Trump protiv menadžera, novih vladara svijeta

Kada sam u Sjedinjenim Američkim Državama, najrađe boravim kod Bondovih. Četveročlana obitelj, na čelu s ocem Bobom, brokerom na Wall Streetu, “najameričkija” je obitelj koju poznajem. Bondovi su ponosni na svoju obiteljsku povijest - slika broda Mayflower u dnevnom boravku aludira na to da su Bondovi bili među prvima koji su naselili Novi svijet i prigrlili američki način života. Kuća koju su nedavno kupili u saveznoj državi Connecticut, naslonjenoj na New York, zbog čega je smatraju predgrađem imućnih Njujorčana, slika je i prilika američkog predgrađa - suburbie, kako je zovu zlobnici s Manhattana. No, za Boba i njegovu suprugu ona je simbol njihova desetljetnog napornog rada koji ih je iz stambenog bloka Queensa doveo u zelenilo njihova susjedstva.

Za razliku od mojih ostalih američkih prijatelja koji su uglavnom djeca globalizacije pa imaju iskustvo života u Londonu, ljetovanja u Italiji, zimovanja u Francuskoj i cijeli svijet doživljavaju kao da im je nadohvat ruke, svijet Bondovih omeđen je manje-više granicom Sjedinjenih Američkih Država. Oni ne ljetuju na Mediteranu nego u Nantucketu, ne skijaju u Alpama nego u Maine, ne sanjare o Saint-Tropezu nego o Havajima. Dobra je stvar u Americi, jednom mi je rekao Bob Bond, da cijeli život možeš njome putovati i još će ostati mjesta koje nećeš stići posjetiti.

Reagan, Thatcher...

Kada ne rade, Bondovi se druže sa susjedima i sudjeluju u raznim humanitarnim akcijama u svojoj lokalnoj zajednici. Obiteljsko je pravilo, primjerice, da svaki član obitelji mora izdvojiti 30% od svojih božićnih poklona koje će ustupiti organizaciji za zbrinjavanje siromašne djece. Jednom godišnje mama Bond radi inventuru odjeće i barem dva-tri paketa pošalje u siromašne dijelove svijeta. Svake godine na ručku za Thanksgiving Day ugošćuju one, kako kažu, manje blagoslovljene od njihove obitelji. Tako su se jedne godine za stolom našli njihov meksički vrtlar s obitelji, čistačica s Filipina i nekoliko Bondovih kolega koji nisu Amerikanci. Ukratko, Bondovi su ljudi dobre volje i širokog srca. Bondovi su veliki obožavatelji lika i djela Donalda Trumpa. Ta me informacija nemalo iznenadila.

Gledano iz intelektualnih krugova Europe u kojima se krećem, glasačko tijelo Donalda Trumpa je zatucano, homofobno, netrpeljivo i izostavlja širokogrudne ljude poput obitelji Bond. Oni koji rade na Trumpovoj kampanji u prvi bi plan trebali staviti obitelji poput ove kako bi glasače prikazali u pozitivnijem svjetlu. Više od činjenice da Bob Bond navija za Trumpa, toliko da je poklonio velikodušnu svotu njegovoj kampanji, iznenadio me razlog koji mi je za to naveo. “Ja dolazim iz republikanske obitelji. Moj tata je republikanac, moj djed je bio republikanac. Kako smo lojalni stranci, više puta smo morali podržavati kandidate nevoljko. Za razliku od njih, Donald Trump promovira prave republikanske vrijednosti, on je vratio republikancima ono što je u srži stranke. Kada obećava da će ponovno učiniti Ameriku sjajnom, ja mu vjerujem, jer ideja republikanske stranke jest učiniti život boljim za prosječne Amerikance”, rekao je.

Pokazat će se da Trumpov republikanski karakter nije stvar zaslijepljenosti moga prijatelja iz Connecticuta već istinsko stajalište jednog dijela republikanaca o kojima se daleko manje govori nego o onima koji se zgražaju nad Trumpovim izjavama, frizurom, suprugom, a najviše nad činjenicom da je kandidat njihove stranke.

Kada sam o predsjedničkim izborima nedavno razgovarala s američkom poslovnom ženom Georgette Mosbacher, ona je, bez ustručavanja, Trumpa opisala kao istinskog konzervativca. Profil Georgette Mosbacher važan je za konekst ove tematike - njezin bivši suprug Robert Mosbacher bio je na vodećim pozicijama u vladama Ronalda Reagana i Georgea Busha starijeg, ona sama godinama je živjela u Bijeloj kući i u svoj krug poznanika ubrajala Bushove, Margaret Thatcher i Françoisa Mitterranda, a poznata je i kao jedan od najuspješnijih skupljača donacija Republikanske stranke. Iako je uspješna poslovna žena - nekoć je bila vlasnica luksuzne kozmetičke kuće La Prairie, danas je na čelu kuće Borghese, G. Mosbacher sebe danas opisuje prije svega kao ovisnicu o politici i - republikanku.

Američki san

Fundamentalne ideje Republikanske stranke jedna su od njenih omiljenih tema, a ona vjeruje da je njezina životna priča - djevojčica koja je odrastala sa samohranom majkom u siromašnim prilikama Indiane postala je jedna od najmoćnijih žena u SAD-u - slika i prilika mogućnosti koje promovira stranka. “Ja sam ostvarila američki san. On je i dalje ostvariv, ali ljudi su se promijenili. Neki dan je održan prosvjed za ukidanje školarina na fakultetima. Meni nije padalo na pamet da mi pravo na fakultet pripada rođenjem. Radila sam tri posla odjednom kako bih si ga mogla priuštiti školovanje i ni u jednom trenutku se zbog toga nisam žalila. Ljudi danas imaju taj osjećaj da im nešto samo po sebi treba pripadati, a ne shvaćaju da se uspjeh u životu zarađuje, a ne dobiva. Ljudi očekuju stvari koje sam ja zaradila. Američki san traži rad, žrtvovanje, razumijevanje da za sve što želiš moraš raditi, a ne čekati da nešto dobiješ”, kaže. To je jedan od razloga zbog kojih oduvijek podržava Republikansku stranku. “Mi vjerujemo da svaki pojedinac zna što je najbolje za njega i njegovu obitelj, da svatko nosi odgovornost za svoj život. Mi ne želimo da se vlada miješa u živote svojih građana, osim kada je u pitanju vojska i briga o nemoćnima. Mi želimo manju vladu, manje poreze, slobodno tržište, manje regulacije. Vlade moraju olakšati proces zarađivanja novca”, objašnjava G. Mosbacher. To nije SAD danas, to nije svijet danas, kaže. G. Mosbacher se zgraža nad političkom slikom svoje domovine i svijeta općenito. Zabrinjava je izostanak lidera, naglašava i neočekivani dolazak Donalda Trumpa na političku pozornicu smatra nužnim i dokazom da se politički establišment mora mijenjati. “Donald ne ispunjava očekivani profil političara, zbog čega predstavlja prijetnju političkom establišmentu. No, upravo zbog toga on se sviđa masama. On je drugačiji, ne prihvaća političku korektnost, ne pazi hoće li nekoga uvrijediti, zbog čega ga mediji doživljavaju kao prijetnju. U ljudskoj je prirodi da želi uništiti sve što predstavlja prijetnju. Mnogi ga ne razumiju. On je osoba puna karaktera, što kod nekih ljudi izaziva nelagodu, neki mu ne vjeruju. No, on pritišće tamo gdje se nitko ranije u političkoj areni nije usudio pritisnuti”, kaže G. Mosbacher. Za razliku od svojih stranačkih kolega koji smatraju da sramoti stranku, G. Mosbacher smatra upravo suprotno, da u on u prvi plan stavlja fundamentalne ideje stranke, među ostalim “povratak fokusa na ono što je SAD učinilo najmoćnijom državom na svijetu”. “Donald Trump utjelovljuje ideju američkog sna. On je dokaz da se radom i vjerom u sebe sve može postići. Fokus je na ljudima koji žele i mogu, a ne na onima koji čekaju da im se nešto omogući i dade izvana, od strane države. To smo vidjeli kod Obame i pokazalo se da jednostavno ne funkcionira”, rekla je u razgovoru za Magazin.

Uništenje stranke

Ideja da je Trump istinski republikanac možda bi ostala na mojim njujorškim razgovorima koji su me zabavili, ne i uvjerili, da nedavno nisam naišla na studiju američkog politologa Timothyja Shenka koji tvrdi da je povijest Republikanske stranke ustvari na strani Boba Bonda, Georgette Mosbacher i Donalda Trumpa. “Trump je jedinstven karakter, ali principi koje brani i strasti koje zapaljuje dio su američke desnice od njenog stvaranja nakon Drugog svjetskog rata”, piše Shenk. On se fokusira na zanemareni krug konzervativaca koji podržavaju ono što on naziva “trumpizmom”, a pronašao ih je okupljene oko online akcije Journal of American Greatness koji je mjesecima promovirao Trumpove ideje uspoređujući ih s idejama najvažnijih republikanaca, uključujući Jamesa Burnhama i Samuela Francisa. Anonimni autori portala navode tri ključna elementa trumpizma: ekonomski nacionalizam, kontrolirane granice i vanjsku politiku koja ispred svega stavlja interese SAD-a. Sve su to elementi koji se sukobljavaju s političkim establišmentom i kozmopolitskom elitom koja dominira političkim kuloarima Amerike, tvrde anonimni republikanski mislioci koji ih opisuju kao “Davoisie” - globalnu intelektualnu elitu koja se najbolje osjeća u društvu svojih međunarodnih kolega na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu. Najviše im zamjeraju to što su u potpunosti izvan dodira s “običnim Amerikancima”. JAG-ovci, kako ih nazivaju u političkim kuloarima, dijele Trumpov nepovjerljiv stav prema imigraciji. “Neprestani uvoz ljudi nenaviklih na slobodu čini američku naciju manje spremnom na svakodnevnu slobodu. Što je dobro donijela islamska imigracija SAD-u i američkoj naciji?”, pisali su. Na komentare svojih stranačkih kolega da će Trump uništiti Republikansku stranku imali su prilično oštru poruku: “Ako Trump na kraju uništi Republikansku stranku, to će biti zato što je Republikanska stranka onakva kakva je danas tek nešto više od programa zapošljavanja za propale akademike i novinare”.

Journal of American Greatness podigao je prašinu kod jednih izazvavši interes, kod drugih zgražanje, i potom nestao. 175.000 riječi nestalo je s interneta, izgubio im se trag, neki su objasnili da je sve počelo kao šala koja je otišla predaleko, drugima je nestanak stranice samo potvrdio vjerovanje u establišment koji kontrolira SAD.

Prijetnja društvu

Shenk piše da se povijest američke desnice može interpretirati kao povijest “bijelih glasača koji se bore kako bi obranili svoje mjesto u socijalnoj hijerarhiji” i podsjeća da je jedna od fundamentalnih republikanskih ideja borba protiv opisanog establišmenta, odnosno “vladavine menadžera”. Kada je o ovom fenomenu 1941. prvi put pisao profesor s New York Universityja James Burnham u svojoj knjizi “Menadžerska revolucija: što se događa sa svijetom”, knjiga je postala neočekivana senzacija. Osamnaesto stoljeće pripadalo je aristokratima, tvrdio je, a 19. kapitalistima. Novo doba je u rukama menadžera, čiji je autoritet nastao na njihovoj jedinstvenoj mogućnosti da upravljaju kompleksnim institucijama koje dominiraju društvom. On je vidio svijet kao podjelu između superdržava koje se međusobno sukobljavaju, a fašizam, staljinizam i New Deal kao izravne proizvode transformacije u vladavinu menadžera. Štovatelj ove ideje bio je Samuel Francis koji je išao korak dalje. Kao istaknuti republikanac, Francis je napisao šest knjiga, od kojih je posljednja dovršena 1995. Kako piše Shenk o njegovoj posljednoj studiji od 700 stranica: “To je jedna od najimpresivnijih knjiga američke desnice - i najviše zastrašujuća. Ona predstavlja dijagnozu menadžerskog društva i potragu njenog autora za strategijom koja bi je uništila”. Francis je, naime, vjerovao da je Burnhamova menadžerska skupina, koju on naziva kozmopolitskom elitom, prijetnja tradicionalnim vrijednostima koje cijeni većina Amerikanaca: moralnost i religija, obitelj, nacija, lokalna zajednica i katkad rasni integritet i identitet. Kao otvoreni promotor “bijelog nacionalizma”, Francis je pred kraj života pao u zaborav, smatrali su ga desničarskim ekstremistom, katkad rasistom, a njegove teorije citirale su gotovo isključivo publikacije bijelih nacionalista. Ipak, da ga je više ljudi slušalo, znali bi da je pred kraj života, 2004., predvidio budućnost tada malo poznatog, ambicioznog političara Baracka Obame.

Simbol mržnje

“Obama je model kakav bi novi Amerikanac trebao biti. Školovan na fakultetu Ivy League, prirodni kozmopolit, on nosi obećanje transcendentalnih rasnih granica i utjelovljenje je menadžerske elite”, piše Shenk. Obama je, istovremeno, utjelovljenje svega što je Francis mrzio u SAD-u te je aktualnog američkog predsjednika smatrao prijetnjom. Idolu krajne republikanske desnice Trump bi vjerojatno bolje sjeo. Dok ga većina svijeta smatra ekscentrikom i fenomenom, dio republikanskih mislilaca i biznismena - uključujući neka od vodećih imena Silicijske doline - u Trumpu vide lidera koji je probudio dugo uspavanu ideju američkog konzervatizma suprotstavljenog vladavini kozmopolitskih menadžera.

U ovoj raspravi diskutabilno je koliko se sam Donald Trump naslanja na fundamentalne teorije stranke koju zastupa. Kako je jednom prilikom rekao: “Ja sam republikanac. Ali, u ovom trenutku, koga briga?!”