Mar Menor, najveća slana laguna u Europi, smještena je na jugoistočnoj obali Španjolske. Područje od 83 četvorna kilometra je pojasom pijeska odvojeno od Sredozemnog mora, a te su plitke vode stanište mnogim životinjama i biljkama kao i popularno turističko odredište.
Ali posljednjih godina te su kristalne vode postale mutne od cvjetanja algi, hrpe mrtvih riba prekrivaju obale, a umjesto svježeg i slanog mirisa sada se područjem širi odvratan miris raspadanja.
Cijene kuća u tom području pale su, kao i prihodi od turizma, a lokalno stanovništvo je bijesno. No jedna je lokalna žiteljka došla na ideju kako kako zaštititi lagunu: što ako joj se daju ista zakonska prava kao i osobi? Što ako bi imala pravo na postojanje i zaštitu od štete koja joj se nanosi?
Teresa Vicente, profesorica filozofije prava na lokalnom Sveučilištu u Murciji, prva je postavila ova pitanja 2019. Tri godine kasnije, nakon intenzivne kampanje, Mar Menor je postao prvi ekosustav u Europi koji je dobio sva prava stvarne osobe.
U ponedjeljak je Teresi Vicente dodijeljena prestižna Goldman Environmental Prize – godišnja nagrada koja se šestorici lokalnih čelnika dodjeljuje za zaštitu okoliša, od kojih svaki radi na drugom kontinentu. Njezina pravna strategija, koja osnažuje građane da djeluju u ime prirode, pohvaljena je jer predstavlja ‘važni presedan za demokratizaciju zaštite okoliša i širenje uloge civilnog društva u podršci ekološkim akcijama‘.
Ekološka katastrofa
Teresa Vicente (61), rođena je i odrasla u regiji Murcia, a njezina sjećanja na lagunu sežu sve do djetinjstva. Sjeća se igranja u kratkim hlačama i majicama, zabava na plaži tijekom tinejdžerskih godina i čiste prozirne vode. ‘Za mene je laguna bila sve‘, kaže ona za CNN.
Ali prije nekoliko desetljeća stvari su se počele mijenjati. Došlo je do velike izgradnje (danas je pješčana obala koja odvaja lagunu od oceana ispunjena visokim stambenim zgradama), povećanja onečišćenja plastikom i ogromnog porasta intenzivne poljoprivrede. Godine 1979. otvoren je novi kanal koji regiji donio navodnjavanje i pomogao da se transformira u poljoprivredno središte. Danas je Murcia zaslužna za 20 posto španjolskog izvoza voća i povrća te izvozi više od 2,5 milijuna tona godišnje - od zelene salate i brokule do limuna i artičoka.
U kombinaciji s klimatskim promjenama koje su zagrijale tamošnje vode, ovo je postao recept za ekološku katastrofu. Gnojiva s nitratima utjecala su u lagunu, uzrokujući ekstremnu eutrofikaciju – nakupljanje algi koje iz vode isisavaju kisik. Od 2016. dogodila su se tri masovna uginuća riba i rakova, populacije dagnji su se smanjile, a 85 posto morske trave u laguni je uginulo.
Tek nakon odumiranja 2019., kada su tri tone mrtve ribe prekrile obale, Vicente je odlučila djelovati. U to je vrijeme bila na tromjesečnoj stipendiji u Centru za pravdu i klimu Sveučilišta u Readingu u Velikoj Britaniji, ali su je njeni studenti u Murciji nazvali i rekli joj što se događa. ‘Odmah sam se vratila jer sam željela početi implementirati teoriju u zakon‘, kaže ona.
Pravo na postojanje
Davanje ‘prava na prirodu‘ koncept je o kojem se dugo raspravljalo, ali se tek posljednjih godina počeo primjenjivati u praksi. Posljednjih deset godina ekosustavi poput rijeke Atrato u Kolumbiji i novozelandske rijeke Whanganui dobili su status pravne osobe.
Upravo su ti primjeri nadahnuli gospođu Vicente da učini isto za Mar Menor. Ona napominje da je, na papiru, laguna već bila zaštićena s nekoliko međunarodnih konvencija: klasificirana je kao Ramsarska močvara od međunarodne važnosti i Posebno zaštićeno područje za divlje ptice. No činilo se da nijedan zakon ne štiti lagunu od ozbiljnog onečišćenja. ‘Znali smo da moramo učiniti nešto više od svih ovih zaštita, nešto što ide dalje od toga‘, kaže ona.
Počela je podizati svijest o problemu, napisavši članak za lokalne novine, i unatoč početnom protivljenju uspjela je pridobiti podršku zajednica na obali rijeke koje su bile bijesne zbog zagađenja na kućnom pragu. Do 2021. Vicente je prikupila više od 600.000 potpisa, više nego što joj je bilo potrebno da predloži zakon. Uslijedile su prosvjedi, sastanci s predstavnicima vlade i intervjui za medija, sve dok u rujnu 2022. španjolski senat nije usvojio kao zakon.
Ipak, dvije godine nakon usvajanja zakona, Mar Menor se još nije čudesno oporavio. Proces će potrajati, ali sada laguna ima pravo na očuvanje, zaštitu i sanaciju štete. Vicente objašnjava da su tri nova zakonodavna tijela, sastavljena od predstavnika vlade, znanstvenika i lokalnih građana, imenovana da nadgledaju provedbu, i dok laguna možda ne može govoriti sama za sebe, svaki građanin sada može podnijeti tužbu u ime od Mar Menora.
Vicente je uvjerena da će novi model pravde pomoći da se ‘zaustavi otrov‘ koji ulazi u lagunu, misleći na nitrate od intenzivne poljoprivrede, i obrani je od daljnje štete. Zatim se nada da bi se implementacijom rješenja temeljenih na prirodi to područje moglo početi obnavljati.
‘Trenutno je Mar Menor na intenzivnoj njezi‘, kaže Teresa Vicente. ‘Možda se neće vratiti na isto stanje kao kad sam bila mlađa, ali će barem imati dostojanstven život.‘