Gdje smo bili - nigdje, što smo radili - ništa. Pijani milijunaši uvijek troše više nego što imaju, i to uglavnom ne za ono što im treba, nego više, onako, za pokazivanje! Tako smo se navikli i na to da hrvatsko zdravstvo kontinuirano troši više nego što ima, ali ne zato da bi pacijenti imali više, bolje i na vrijeme, a poglavito ne da bi se poboljšali zdravstveni pokazatelji, nego zato što je stihijsko upravljanje pravilo, a ne izuzetak.
Podaci govore da je trenutačni saldo dugovanja pola milijarde eura za već potrošene lijekove. Računica je jasna - mjesečno se u bolnicama troši četrdesetak milijuna eura za koje nemaju pokriće na računu. Jesmo li zato zdraviji, je li nam sustav dostupniji, brine li takvo nedomaćinsko trošenje ikoga tko upravlja sustavom?...