Nepuna dva tjedna prije izbora za Kongres i guvernere u svakoj od država koje čine SAD, u Teksasu se događa nešto čudno. U anketama kojima se provjerava kako stoje kandidati za novog guvernera Teksasa, nezavisni kandidat Kinky Friedman trenutno je na drugom mjestu, a aklamacijom su ga podržali i studenti Austina, drugog po veličini američkog sveučilišta.
Ništa čudno - eto, još jedan nezavisni kandidati pokušava uzburkati ustaljene vode američke politike, još dominantno podijeljene na demokrate i konzervativce - reći ćete. I ugristi se za jezik, jer Kinky Friedman je sve samo ne osoba od koje bi se očekivalo da uđe u ozbiljnu utrku za guvernera Teksasa. Pa tko je, dovraga, taj Kinky Friedman, kad je toliko uzburkao vode teksaške i američke politike?
Igrom slučaja, Kinkyja sam upoznao prije dvije godine, u vrijeme američkih predsjedničkih izbora, u odličnoj knjižari BookPeople u Austinu. Grad Austin iznimno je ponosan na svoju country-rock povijest, a toj povijesti pripada i Kinky Friedman, ponajbolji prijatelj Willieja Nelsona. Tom prigodom poklonio mi je i dvije nove knjige, "Scuse Me While I Whip This Out" o sličnostima američkih predsjednika i country pjevača, te "Great Pyschedelic Armadillo Picnic", vodič po Austinu.
Prije te dvije knjige Kinky je objavio 17 tvrdokuhanih krimića u nekih 25 godina spisateljskog rada. Mnogi su ga, pak, upoznali kao lidera 70's country rock banda Kinky Friedman & His Texas Jewboys. Sredinom 70-ih nazivali su ga Frankom Zappom country rocka, a njegov je band otvarao koncerte Dylanovu bandu na glasovitoj turneji "Rolling Thunder Revue" iz 1975. Austin je tada bio na vrhuncu svoje glazbene moći, a Kinky je, uz Willieja Nelsona i druge country rock "odmetnike", postao njegovim najvećim simbolom.
Na mene je ostavio dojam šarmantne osobe u kojoj se prelamaju južnjačka džentlmenština i kaubojski mačizam, srdačnost spram pridošlica i žestoki lokalpatriotizam, lucidnost i luckastost, visprenost i bizarnost, teksaška prostodušnost i židovska lukavost.
Kinky (Richard) Friedman, rođen 1944. kao sin uglednog sveučilišnog profesora na University Of Texas u Austinu, odrastao je na ranču Rio Duckworth i studirao psihologiju. Poslije završetka studija obreo se na Borneu kao pripadnik mirovnih snaga. Godine 1971. osniva country rock band Kinky Friedman & His Texas Jewboys s kojim izvodi satirične pjesme "They Ain't Making Jews Like Jesus Anymore", "Ride 'Em Jewboy", "Sold American" i "Get Your Buiscits In The Oven And Your Buns In The Bed". Krajem 70-ih raspušta Jewboyse, a potom se posvećuje pisanju krimića.
U proljeće 2004. objavio je posljednji krimić u kojem je ubio samog sebe, jer je njegov glavni junak bio Kinky kao detektiv iz Teksasa na privremenom radu u New Yorku. Među fanove njegove literature ubrajaju se i Bill Clinton i George W. Bush, a Kinky je jedan od rijetkih Amerikanaca koji su spavali u Bijeloj kući.
U teksaškom javnom životu Kinky je poznat kao okorjeli kauboj s crnim kožnim šeširom i neizbježnom cigarom kojih puši iznad 20 dnevno. Omiljeno piće mu je tekila. U neku ruku, on je politički krajnje nekorektan tip bez dlake na jeziku, ali njegova politička nekorketnost često je vrlo zdrava. Donekle me podsjetio na našeg Francija Blaškovića, internet smatra đavoljim djelom (no, bez njega ipak ne može), američku kulturu superiornom, živi na obiteljskom ranču na kojem je organizirao prihvatilište za napuštene životinje, proizvodi paletu vlastitih umaka, vlasnik je male nashvillske diskografske kuće Kinkajou.
Pun je demokratskih, ali i bizarnih ideja. Primjerice, legalizirao bi kockarnice, a porez od njihove djelatnosti ulagao u školstvo, dokinuo bi pravila političke korektnosti, Willieja Nelsona postavio za šefa teksaških rendžera ili na čelo agencije za suzbijanje droga, u administraciju bi uveo mlade ljude. Moto mu je "Ja sam židov, znam uposliti prave ljude". S Palestincem Faroukom Shamijem proizvodi maslinovo ulje i planira ga poslati kao svog amabasadora u Izrael, ako se ikada domogne Ovalnog ureda Bijele kuće.
Aleksandar Dragaš
Ništa čudno - eto, još jedan nezavisni kandidati pokušava uzburkati ustaljene vode američke politike, još dominantno podijeljene na demokrate i konzervativce - reći ćete. I ugristi se za jezik, jer Kinky Friedman je sve samo ne osoba od koje bi se očekivalo da uđe u ozbiljnu utrku za guvernera Teksasa. Pa tko je, dovraga, taj Kinky Friedman, kad je toliko uzburkao vode teksaške i američke politike?
Igrom slučaja, Kinkyja sam upoznao prije dvije godine, u vrijeme američkih predsjedničkih izbora, u odličnoj knjižari BookPeople u Austinu. Grad Austin iznimno je ponosan na svoju country-rock povijest, a toj povijesti pripada i Kinky Friedman, ponajbolji prijatelj Willieja Nelsona. Tom prigodom poklonio mi je i dvije nove knjige, "Scuse Me While I Whip This Out" o sličnostima američkih predsjednika i country pjevača, te "Great Pyschedelic Armadillo Picnic", vodič po Austinu.
Prije te dvije knjige Kinky je objavio 17 tvrdokuhanih krimića u nekih 25 godina spisateljskog rada. Mnogi su ga, pak, upoznali kao lidera 70's country rock banda Kinky Friedman & His Texas Jewboys. Sredinom 70-ih nazivali su ga Frankom Zappom country rocka, a njegov je band otvarao koncerte Dylanovu bandu na glasovitoj turneji "Rolling Thunder Revue" iz 1975. Austin je tada bio na vrhuncu svoje glazbene moći, a Kinky je, uz Willieja Nelsona i druge country rock "odmetnike", postao njegovim najvećim simbolom.
Na mene je ostavio dojam šarmantne osobe u kojoj se prelamaju južnjačka džentlmenština i kaubojski mačizam, srdačnost spram pridošlica i žestoki lokalpatriotizam, lucidnost i luckastost, visprenost i bizarnost, teksaška prostodušnost i židovska lukavost.
Kinky (Richard) Friedman, rođen 1944. kao sin uglednog sveučilišnog profesora na University Of Texas u Austinu, odrastao je na ranču Rio Duckworth i studirao psihologiju. Poslije završetka studija obreo se na Borneu kao pripadnik mirovnih snaga. Godine 1971. osniva country rock band Kinky Friedman & His Texas Jewboys s kojim izvodi satirične pjesme "They Ain't Making Jews Like Jesus Anymore", "Ride 'Em Jewboy", "Sold American" i "Get Your Buiscits In The Oven And Your Buns In The Bed". Krajem 70-ih raspušta Jewboyse, a potom se posvećuje pisanju krimića.
U proljeće 2004. objavio je posljednji krimić u kojem je ubio samog sebe, jer je njegov glavni junak bio Kinky kao detektiv iz Teksasa na privremenom radu u New Yorku. Među fanove njegove literature ubrajaju se i Bill Clinton i George W. Bush, a Kinky je jedan od rijetkih Amerikanaca koji su spavali u Bijeloj kući.
U teksaškom javnom životu Kinky je poznat kao okorjeli kauboj s crnim kožnim šeširom i neizbježnom cigarom kojih puši iznad 20 dnevno. Omiljeno piće mu je tekila. U neku ruku, on je politički krajnje nekorektan tip bez dlake na jeziku, ali njegova politička nekorketnost često je vrlo zdrava. Donekle me podsjetio na našeg Francija Blaškovića, internet smatra đavoljim djelom (no, bez njega ipak ne može), američku kulturu superiornom, živi na obiteljskom ranču na kojem je organizirao prihvatilište za napuštene životinje, proizvodi paletu vlastitih umaka, vlasnik je male nashvillske diskografske kuće Kinkajou.
Pun je demokratskih, ali i bizarnih ideja. Primjerice, legalizirao bi kockarnice, a porez od njihove djelatnosti ulagao u školstvo, dokinuo bi pravila političke korektnosti, Willieja Nelsona postavio za šefa teksaških rendžera ili na čelo agencije za suzbijanje droga, u administraciju bi uveo mlade ljude. Moto mu je "Ja sam židov, znam uposliti prave ljude". S Palestincem Faroukom Shamijem proizvodi maslinovo ulje i planira ga poslati kao svog amabasadora u Izrael, ako se ikada domogne Ovalnog ureda Bijele kuće.
Aleksandar Dragaš
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....