'Nagrada mi je poticaj da vas i dalje nerviram'

Ljudska taština ponekad je fascinantna i ide toliko daleko da novinar pristane pisati tekst sam o sebi. Dobro, postoji tu i neposredan povod, potpisnik je dobio značajno strukovno priznanje, titulu sportskog novinara godine, i jako je ponosan na to. Ali, ipak, odakle mu hrabrosti i motiva? U prvom redu odatle što neće upasti u zamku da svoje ime & prezime spominje u trećem licu jednine kao mnoge javne osobe, u drugom cijelu situaciju olakšava činjenica da samom činu dodjele nagrade uopće nije prisustvovao pa se tu radi o detalju koji se može shvatiti kao odvajanje duha i tijela, u trećem bi unutar matične kuće na temelju ovog priznanja mogao ishoditi određene povlastice u smislu odabira radnih zadataka. Kao, na primjer, izvještavanja sa svjetskog prvenstva u masturbaciji (bolje rečeno: maratona u masturbaciji), koje se održava u Kopenhagenu 31. svibnja, što je tiha patnja jednog dijela redakcije i već se mjesecima lobira oko toga.



Iz bolničke postelje



Zahvaljujem onima koji me vrijeđaju na netu (ne čitam, ali znam da su tu) jer mi daju kontinuirani poticaj da ih nerviram još više...
Dok vi ovo čitate, autor teksta je u jednoj od zagrebačkih bolnica na operaciji kojom sanira staru sportsku ozljedu, prema tome i dalje se možemo praviti ludima: on s ovim tekstom punim panegirika na vlastiti račun nema nikakve veze, čak se može pretpostaviti da ga neće ni pročitati zahvaljujući specifičnim okolnostima u kojima se nalazi. Zato i nije bio na dodjeli; upravo je dobivao upute o "gremlinovskom" predoperativnom ponašanju, po kojem ne smije jesti iza 18 sati, ni piti iza 24 sata.



Zato je supruga podmetnula leđa i našla se u miljeu koji bolje pozna nju nego ona njega, iz čega je proizašlo puno situacijskih zabuna. Recimo, na komplimente da se "dobro uredila" odgovarala je konstatacijom činjeničnog stanja da se tako svaki dan odijeva za posao. Na čestitke se čudila jer da s tim nema nikakve veze, dok nije dobila "konačnu i neoborivu" čestitku zbog udaje (koja se zbila prije nešto više od četvrt stoljeća) za predmetnu osobu. I, naposljetku, svi su se upleteni složili s tim da će fotka s njom u fokusu izgledati bolje nego predviđena.



Hvala djeci što su normalna



Red zahvala za kraj: zahvaljujem kolegama koji su glasovali za mene i onima koji nisu, a brojnošću daju dignitet priznanju, zahvaljujem dk-u koji me navukao na novinarstvo, zahvaljujem onima koji ga/me vrijeđaju na netu (ne čitam, ali znam da su tu) jer mi daju kontinuirani poticaj da ih nerviram još više, zahvaljujem G. koja me tako dugo trpi, zahvaljujem susjedu Saletu 101 jer je nagrađeni tekst (i) njegovo djelo, nastalo u općem ludilu montipajtonovskog tipa pri kraju EP-a, zahvaljujem djeci jer se nisu odala dopu, piću i pretjeranom bludu, te, najvažnije od svega, od sveg srca zahvaljujem košarkaškim djelatnicima koji su mi nepresušan izvor inspiracije, a opet smo u korektnim civiliziranim odnosima.





Zoran Čutura sportski novinar godine



Čutura je dobio najviše glasova članova Hrvatskog zbora sportskih novinara (HZSN) u konkurenciji još devet protukandidata iz svih medija za članak pod naslovom "Razlikovni rječnik - košarkaški novogovor", tekst o utjecaju stranih jezika na hrvatski jezik u sportu koji mu je najdraži i u kojem je 13 godina profesionalno sudjelovao. Čutura je na sebi karakterističan i već prepoznatljiv način iskritizirao potpune nelogičnosti upotrebe stranih izraza u sportu koji su "Hrvati skoro-pa-izmislili".





Umjesto laureata, izočnog zbog operacije prsta, koju zbog novinarskih obveza nije stigao obaviti nakon završetka bogate košarkaške karijere, nagradu je na svečanosti u Novinarskom domu primila njegova supruga, bivša odbojkaška reprezentativka Gordana Gojnić-Čutura.



U Jutarnjem od prvog broja



Zoran Čutura (12. ožujka 1962.) je sudjelovao u osvajanju trofeja slavne generacije Cibone iz '80-ih i bio reprezentativac bivše države, a novinarstvom se bavi od svršetka karijere, prvo kao kolumnist u Vjesniku i Magazinu Košarka, a potom od prvog broja Jutarnjeg lista, 6. travnja 1998.



Zdravko Švegar iz Karlovca dobitnik je nagrade za životno djelo, a po kategorijama, nagrade su podijeljene ovako: priznanje za najbolji komentar dobila je Renata Beluhan iz Sportskih novosti za razotkrivanje Line Červara, a njezin redakcijski kolega Zlatko Karlo dobitnik je priznanja za društveni angažman u sportskom novinarstvu, za članak koji je pomogao bivšem vaterpolskom olimpijcu Miri Poljaku da dobije protezu s kojom može hodati.



Priznanje HJS-u



Laureat u području internetskog novinarstva postao je Bernard Jurišić, kolumnist i novinar sportskog portala sportnet.hr, dočim je Tonči Vlašić iz Dubrovačkog vjesnika bio najbolji u kategoriji lokalnih medija; priznanje za najboljeg fotoreportera dobio je Igor Kralj iz 24 sata, dok je Hrvatskom jedriličarskom savezu i glasnogovornici Zrinki Grancarić uručeno priznanje za suradnju s medijima. ( Nikola Lipovac)






Zoran Čutura
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. prosinac 2024 04:53