Mila Elegović: Ponosna sam na svoje tijelo i ne skrivam ga

ZAGREB - Glumica Mila Elegović počela je snimati petu sezonu popularnog sitcoma “Bitange i princeze“, a prije dva tjedna završila je “Bračne vode”. Upravo zbog zapaženih uloga “priglupih”, ali simpatičnih plavuša dobila je i naziv “kraljice sitcoma”. U razgovoru za Studio otkrila je buduće poslovne planove, pričala o svojim počecima, ljubavi prema glazbi, mjuziklima i o nastupima sa svojim country bendom “Plava trava zaborava”. Otvoreno je govorila i o razvodu s fotografom Cobrom Balićem te o razdoblju samoće koje je uslijedilo nakon toga.



Budući da je posljednjih mjeseci bila prilično zaposlena na snimanju “Bitangi i princeza” dobila je poštedu od tjedan dana.



• Smeta li vam naziv ‘kraljice sitcoma’?




- To mi je toliko nerealno da je postalo smiješno. Da sam glumila dvije negativke, vjerojatno bih bila kraljica negativki, a nije ni to loše. Cijeli me život stavljaju u neki kalup pa sam se već naučila biti ukalupljena i ne borim se više protiv toga. Pametnome dosta.



• Jeste li zadovoljni ulogom Irene u ‘Bitangama’?



- To je uloga iza koje stojim stopostotno i toga me nije nimalo sram. Nisam vjerovala da ćemo doći do pete sezone, ali jesmo. Super je napisano, super odigrano od svih, smišljeno od Gorana Kulenovića i postala je obiteljski biznis. Na početku ove sezone bila sam toliko umorna da sam nazvala i rekla da više ne mogu raditi, ali onda mi je Kulenović rekao da ću ih pokopati. Dobila sam tjedan dana više da se odmorim i da dođem k sebi. Ne radimo to ‘sapuničarskim’ tempom nego se jedna epizoda radi dva i pol dana, što je puno duže. Ima puno više cjepidlačenja i probi i zato je kvalitetno. Kulenović vraća po nekoliko puta zbog krivo izgovorenog slova ako mu to u tom trenutku ne odgovara, i to je OK. Isto tako smo svi dobri jedni s drugima i volimo se. Puno smo prošli zajedno i doživjeli tijekom snimanja serije. Od vjenčanja, sprovoda, rastava, rođenja, rehabilitacija i jedan se kompletan život izdogađao u svima nama i svakome posebno.



• Biste li opet prihvatili ulogu u sitcomu?



- Ako je dobra, bih, ali odlučila sam da sljedećih godinu dana neću ništa snimati jer sam malo potrošila svoje lice, a ne kanim trajati još godinu dana jer bih željela glumiti i s viškom kilograma i s kojom sjedom vlasi, pa mislim da se moram maknuti jer najesen će startati Mila Elegović na dvije konkurentske televizije u dva sitcoma. Možda ću raditi nešto dijametralno suprotno što se tiče televizije. Vratit ću se kazalištu jer sam upravo počela raditi novu predstavu ‘Dobro tijelo’, a imam i stare predstave u Komediji. No, nisam radila ništa novo, što je bolje jer bi uz ova snimanja poludjela.



• Kao djevojčica išli ste na balet pa ste krenuli u glazbenu školu. Kako ste se odlučili na glumu?



- Ja sam megaloman koji mora sve i nisam zadovoljna s jednim. Tako sam krenula u ZeKaeM i poslije na Akademiju. Ne sjećam se razdoblja kada nisam htjela biti glumica. Uvijek sam voljela biti u centru pažnje, od najmlađih dana do danas. Sada je to malo problematično jer sam u nekim godinama kada mi treba i mir, a ne možeš ga imati. No, to su faze, nekad odgovara, nekad ne.



• Glazbeno ste visokoobrazovani. Jeste li ljubav prema glazbi kompenzirali kroz mjuzikle?




- Jesam, na sreću, a imala sam je puno jer sam rođena pod sretnom zvijezdom. Bog mi je poklonio sve te mogućnosti. Svi ih imamo i samo ih treba uzimati, pa sam ja sve to sebi pouzimala i posložila. To je nepresušno i ima za svakoga. Ljudi sami stvaraju prepreke i blokiraju se. Uživam u glazbi, a mjuzikl je fenomenalna stvar jer se tamo to može objediniti. Sada me, ipak, više zanimaju dramske role jer ih nisam radila. To mi dolazi u ciklusima, a dosad je sve bilo super.



• Jeste li ponosni na svoje nagrade?



- Nagrade su potrebne da bi bio zdrav u glavi i da bi zadovoljio svoj narcizam. U Hrvatskoj ako nemaš Nagradu hrvatskog glumišta onda si bolestan i iskompleksiran.



• Smatrate li da su vam nagrađene role ujedno i najbolja ostvarenja?



- U ‘Chicagu’ da i za ‘Mali dućan strave’ apsolutno da. To je nešto što je značilo u mojoj karijeri. Žao mi je onih za koje sam bila nominirana, ali nisam dobila nagradu, no bile su primijećene. Vjerujem da ono što ti je u životu dano to i dobiješ i nitko ti to ne može oduzeti, a za onim drugim ne treba žaliti. ‘Chicago’ i ‘Mali dućan strave’ su bili moji.



• Jeste li kazalište ‘Komedija’ odabrali zbog mjuzikala?



- Jesam. Tamo je bilo veselo, a i sudbina me vodila tamo jer sam jako mekan karakter i ranjiva iznutra. Sad sam već postala zmaj, ali u početku sam bila slaba i svako drugo kazalište bi me pojelo, a Komedija je benigna. Ima repertoar koji je pozitivan i dobar i mogla sam tamo proći koliko, toliko zdravo. Da sam došla u neku kuću kao što je HNK ili Gavella, gdje je totalna mašinerija, izgubila bih se.



• Je li vam draže kazalište ili film?



- Draže su mi filmske pare, one su super, kupiš stan, auto..., šalim se. Uspjela sam svoj život podići na drugi nivo i ne brinuti se oko nekih stvari kao što je bilo prije ‘Bitangi’ kada sam živjela sa svojom plaćom i nekim honorarima. Tada je bilo dobro, ali sad živim super. Voljela bih raditi i jedno i drugo. Nisam skromna. Glumcima u Hrvatskoj je dobro ako imaš nivo svog posla. Kao glumac tu ne možeš biti nezadovoljan. Jako sam se dugo i sporo penjala, ali sam odabrala svjesno taj put jer ne vjerujem u uspjeh preko noći.



• Kako je počela suradnja s ‘Plavom travom zaborava’?



- To je moj bend. To je nešto predivno. To je poklon koji sam dobila. Dugo sam tražila neki put kako bi se izrazila. Jako volim tu vrstu glazbe i ona paše mom vokalu jer moj glas je specifičan. Nisam pjevač u iskonskom smislu i toga sam svjesna. Ono što mogu raditi kao pjevačica je vrlo usko, bez obzira na nastup na sceni i pjevanja kao dio role. Na profesionalnom putu najbolje sam se sljubila s njima. Godinu dana sam ih molila da poslušaju moj demo i tek kad je Rodik to poslušao, pustio me na probu s njima.



• Uz vas se često veže epitet seksi. Smetaju li vam komentari o vašem poprsju?




- Ne moraju grudi biti velike da bi bile seksi. Na primjer, Larisa Lipovac je seksi i bez toga. Na neku foru sam svjesno zlorabila svoje tijelo, a opet je to toliko dio mene da ne možeš pobjeći od svoje fizionomije. Treba biti i jedna takva, treba i jedna takva živjeti, a u Hrvatskoj ih baš nema puno. Nema ih puno hrabrosti to istaknuti. Vrlo je važna stvar i znati reći - ne. Postoji intervju koji nećeš odraditi, postoje mjesta na koja nećeš otići, gluposti koje ćeš zaobići i, da pokucam, Bog mi nije previše zamjerio. Biti seksi nije ništa loše, samo je potrebna mjera i balans. Mene to još više zabavlja jer vjerujem da postoje razlozi zašto je netko određene fizionomije. Na neku foru svoje tijelo volim i ponosim se njime i nemam ga razloga skrivati. Ali, seksepil je u oku promatrača i o tome ne razmišljam previše jer gdje bih stigla da 24 sata dnevno razmišljam koliko sam seksi. To bi bilo bolesno. No, mogla sam zato igrati uloge koje druge žene nisu mogle, i to mi je super.



• Nakon razvoda od Ivana Balića Cobre borili ste se sa strahom od osude javnosti. Kako ste se nosili u tim trenucima?



- Od novinara sam imala veliki strah i osjećala stravičnu sramotu i paniku u trenucima kada sam znala da je moj brak gotov i razmišljala sam što će se dogoditi kada to bude izašlo van. To je bio stravičan osjećaj i razgovarala sam o tome sa svojim bivšim suprugom i on to nije mogao shvatiti. Međutim, uspjela sam svoju privatnu situaciju godinu dana skrivati i to se može ako si dosljedan tome. Ali nakon te godine odlučila sam da ne želim živjeti okovana strahom. Moj život je takav kakav je, deset ljudi oko mene zna tko sam doista. Ne valja krojiti život po tuđem mišljenju.



• Jeste li sad u vezi?




- Nisam, ali kad bih bila, nosila bih se s interesom javnosti čarobnom rečenicom: ‘Nemam komentara’. Kad budem u vezi, neću to skrivati, ali isto tako neću ni previše pričati o tome, isto kao što nisam ni o svom braku. Jedna mjera mora postojati. Drago mi je što više nisam okovana sramom i strahom.



• Jeste li počeli uživati u samoći?



- Trebalo mi je jako dugo i imala sam strah od samoće. To je pakao, ali se mora proći. Jedan prijatelj mi je rekao: ‘Past ćeš u crnu vodu. Nema svjetla, nema frenda da te drži. Moraš ronit’, a ne znaš gdje ćeš ni kada izronit’. Ali, kreni...” Vjerujte mi, prođe i postaneš potpuno druga osoba. Počela sam uživati. Imala sam i ovisničku fazu kada sam se očajnički vezivala za ljude i bjesomučno tražila bilo prijatelja ili prijateljicu za koga ću se uhvatiti dok konačno sve te spone ovisnosti nisu puknule. Napokon uživam u samoći.






Mila priznaje kako puno vremena posvećuje  izgledu, ali i da će bez problema otići na estetske korekcije kada za to dođe vrijeme.



- Muka je Isusova kroz što prolazim što sam starija. Moram puno vježbati i paziti što jedem, ali najvažnije je da moram paziti što mislim. Vjerujem da nakon 30. lice i metamorfoze tvog tijela slijede um i kako izgledaš je ono što misliš i nosiš u duši. Prošla sam u životu neke strašne stvari koje su se dogodile u isto vrijeme, ali sam istjerala sve na jedan blagoslovljen način. Možeš biti svoj u svim gabaritima, ali svaki izraz lica te odaje iznutra.



• Biste li pristali na estetske korekcije?



- Apsolutno bih zato što je estetska kirurgija super stvar, posebno ljudima koji od izgleda žive, a i prvo što zamjećujemo je izgled. No, to mora biti izvedeno s mjerom i što kasnije. Ljudi, ne mogu vjerovati da sa 39 godina nisam ništa korigirala, ali imam dobru genetiku i dugo se pazim. 

Pazim što jedem i o čemu mislim





Marija Lokas
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
24. prosinac 2025 06:37