Karaula: Dobra melodrama bez imalo jugonostalgije

U Skoplju je u ponedjeljak navečer održana svjetska premijera filma "Karaula", filma redatelja Rajka Grlića koji je nastao u koprodukciji pet država nastalih iz bivše Jugoslavije.



Riječ o prvoj premijeri ovog filma koji će tijekom narednih dana biti premijerno prikazan i u Beogradu, Sarajevu, Zagrebu, Splitu i Ljubljani. Grlićeva "Karaula" nastala je prema romanu "Ništa nas ne smije iznenaditi" pisca i novinara Ante Tomića, romanu koji se događa u ambijentu graničarskih jedinica Jugoslavenske armije u drugoj polovici 90-ih. Glavni junak je mladi splitski diplomant medicine Siniša (Toni Gojanović). Njemu se njegov nadređeni potporučnik obrati za pomoć kad tijekom kafanskog kurvanja zaradi spolnu bolest.

U duhu 'Samo jednom se ljubi'



Kako bi prikrio svoju trotjednu kuru, potporučnik (Emir Hadžihafizbegović) izmisli granično opsadno stanje i zablokira karaulu. Jedini čovjek koji smije izlaziti s karaule je mladi liječnik koji odlazi u ambulantu po penicilin i nosi potporučnikove poruke kući supruzi. Tijekom tih posjeta, spetlja se s mladom oficirskom suprugom (Verica Nedeska).



S obzirom da je prethodna adaptacija jednog Tomićevog romana - "Što je muškarac bez brkova" - doživjela enorman uspjeh kod publike, mnogi će očekivati da "Karaula" bude sličan film. Ali nije tako.

 

"Karaula" nije urnebesna komedija, nego bi se prije mogla opisati kao smjesa melodrame i nenametljivog političkog filma, što je spoj na kojem se temelje najbolji Grlićevi naslovi ("Samo jednom se ljubi"). Elementi crne komedije prisutni su, ali su pomiješani s crtom tragike. U odnosu na izvornik, Grlić i koscenarist Tomić napravili su nekoliko malih preinaka.



Iz ranih 80-ih film su premjestili u 1987., u vrijeme kad je albansko-srpski sukob već poljuljao tadašnju federaciju, pa se u jednom prizoru u pozadini vidi Milošević i čuje  "niko ne sme da vas bije".



Lik potporučnika koji je izvorno Mađar pretvorili su u Bošnjaka. Autori ističu da su to učinili jer su u toj ulozi željeli briljantnog Hadžihafizbegovića (čovjeka koji ove godine igra u četiri hrvatska filma). Ako je to bilo i nenamjerno, odluka da žrtva postane Bosanac film je pretvorila u svojevrsnu alegoriju.



U prizorima u kojima se konfrontiraju Hadžihafizbegović i čovjek koji ga uništi, Beograđanin Ljuba (jednako izvrsni Sergej Trifunović) iskre tako frcaju da mislite da će rat početi vama pred očima!



Ipak, prava heroina filma je makedonska glumica Verica Nedeska u ulozi tragične oficirske supruge. Taj (u knjizi manje važan) lik ovdje je je pretvoren u središte filma, velikim dijelom zahvaljujući glumici koja je pravo otkriće. S obzirom da je "Karaula" percipirana kao neka vrst jugonostalgičarskog kolektivnog amarkorda, možda neobično zvuči činjenica da se od 1990. ne sjećam ni jednog filma gdje se bivša država prikazuje tako turobnom i bijednom.



Jugoslavija "Karaule" crnovalovska je Jugoslaviju ružnih zgrada i pohabanih stubišta, zemlja zagušena propagandnom retorikom, u kojoj ljudi nisu gospodari svoje sudbine, a vojna hijerarhija počiva na ponižavanju i strahu. Navodno su se nakon test projekcija u Zagrebu čuli komentari kako je "eto i jedan ljevičar napravio film koji prikazuje loše Jugoslaviju", što je ironični obrat, ali zapravo istina.

Neprimjereni finale



"Karaula" ima i nekih slabih točaka. Najslabiji dio filma je svršetak, koji vam naravno nećemo odati. Ni ova Tomićeva knjiga - kao ni "Što je muškarac bez brkova" - nema filmski upotrebljiv kraj, tako da su se Grlić i Tomić morali domišljati kako završiti film. Na koncu su napravili žestok kraj s puno pucnjave i krvi u kojem (toliko možemo došapnuti) ginu čak dva od četiri glavna lika. Takav finale čini mi se malo "prenačinjenim" i odudara od realističkog tona ostatka filma.

Grlić hvata posljednji vlak za Cannes

"Godine 1991. ja sam otišao iz ove zemlje u Ameriku i ovaj je film nastao iz moje želje da sebi razjasnim iz koje sam to zemlje otišao", rekao je Rajko Grlić na konferenciji za novinare koju je u ponedjeljak održao u Skoplju, uz prisustvo ekipe filma.



Na konferenciji je Grlić objasnio i to zašto je svjetska premijera u Makedoniji. "U Makedoniji smo prvi put dobili javnu potporu za ovaj film i prve novce. Osim toga, film je ovdje sniman." Dosta zanimanja izazvala je i tema festivalske budućnosti filma, s obzirom na to da su se producenti "Karaule" odlučili odbiti sudjelovanje u off-programu Berlina, pa bi se - ne uđe li film u Cannes - moglo dogoditi da ostane bez i jednog jakog festivala. Producent filma Ademir Kenović rekao je da "festivali pomažu filmu, ali se filmovi ponajprije rade za ljude. S obzirom da za film postoji veliki interes, festivali nisu bili toliko bitni". Kenović je, međutim, dodao da producenti još imaju ambiciju ući na neki veliki festival.



Istaknuo je kako ideja da film producira 5 zemalja sljednica SFRJ nije bila unaprijed smišljen koncept. "To je proizišlo iz same priče" rekao je, "na početku je to trebao biti mali film, a onda se stvar zakotrljala i svatko je unio svoj dio. Ovo je prvi film Premijer Lige zemlje koju se svi mi ovdje ustručavamo imenovati. U svakoj od tih pet zemalja ljudi film mogu smatrati svojim." "Nismo ujedinjavali Jugoslaviju, nego talente" pridodao je Tomić.



Novinare je zanimala i odluka da se uloga potporučnika iz Mađara pretvori u Bošnjaka. Emir Hadžihafizbegović - glumac koji ove godine glumi u četiri hrvatska filma - rekao je kako "sva runiranost koja zadesi njegov lik postaje filmičnija kad se dogodi Bosancu".