GTA IV: Episodes from Liberty City

Otprilike 6 mjeseci nakon izlaska za Xbox 360, DLC za GTA IV stigao je i na računala. On sadrži dvije tzv. epizode The Lost and Damned i The Ballad of Gay Tony. Kronološki se odvijaju nakon radnje originala, a tokom igre biti će određenih referenci na dogodovštine dobro nam poznatog Nike. Mi ćemo vam donijeti svojevrsne mini-recenzije obje epizode, te zajednički osvrt na tehnološki aspekt.

The Lost and Damned

Ova epizoda vas stavlja u ulogu bajkera Johnnya Klebitza i kronološki se događa prije radnje u drugoj epizodi. Priča počinje tako što vođa vaše bande izlazi iz zatvora, te preuzima vodstvo nad bandom od vas, koji ste bili njegov zamjenik. Često ćete biti u svađama s njim jer je on pravi stereotipni-ovisnički-razbojnički “gusar na motoru”. Kao Johhny ćete velik dio svog vremena provodit na motoru, sukobljavat ćete se s protivničkim bandama i sl. Općenito gledano The Lost and Damned ima puno više akcije i napucavanja od “Balade”, što i nije toliko iznenađujuće kad se uzme u obzir u kakvo je okruženje priča postavljena. Ono što je specifično za ovu epizodu je da ćete u većini slučajeva imati podršku svoje bande, bilo to na motorima, bilo to u borbi. To je značajan novitet u odnosu na original gdje ste više-manje bili prepušteni sami sebi.

The Ballad of Gay Tony

U “Baladi” preuzimate ulogu Luisa Lopeza, partnera i tjelohranitelja Tonya iz naslova. Tony je vlasnik noćnih klubova tako da su i misije orijentirane na “zbrinjavanje konkurencije”, zaštitu Tonya od zelenaša, nadgledanje poslovanja klubova itd. Misije su pomalo raznovrsnije od tipičnih vozi i/ili pucaj tako da ćete u jednom trenutku čak i skakati s padobranom iz aviona. U drugoj epizodi ovog paketa imat ćete osjećaj da je, za razliku od blijedo-sive prve epizode, sve šareno i svjetlucavo. Sukladno tome ćete se i nagledati čudnih i smiješnih likova punih određenih stereotipa i sklonih paničarenju. Općenito se igra čini vedrija i više “zafrkantski” nastrojena od prve epizode. Tu je i ogroman broj prikladnih mini igara od plesa ili opijanja u klubu, pa do golfa na posebno ograđenim terenima.

Povratak u Liberty City

Povratak u LC nam ostavlja neodoljiv dojam već viđenoga. Grafika je više-manje nepromijenjena, što je i dobro i loše. Dobro zato što je engine, a samim time i prikaz odličan pa ćete imati osjećaj da se nalazite u ogromnom gradu, a loše zato što su developeri još jednom pokazali da su im konzole primarno tržište. Naime igra je hardverski jako zahtjevna, no iako je igra testirana na računalu koje je za nijansu bolje od službene preporučene konfiguracije (preporučene, a ne minimalne) dolazilo je do vidljivog trzakanja i zastajkivanja. To nikako ne možemo i nećemo oprostiti jer na istoj konfiguraciji su testirane čak i hardverski zahtjevnije igre, te su radile bez problema, što upućuje samo na nedovoljan trud developera. Na zvuk i glazbu ne treba trošiti riječi, svi ste čuli sve odavno, ako treba samo ćemo ponoviti da je taj aspekt igre, iako nepromijenjen, ostao jedan od najboljih ikada u bilo kojoj igri. Dvije epizode u DLC paketu si izvrsne i pružaju popriličan broj sati zabave, tako da ih preporučujemo svima koji imaju, ili misle da imaju, dovoljno jaku konfiguraciju da igru pokrenu.