Nakon što su ruski mediji čak četiri puta u posljednjih mjesec dana javljali o njegovoj smrti, u srijedu 6. travnja, od posljedica dugotrajne borbe s covidom-19 (iako je sam govorio da se cijepio deset puta) umro je ultranacionalistički političar Vladimir Žirinovski, najveće spadalo ruske politike, Trump puno prije Trumpa, čija je lažna politička mimikrija obilježila njegovu gotovo 30-godišnju karijeru.
Govorilo se da je projekt KGB-a, a kasnije ga je preuzeo FSB. I on je uživao biti politički klaun po zadatku režima, čovjek koji se razbacivao teškim i radikalnim izjavama kao prokremaljski trbuhozborac u vremenima dok još Putin i njegova svita nije posve skinula uprljane rukavice. Bio je Putinovo strašilo i zabavljač. Nikada dosadan, uvijek programiran i spreman za opasnu političku zabavu uz Putinovu dozvolu i s njegovim blagoslovom, uz umiranje od smijeha Putinovih medijskih glodura dok je govorio da muslimane na Kavkazu treba opasati bodljikavom žicom, prijetio novinarkama silovanjem, atomskim bombama svima po potrebi od Estonaca do Turaka i Amerikanaca.
U intervjuu koji je autor ovog teksta radio s njim na Bledu kada je posjetio Sloveniju početkom 90-ih, kada je iskoristio warholovskih pet minuta slave, koje su na kraju trajale i više od 30 godina, izgovorio je možda najvažniju filozofiju svoje politike: "Čovječe, politika u Rusiji je danas najveći bussines. Treba se samo sagnuti, uzeti što se valja u prašini i biti dovoljno pametan da se previše ne zamjeriš pravim vlastodršcima".
Prvi najavio invaziju
Upravo toga se do kraja života i držao te u političkom preživljavanju, za sada, nadživio i samog Putina, koji je tek 22 godine na vlasti, a on je punih 32 živio od vlasti. Prvi je najavljivao rat s Ukrajinom, dva mjeseca prije početka rata pozivao je na bombardiranje Ukrajine, govorio o njezinoj brutalnoj denacifikaciji, aneksiji i amputaciji njezina teritorija od Kijeva prema istoku, priznavanju odmetnute istočnoukrajinske regije Donbas: "Treba uzeti ono što je naše, a ostalo neka podijele Poljaci, Mađari i Rumunji, ako hoće".
Prijetio je nuklearnim oružjem ciljajući balističkim raketama Bijelu kuću, odricao se ruske pripadnosti europskom kulturološko-civilizacijskom krugu, govoreći o Rusiji kao zasebnom kontinentu, odbacivao europske vrijednosti kao strane i štetne za Ruse, a pred smrt proricao raspad SAD-a 2024. godine i skoro raspuštanje EU, ali neće doživjeti da vidi hoće li mu se i to proročanstvo kao agresija na Ukrajinu obistiniti, da bi se sada pokazalo da nisu to bile njegove šarlatanske eskapade, nego je istupao kao Putinov prijeteći glasnogovornik.
Sada te prijetnje moraju izgovarati Putinova uglađena potrčkala Sergej Lavrov i Dmitrij Medvedev jer Žirinovskog više nema, a komunistički vođa Genadij Zjuganov je previše uštogljen, a medijski sijač mržnje Vladimir Solovjov previše licemjeran, ciničan i prevrtljiv.
Šibicar za prljave poslove
Vladimir Žirinovski je iznikao u korovu i kaosu raspada SSSR-a kao podmetaljka - šibicar za prljave poslove, čak je i ime njegove stranke bilo Liberalno demokratska iako je bio nepatvoreni proračunati velikoruski nacionalist koji je na zidu svog ureda imao kartu Rusije koja je obuhvaćala sve od Varšave i Helsinkija do Anchoragea i Biškeka. Da sve bude u stilu, bio je vegetarijanac koji je najavljivao zabranu jedenja mesa u Rusiji.
U TV emisijama napadno je vrijeđao pa i fizički napadao druge političare ili suparnike, tukao se i u Dumi, kao kada je vukao za kosu i bacio na pod zastupnicu Jevgeniju Tiškovskuju, a stigao se čak obračunavati i s prosvjednicima na ulicama Moskve, kada je jednog umirovljenika koji se bunio protiv nove mirovinske reforme opalio šakom u nos rekavši "sada ćeš pišati krv". I nikada mu ništa nije bilo, jer je to je "naš, narodski Žirik", kako su mu tepali režimski mediji.
U vremenima propadanja SSSR-a uletio je u orbitu novih političkih odnosa izjavom: "Mama mi je Ruskinja, a tata pravnik". Rekorder je po broju kandidatura na ruskim predsjedničkim izborima - čak šest (od sedam) puta se natjecao, nikad nije uspio prijeći desetpostotnu podršku, ali iako je stalno od 1991. u ruskoj Dumi, vrhunac je doživio 1993. godina kada je njegova stranka LDPR osvojila najviše glasova i kada su mnogi s užasom govorili da bi on mogao zasjesti na tron Kremlja.
No, ni tada on to nije htio, ni mogao niti je to bilo zapisano u njegovom političkom dosegu i poslu. Bio je čovjek zadatka, pa iako "budala", znao je svoje kapacitete i zadatke te ga je Putin sveo na potrebnu mjeru koju je i on sam znao i imao na umu. Nikad nije prešao granicu. Bio je zato neizostavno lice političkog i zabavljačkog talk showa.
Hvalio Hitlera
Proslavio se 1992. godine i komplimentiranje Adolfu Hitleru, kazavši novinaru Andreju Vandenku u časopisu Novi pogled, da je on učinio nekakve greške i osramotio Njemačku, ali da "njegova ideologija ništa u sebi nema negativnog". Na njegovim političkim počecima ruski politolozi i sociolozi nikako nisu mogli napraviti i pronaći pravi profil njegovih birača, a potom, kako je rastao Putinov autoritarni režim, digli su ruke od takvih istraživanja jer su izbori takvi kakvi jesu i rezultati takvi kakvi trebaju biti.
Žirinovski je trebao izigravati oporbu, čak znao napadati vlast, ali nikada se ni na jednom glasovanju ili javnom nastupu nije suprotstavio Putinu. Koliko je bio važan Putinovom režimu i koliko je bio slika putinovske Rusije svjedoči i izjava predsjednika Dume i bivšeg šefa predsjedničkog ureda Vjačeslava Volodina koji za Žirinovskog kaže kako je bio "talentirani političar" te "političar velikog kalibra bez kojeg je teško zamisliti povijest suvremene Rusije", čime je zapravo pokazao da je vodeća figura Putinove stvarnosti Rusije politički simulant, dvorska luda i prostak.
Otišao je čovjek koji je slika i prilika Putinove vlasti i režima Rusije koja sve više srlja u diktaturu na valu ratnih neuspjeha u Ukrajini, u Rusiju kakvu je u svojim nagvaždanjima i "proročanstvima" zazivao Žirinovski.
