijima na to da "još ne mogu sa sigurnošću utvrditi tko uopće stoji iza ovog napada".
Iza napada stoji Izrael.
Kako to znamo mi, tako to znaju i oni. Međutim, sama činjenica da obje strane ovu situaciju bez presedana svojim građanima nonšalantno prikazuju kao usputni incident, jedva vrijedan spomena, daje naslutiti kako obje administracije grčevito stišću kočnicu.
Umjesto snimaka bespilotnih letjelica i zvukova eksplozije u cik zore, na iranskoj se državnoj televiziji prikazuju idilični prizori iz Isfahana - smirenih građana koji rutinski obavljaju svoje svakodnevne obveze.
Promet teče normalno, a nije došlo čak ni do dulje obustave letova u obližnjoj zračnoj luci, što je prilično neobično ako u obzir uzmemo činjenicu da su u iranski zračni prostor, samo nekoliko sati prije, uletjele čak tri bespilotne letjelice s eksplozivom.
Teheranski režim uložio je bizarno velik trud da cijeli svijet, a pogotovo vlastiti narod, uvjeri kako "nije prouzročena nikakva materijalna šteta". Upravo je to priopćio i šef iranske vojske Abdulrahim Musavi putem režimskih medija.
Da će odmazda biti blaga, moglo se naslutiti još početkom tjedna, kad je izraelski premijer Benjamin Netanyahu svojim ministrima poručio da će voditi računa "da se odmazda zadrži u okvirima zdravoga razuma". Ipak su snage IDF-a trenutno rastegnute na čak tri fronte; u Gazi, na Zapadnoj obali i na sjevernoj granici s Libanonom. Većina diplomatskih stručnjaka napominje kako Izrael, naprosto, trenutno nema kapaciteta samostalno se uhvatiti u koštac s režimom u Teheranu, osobito ako se u obzir uzme činjenica da im sve veći broj ključnih strateških partnera, poput SAD-a i EU, okreće leđa zbog brutalnosti šestomjesečnog angažmana u Gazi.
- Jasno je kao dan da ovaj napad i nije bio koncipiran kao nešto što bi izazvalo daljnju eskalaciju sukoba - objašnjava NYT-u Raz Zimmt, stručnjak za Bliski istok pri izraelskom Institutu za nacionalnu sigurnost.
Spoznaja je to koja nije sve podjednako oduševila. Izraelski ministar nacionalne sigurnosti, Itamar Ben-Gvir, na X-u, bivšem Twitteru, kratko i jasno je poručio: "Slabo".
Svijet (barem privremeno) može odahnuti, što je samo po sebi golem uspjeh za globalnu zajednicu koja je na vodeće aktere u ovome sukobu proteklih dana vršila velik pritisak da stanu na loptu.
Međutim, teško da će se sukob samo tako trajno "vratiti u sjenu". Izraelski je napad bio toliko blag da ga se jedino može interpretirati kao slanje poruke. Koja bi to poruka bila? Možemo, i spremni smo penetrirati u vaš teritorij, znamo gdje vam se nalaze strateški važna postrojenja i, ako se za to ikada stvori potreba, napast ćemo vas neusporedivo jače.
Unatoč elaboriranoj komunikacijskoj kampanji koju trenutno vode "na van", Iran je tu poruku sigurno primio na znanje, zbog čega će u narednom periodu jačanje svojih vojnoobavještajnih i nuklearnih kapaciteta staviti u višu brzinu. Baš kao i Izrael.
Činjenica da su dva zakleta neprijatelja, koja desetljećima vode rat u sjeni, u samo nekoliko dana jedan drugome raketama ušli u zračni prostor daje naslutiti da se otvorila Pandorina kutija koju će teško, pa čak i nemoguće, biti "samo tako" zatvoriti.