Krvnik iz Nice bio u intimnoj vezi sa starcem

Zločin u Nici pokrenuo je novu raspravu o vezi između psihičkih bolesti, ekstremističkih ideologija i nasilja, piše u analitičkom tekstu agencija Associated Press.

Stručnjaci s kojima je agencija razgovarala istaknuli su kako psihička bolest nije razlog za počinjenje terorističkog čina, ali da psihički problemi pojedine oboljele mogu učiniti podložnijima ekstremnim ideologijama i nasilju. Prevladavajuća većina osoba sa psihičkim problemima nikada se ne okrene nasilju, istaknuli su stručnjaci. Međutim, smetnje ih mogu učiniti ranjivijima i podložnijima ekstremističkim porukama. U rijetkim slučajevima taj miks može dovesti do strahota poput one u Nici.

Na lijekovima

Obitelj Muhameda Lahouaieja Bouhlela, 31-godišnjaka koji je počinio taj strašan napad, izjavila je da je još kao mladić posjećivao psihijatra i uzimao lijekove. Obitelj u Tunisu opisuje ga kao “šutljivog, mirnog i nedruštvenog”.

Međutim, pretražujući njegov mobitel, francuski su detektivi otkrili drugačiju sliku. Sudeći prema fotografijama, porukama i drugim sadržajima na njegovu telefonu, Bouhlel je bio osoba opsjednuta seksom, hvalisavac koji je bilježio svaki ljubavni pothvat, a u ljubavne veze stupao je ne samo sa ženama, nego i s muškarcima - što je u islamskom društvu tabu i neprihvatljivo.

Prema otkriću istražitelja, Bouhlel je vodio vrlo aktivan seksualni život u Nici. Posjećivao je stranice za upoznavanje ljubavnih partnera, a svaku je vezu, ma kako kratka bila, dokumentirao. Francuski su detektivi, piše Daily Mail, među svjedocima ispitali i 73-godišnjeg Bouhlelova ljubavnika. S francuskim umirovljenikom Bouhlel se, čini se, najredovitije sastajao.

Slika koju istražitelji sada imaju o Bouhlelu prikazuje ga kao “nasilnog biseksualnog sadista”, no njegova nagla radikalizacija i dalje je zagonetka. Nedugo prije napada - vjeruje se da je s planiranjem počeo oko 1. srpnja, jedva dva tjedna prije izvršenja napada - prema svemu sudeći se okrenuo islamu. Pustio je bradu i prestao piti, tvrde njegovi susjedi.

AFP piše kako su na njegovu kompjutoru pronađene vrlo uznemirujuće fotografije leševa. Jednom je prijatelju rekao da redovito gleda egzekucije terorističke skupine Islamska država. Istražitelji su također ustanovili da je pretraživao internet tražeći podatke o pokolju u noćnom klubu u gradu Orlandu na Floridi gdje je ubijeno 49 osoba te o napadu na policijski bračni par u pariškom predgrađu Magnanvilleu prošlog mjeseca. Također je istraživao ubojstva policajaca u Dallasu.

Ideologija

Iako vlasti ističu da napad u Nici ima obilježja terorističkog udara, a vrlo je izgledno da se ubojica inspirirao radikalnom vjerskom ideologijom, na pokolj u Nici stručnjaci više gledaju kao na masovno ubojstvo, nego kao na teroristički čin. To se odnosi i na napad na gay klub u Orlandu.

Paul Gill, viši predavač na University College London, analizirao je više od stotinu počinitelja terorističkih napada i masovnih ubojstava. Među analiziranima su i bombaši samoubojice u Londonu 2005. godine, norveški terorist Anders Behring Breivik i dječaci koji su počinili pokolj u školi Columbine. Analiza je pokazala da su psihički problemi dosta češći kod pojedinačnih napadača, tzv. vukova samotnjaka, za razliku od počinitelja koji su djelovali u sklopu skupine.

Među napadačima kod kojih su se spominjale psihičke smetnje poput depresije su njemački kopilot koji je zabio avion u Alpe, školarci koji su počinili masovni napad na školu u Columbineu u SAD-u te napadač iz Orlanda.

- To su više slučajevi očajničkog samoubojstva. Psihički nestabilni ubojice ulovit će se čega god, samo da nekako izraze svoje frustracije i gnjev - ističe David Canter, direktor Instituta za psihologiju na sveučilištu Huddersfield u Britaniji.

Često je riječ o kombinaciji vjerskih motiva, ljutnje zbog intervencije u Siriji i Iraku, antisemitizmu, ali i osobnim frustracijama, samomržnji te želji za samoubojstvom.

Bez stigmatiziranja

Međutim, okrenuti se osobama sa psihičkim problemima i reći da su one ranjive i pod rizikom od radikalizacije je stigmatizirajuće, ističe Ariane Bazan, profesorica kliničke psihologije u Bruxellesu.

- Toliko je elemenata koje treba uzeti u obzir. Nijedan poremećaj osobnosti neće pretvoriti osobu u terorista. Ali, ekstremističke ideologije mogu odjednom imati smisla nekome tko je psihički problematičan i tko ih može iskoristiti za racionalizaciju svojeg bijesa - kaže Bazan.

Sve to, pak, potvrđuje izvješće Europola koji tvrdi da su veze između tzv. Islamske države i nedavnog niza terorističkih napada u Europi i SAD-u slabe, dodajući da bi psihičke bolesti vrlo vjerojatno mogle biti motivacija za takve izolirane napade. Europol također napominje da je oko 35 posto ljudi koji su samostalno izveli napade od 2000. do 2015. bolovalo od neke vrste mentalnog poremećaja, implicirajući da bi možda ionako počinili kaznena djela, no odlučili su povezati napade s Islamskom državom kako bi im pridali veće značenje...