Mo Yan: Pisac koji nema grijeha osim pasivnosti. Uspoređuju ga s Marquezom, Kafkom...

Protokol je uvijek dosljedan: točno u 13 sati aktualni tajnik Švedske kraljevske akademije otvara škripeća vrata u Starom gradu u Stockholmu, izlazi pred predstavnike medija pristigle iz svih krajeva svijeta i obznani tko ulazi među književne besmrtnike.

Posljednjih nekoliko godina prijenos se prati i preko interneta, a krene i prije samog proglašenja pa tako gledatelji diljem svijeta u iščekivanju vijesti malo gledaju u tamošnje novinare, od kojih smo i doznali da vrata škripe, a malo u kvaku na zatvorenim vratima - tek tako da dramatičnost raste.

Nasmiješeni tajnik Peter Englund i ove je godine izašao točno na vrijeme i pročitao obrazloženje na švedskom. Kratko ime nobelovca promaknulo je svima koji ne razumiju švedski. Slijedilo je obrazloženje na engleskom i - antiklimaks.

Ne zato što netko polazi od pretpostavke da je novopečeni nobelovac Mo Yan loš pisac ili zato što se netko zamara navodnim političkim porukama šutljive Akademije, nego zato što je naprosto ugodnije i udobnije pisati tekst o dodjeli Nobelove piscu čiji ti je opus poznat, a još bolje kad se radi o piscu za kojeg intimno navijaš.

U slučaju Mo Yana stigla nas je kletva života u dubokoj europskoj provinciji. Njegovo ime, baš kao i ono, primjerice, južnokorejskog pisca Ko Una - često se proteklih godina pojavljivalo na kladionicama mogućih laureata, ali preko tih imena olako smo prelazili.

Ocjena Wikipedije

Uzbudljivi novi glas, ili suvremeni klasik kineske književnosti, ili koja se god kovanica mogla u marketinške svrhe prilijepiti Mo Yanu, nisu neki mamci ovdašnjim izdavačima, novinarima, a ni čitateljima.

Tako da “najkopiraniji, najpopularniji i najzabranjivaniji kineski pisac”, kakvim ga je prozvala Wikipedia, na hrvatskom nema nijedan prijevod, za razliku od brojnih drugih zemalja u svijetu. Uostalom, zastupa ga Andrew Wylie, najpoznatiji književni agent na svijetu, poznat pod nadimkom Šakal, koji zastupa kremu svjetske književnosti. No, svjetski poznat nije. Doduše, možda i nije najpametnije ustvrditi da bestseler-autor zemlje u kojoj živi petina svjetske populacije nije dovoljno poznat.

Mo Yan, pravim imenom Guan Moye, rođen je 1955. na sjeveroistoku Kine u seljačkoj obitelji, a sebe i danas opisuje kao seljaka koji piše.

Tijekom Kulturne revolucije, kao 12-godišnjak napušta školu kako bi radio, prvo na zemlji, kasnije u tvornici. Godine 1976. pridružuje se vojsci, a tada i počinje pisati i proučavati književnost. Objavio je cijeli niz romana o različitim aspektima kineskog društva, a na srpski je preveden roman “Velika nedra i široka bedra”, priča o ženama u zemlji kojom dominiraju muškarci.

Najpoznatiji mu je roman “Crvena raž”. Po njemu je snimljen i istoimeni film koji je 1988. dobio Zlatnog medvjeda u Berlinu. To je bio prvi veliki izlazak kineskog filma u svijet, ključni film tzv. 5. generacije, koju čine redatelji koji su obnovili kineski film nakon Kulturne revolucije. Bio je ujedno debitantski film Zhang Yimoua, možda najvažnijeg redatelja te epohe. Glavnu junakinju glumila je, pak, debitantica Gong Li koja je kasnije postala najveća diva azijskog filma.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista