Ministrova tajna akcija i pregovori s otimačima konja

Ka­da je u su­bo­tu u 2 sa­ta i 22 mi­nu­te u dvo­rište er­ge­le Li­pik ušao kon­voj od pet ka­mi­o­na sa 66 ko­nja, me­đu ko­ji­ma i 45 li­pi­ca­na­ca, pra­ćen po­li­ci­jom i pri­va­tnim au­to­mo­bi­li­ma sa za­sta­va­ma, te plje­skom, uzvi­ci­ma do­bro­došli­ce i su­za­ma ra­do­sni­ca­ma više sto­ti­na Li­pi­ča­na, Pa­kra­ča­na i No­vo­gra­dišča­na, ­zavr­šeno je višego­dišnje pro­gon­stvo po­slje­dnjih li­pi­čkih pro­gna­ni­ka.



I, ko­je li slu­čaj­no­sti i sim­bo­li­ke, ko­nji su se vra­ti­li u Hr­vat­sku upra­vo 12. li­sto­pa­da, na dan kad su pri­je 16 go­di­na odve­de­ni iz Li­pi­ka i pa­kla ra­ta u ne­po­zna­to. Od oko 80 ko­nja, u Li­pik se vra­ti­lo sa­mo ­njih ­osam, a osta­li ko­nji po­tom­ci su li­pi­čkih lje­po­ta­na.



POGLEDAJTE FOTOGALERIJU: Povratak lipicanaca u Hrvatsku



- Mo­ra­la sam do­ći i do­če­ka­ti ko­nje uz ko­je sam odra­sla, odži­vje­la pre­li­je­pu mla­dost i za­dr­ža­la ih u sr­cu - re­kla je Ro­za­li­ja Hor­vat-Ku­rja­ko­vić ko­ja je kao je­dno­go­dišnja dje­voj­či­ca došla za­je­dno s ro­di­te­lji­ma i li­pi­can­ci­ma 1938. go­di­ne u Li­pik s er­ge­le Stan­čić.



- Moj ­otac je bio pa­ra­dni ko­či­jaš. Li­je­po je bi­lo ka­da je vo­zio če­tve­ro­preg i šeste­ro­preg ­kroz Li­pik. Ima­la sam ja i ­svog lju­bim­ca To­pli­cu, ko­nja ko­ji je vo­lio dje­cu. Mi­slim da nas i da­nas gle­da s ne­ba - ispri­ča­la je Ro­za­li­ja Hor­vat-Ku­rja­ko­vić ne skri­va­ju­ći su­ze. Nje­zin ­brat Stje­pan Hor­vat Pišta, bivši li­pi­čki gra­do­na­čel­nik ko­ji je svo­je man­da­te be­zu­spješno po­trošio na po­vra­tak ko­nja, ni­je skri­vao emo­ci­je.



- Da­nas je ve­lik dan za Li­pik - ista­knuo je Hor­vat.



Što ni­je do­če­kao Hor­vat, do­če­kao je nje­gov na­slje­dnik An­tun Ha­ra­mi­ja, sa­dašnji gra­do­na­čel­nik ko­ji je s ko­le­gom Da­vo­rom Huškom, pa­kra­čkim gra­do­na­čel­ni­kom, u Ilo­ku na gra­ni­ci če­kao ko­nje.



- Sre­tan sam i di­je­lim ra­dost s Li­pi­ča­ni­ma, ali i svi­ma ko­ji do­la­ze ova­mo - re­kao je Ha­ra­mi­ja.



Li­pik je, uz Vu­ko­var i Pa­krac, je­dan od gra­do­va ko­ji su naj­više ra­zrušeni ti­je­kom Do­mo­vin­skog ra­ta, ali i je­di­ni ­grad ko­ji je na­kon kra­tko­traj­ne oku­pa­ci­je vra­ćen pod nad­zor hr­vat­skih vla­sti. U ta­kvim ve­li­kim ra­za­ra­nji­ma uništen je naj­ve­ći dio kul­tur­ne i po­vi­je­sne bašti­ne gra­da ko­ji je kra­jem 19. i u pr­voj po­lo­vi­ni 20. sto­lje­ća bio kao ku­pa­lišno mje­sto uvršta­van uz bok Ba­den-Ba­de­nu i Kar­lo­vim ­Varyima. Er­ge­la je do­se­lje­na u Li­pik 1938. i ra­di­la je do 1956. go­di­ne. Nje­zin rad obno­vljen je 1982. ka­da je iz Li­pi­ca do­ve­ze­no 12 ra­splo­dnih ko­bi­la. Ti­je­kom ne­mi­lo­sr­dnog gra­na­ti­ra­nja obje­kta 26. ruj­na 1991. go­di­ne ko­nji su pušte­ni van, a slje­de­ći je dan er­ge­la izgo­rje­la. Od 118 ko­nja, i to ve­ći­nom naj­ple­me­ni­ti­je li­pi­can­ske pa­smi­ne,  ubi­je­no ih je 35, a osta­li su odve­de­ni na sr­psku stra­nu.



Već u pro­lje­će 1992. go­di­ne na­ja­vlje­ni su pr­vi po­kušaji po­vra­tka ko­nja, čak i od lju­di bli­skih bri­tan­skoj kra­lji­ci. ­Ipak, na po­vra­tak je tre­ba­lo če­ka­ti sve do da­nas.  Mi­haj­lo Ko­ma­so­vić, bivši te­hno­log na er­ge­li, sve se te go­di­ne spo­mi­njao u ve­zi s ko­nji­ma, a pri­je ­osam go­di­na iska­zao je že­lju za po­vrat ko­nja Hr­vat­skoj. Za mno­ge ne­ka­dašnji če­tnik i obi­čni ko­njo­kra­di­ca po­slje­dnjih je go­di­na po­stao očaj­nik ko­ji je na sve na­či­ne že­lio vra­ti­ti ko­nje, ali i se­be i svo­ju obi­telj u Hr­vat­sku.



O pre­go­vo­ri­ma sa sr­pskom vla­dom i To­do­rom  Bu­kin­com, na či­jem su ima­nju u ne­hi­gi­jen­skim uvje­ti­ma bo­ra­vi­li ko­nji, te o nje­go­vu za­htje­vu za ve­li­kom otku­pni­nom mno­go je to­ga na­pi­sa­no pa je ra­zu­mlji­va taj­no­vi­tost po­ma­lo izne­na­dne akci­je ko­jom su ko­nji vra­će­ni u Li­pik. Me­di­ji su na mol­bu mi­ni­stra Čo­ban­ko­vi­ća ci­je­li dan šutje­li, ia­ko je već u pe­tak uju­tro i Li­pik i Pa­krac bru­jao o po­vra­tku ko­nja. O sku­plja­nju ko­nja, za­sto­ju na gra­ni­ci, pro­ble­mi­ma i kašnje­nji­ma pri­čat će se još du­go, ali pri­ča o po­vra­tku po­slje­dnjih li­pi­čkih pro­gna­ni­ka na­po­kon je ­završena. U nju su bi­li uklju­če­ni Mi­ni­star­stvo po­ljo­pri­vre­de, Ve­te­ri­nar­ski fa­kul­tet, Hr­vat­ski sto­čar­ski cen­tar i mno­ge oso­be po­put Ma­te Ča­či­ća i An­đel­ka Gašpa­ra. Naj­va­žni­je za sve, ka­ko su re­kli, ­jest to što su se ko­nji, to hr­vat­sko bla­go, vra­ti­li u Li­pik.



U gr­bu Li­pi­ka tri su sim­bo­la: vo­da, kur­sa­lon i ­konj. Vo­da se vra­ti­la u Li­pik ­kroz lje­či­lište i Stu­de­nac, a ju­čer su se vra­ti­li i ko­nji. Su­ze su Li­pi­ča­ni osta­vi­li i za tre­ći sim­bol - kur­sa­lon. Tek ta­da će, na­kon ra­tnih ra­za­ra­nja, po­če­ti no­vi ži­vot Li­pi­ka.





Mihajlo je sačuvao jezgru ergele



 - Zahvaljujem kolegi ministru Slobodanu Milosavljeviću i njegovu timu koji su radili na ovome, ali moram reći da i bez Todora Bukinca ne bismo mogli ovo uraditi. Bukinac je bio svjestan da dolazi jesen i da je hrane malo, a konji su počeli ugibati. Ja sam obećao ministru da će Hrvatska pružiti tehničku pomoć Srbiji u procesu pridruživanja Europskoj Uniji, a da oni riješe odnose s Bukincom, Hrvatska Bukincu, koji je bio izuzetno nervozan, nije platila ništa. Ovo će biti državna ergela. Hrvatski stočarski centar zainteresiran je da se bavi uzgojnim radom, a o tim modalitetima ćemo razgovarati. Najvažnije je da smo konje vratili. Mihajlo Komasović zaslužuje da ovdje ostane i mi ćemo mu to omogućiti iz jednostavng razloga: da nije bilo njega, danas se ovi konji ne bi vratili u Lipik. On je sačuvao jezgru ergele, što je u onim uvjetima bio vrlo težak zadatak.

Nisam ukrao, nego sačuvao



- Danas sam sretan čovjek jer mi se ispunila želja da se konji vrate u Lipik. Ti su konji bili pušteni na Lipičko polje, mnogo ih je ubijeno, a ja sam ih jednostavno skupio i odvezao. Da nisam to učinio, danas sigurno ne bi bili u Lipiku jer bi postali plijen ratnih pljačkaša. Konji su postali moja sudbina, a ja njihova. U posljednje četiri godine zbog slabe ishrane i loših uvjeta nije bilo reprodukcije, a uginulo je oko 90 grla. Drago mi je što je ova agonija završena - rekao je Komasović koji ostaje raditi na ergeli u Lipiku.

Petar Čobanković, ministar:

Mihajlo Komasović:



Duško Kliček
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
26. prosinac 2025 13:26