Bez kluba, na cesti

Uvijek sam bio sentimentalan prema starim igračima, posebno kad su im činili nepravdu. A upravo oni, koji su pisali povijest, duša su kluba i slava njihovih imena temelj je na kojemu je sagrađen Dinamo. Pogledate li klupsku monografiju, sudarit ćete se s imenima mnogih koji su stvarali imidž modrih. Među njima posebno svijetle imena štefa Lamze, Marka Mlinarića i Drage Vabeca. Za Lamzu kažu da je bio najveći; u svijesti svakog plavog navijača još se vrti utakmica s Eintrachtom iz 1967. godine, ne blijedi njegova genijalna režija tog meča. Marko Mlinarić je jedna od ikona modrog kluba, a za Dragu Vabeca mnogi tvrde da je jedan od pet najvećih Dinamovih igrača svih vremena.

Gdje su danas? Lamza živi na Ferenščici, sa simboličnim zvanjem Dinamova skauta i simboličnim honorarom, koji mu Mamić nije ukinuo; Mlinarić je zaposlenik Dinamove omladinske škole, ali se sve rjeđe pojavljuje na poslu; a Vabec je u uzaludnoj potrazi za klubom u kojemu bi ostvario svoju trenersku ambiciju. I dok generacija iz 1967. nije Dinamu darovala previše trenera (škorić, Belin, Lamza, Rora...), dečki iz 1982. mahom su postali nogometni učitelji. Vlak, Ivković, Z. Cvetković, Bračun, Zajec, Bogdan, Kranjčar, Mustedanagić, B. Cvetković, Deverić i Mlinarić željeli su ostati u nogometu. Samo su Hadžić, Cerin i Bručić krenuli u drugim zanimanjima. Drago Vabec je međugeneracija, u Dinamu je živio od 1968. do 1979. godine. Sedam puta je igrao za reprezentaciju Jugoslavije, a njegov gol švedskoj godinama se vrtio na špici tadašnjega Sportskog pregleda.

Četiri godine je igrao u Brestu i na nedavnoj proslavi godišnjice kuba predsjednik je rekao da nikad veći igrač, ali ni "zajebaniji karakter" nije igrao u tom klubu. Kao trener nije dobivao krupne zalogaje; vježbao je Omladinac iz Novog Sela Rok, MTČ (današnji Čakovec), Vrbovec, Slunj, Stubicu i Polet iz Pribislavca. Do Dinama se nikad nije uspio probiti, makar su mu Vlatko Marković i Velimir Zajec obećavali posao u omladinskoj školi. Danas je bez kluba, na cesti, na kojoj nema sentimentalnosti ma koliko ime bilo poznato i slavno.

Na pisanje ovako intoniranog članka nagnala me vijest da je Marko Mlinarić opet pred izlaznim vratima, iako će to klupske službe za odnose s javnošću pokušati prikriti. Istina je da "Mlinka" danima ne dolazi na posao, da njegov razgovor sa šefom omladinske škole nije najsretnije završio i da je "čarobna maksimirska desetka" duboko uvrijeđena. Bio sam svjedokom kada je pitao Zdravka Mamića: "Kada možemo porazgovarati o mojem statusu?" Kad god želiš, rekao je Mamić. Međutim, Mamić je uzalud čekao "desetku", Mlinarić se nikada nije pojavio na razgovoru... Njegov je posao individualni rad s mlađim kategorijama, on i profesor Kobešćak trebali bi brusiti detalje talenta maksimirskih dječaka, kako bi sa što manje felera došli u prvu momčad.

mlinka ni centimetar

To je uistinu zahtjevan posao i da se s nekim igračima, poput Mihaela Mikića, individualno radilo, danas bi bili puno bolji igrači. Teško je u današnjem profesionalizmu živjeti samo od sirovog talenta. Marko Mlinarić, na žalost, ide Lamzinim putem. Odbio je biti trenerom velikogoričkog Radnika, nudili su mu i mjesto sportskog direktora, no "Mlinka" ne želi iz Maksimira. Poput svog učitelja Zdenka Kobešćaka. I dok su njegovi suigrači lutali od Velike i Zaprešića do Sportinga, Panathinaikosa i Portsmoutha, jedino se Marko Mlinarić nije maknuo ni centimetar od Maksimira. Drago Vabec je već dugo na sličnom putu, no on uopće nije dobio šansu. Tužno za čovjeka koji je za Dinamo odigrao 528 utakmica, koji je za svoje izvedbe bio ocjenjivan devetkama i desetkama, i koji se već godinama, poput magle, vuče oko Maksimira, da bi u školu istovremeno dolazili treneri slabijih kvalifikacija, preko veze. Vabec nije imao nikakvu vezu, osim biografije u kojoj piše da je odigrao 528 utakmica i mišljenja da je bio jedan od najvećih Dinamovih igrača svih vremena. To nije bilo dovoljno! Zdravko Mamić je često znao reći da klub nije ubožnica Dinamovih veterana niti socijalna ustanova, no u odnosima s veteranima bio je korektan. Međutim, kao i svaki direktor, nije pretjerano zaljubljen u njih. što ih je manje pred kancelarijama i u klupskom kafiću, to je ozračje zdravije, jer veterani uvijek gunđaju. Posebno ne voli one iz 1982. s kojima se znao ozbiljno i javno pokefati, primjerice sa Zajecom i Kranjčarom.

Međutim, Mamić bi mogao nešto naučiti iz Bayernova primjera, gdje je veliki gazda Franz Beckenbauer, a klubom gospodare Karl Heinz Rummenigge i Uli Hoeness. I njihove velike zvijezde Gerd Müller i Sepp Meier imali su kriza i tamnih trenutaka u životu i Bayern ih je izvukao iz gliba. Oni drže do svojih bivših zvijezda koje su stvarale imidž Bayerna. Lamza, Mlinarić i Vabec su Dinamovi "Mülleri i Meieri", to je više od 1300 utakmica u modrom dresu...

- U Dinamu se događa nešto veliko, nadamo se velikoj momčadi i velikom klubu. Atmosfera je izvrsna, čak i prema nama veteranima - izjavio je Drago Vabec. - Nadam se da će moj bivši suigrač Kuže s rekordnim brojem bodova osvojiti prvenstvo...

Zdravko Mamić okružio se ljudima kojima vjeruje, ali u tom vjerovanju ne bi smio biti slijep. U njegovoj vladi nema previše veterana (Kuže, Z. Cvetković, Mustedanagić, Adžić, Rora i Deverić), ali mora naći strpljenja za Mlinarića, jednu od najvećih modrih desetki. "Desetke" su malo mušićave i svojeglave, ali zar nije George Hagi rekao: "Desetke nikad ne smiješ mijenjati!" Desetke u igri, desetke u životu! Nadam se da me Mamić shvatio i da će u danima velikog zadovoljstva pozvati Mlinarića na razgovor, da će u nekoj perspektivi i Vabecu dati šansu ili mu utabanati put prema nekom satelit klubu. Tako se postaje i veliki direktor! Od Dinama su se udaljili Zvonimir Boban, Davor šuker, Robert Prosinečki, Velimir Zajec i Cico Kranjčar. Ne bi smio i Marko Mlinarić, koji Dinamo doživljava s najviše emocija. Za razliku od ostalih, kada bi otišao iz Dinama, uvjeren sam da bi ubrzo umro od tuge...

Otto Barić izbornik Južne Koreje?

Otto Barić izbornik Južne Koreje? Zar se sa 72 godine ljudi usude krenuti na takav put?

- U vezi sam s nekim menadžerima koji rade na korejskom slučaju, no od toga najvjerojatnije neće biti ništa. Čak ni ne "grizem" previše, dosta je bilo stresa. Da me supruga ne "štopa", već bih prihvatio neki klub u Austriji... Jedna stvar ga ipak peče: - Razočaran sam što nisam uspio u Dinamu, kao sportski direktor mogao sam puno dati. Nisam htio biti trener, nije me pretjerano zanimao ni novac, ali, na žalost, nismo se razumjeli... Otto tvrdi da je u fizičkom smislu maksimalan, svakodnevno je u pokretu. Bio je na utakmici u Rijeci: - I sad bu opet onaj 'bedaček' rekel da mu se šuljam iza leđa! A meni to nije ni na kraj pameti... Aludirao je Otto na Scorijin gnjev nakon nekih Barićevih opservacija o igri Rijeke i napisa da želi izgurati Scoriju s klupe.

Sudanska avantura Branka Tucaka

Iz Sudana se vratio Branko Tucak. U dvije sezone izgubio je jednu utakmicu i ta ga je skupo koštala. U zadnjem susretu sezone njegov Al Merih poražen je 0:3 od Al Hilala, kluba koji je vodio u prošloj sezoni, s kojim je bio prvak i "za kojim mu još uvijek kuca srce". Tako su napisali novinari iz Khartouma. Predsjednik ga je srdačno ispratio na put, čvrsto mu stisnuo ruku, ugovor je čvrst da čvršći ne može biti, njegov sadašnji klub na prvom je mjestu s istim brojem bodova kao i drugoplasirani, ali Tucakovi su efikasniji za 12 golova. - Rastali smo se u velikoj ljubavi i sad mi je javljeno, ne i službeno, da su zaposlili drugog trenera. - U međuvremenu je predsjednik i Tucakov grudobran odstupio, a o "čvrstoći" ugovora u afričkim zemljama mogle bi se napisati bajke. Kada se po dolare putuje "kroz pustinju i prašumu", moguć je i ovakav rasplet.

Tomislav Židak