Bezakonje na ulicama: Čak 99% ležećih policajaca nije u skladu s propisima!

Usred vožnje iznenada ste pogodili prepreku, podnica automobila počela je iskriti, a zatim ste potiljkom proparali krovnu oplatu... Zvuči poznato? Ako živite u Zagrebu, u gradu s više od 1500 ležećih policajaca, takvi incidenti dio su vaše svakodnevice. Čak i ako ne prolazite često pored škola, vrtića ili dječjih igrališta, gdje bi se logikom mogli očekivati. Vrebaju iza svakog ugla, a oblikom i proporcijama su takvi da se ugodnije penjati čak i na gorostasne rubnjake.

Stoga se teško ne zapitati jesu li zbilja svi potrebni, kao i jesu li uopće u skladu s Pravilnikom o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama, kojeg je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture donijelo još 2005. godine. Tim više jer ih ima raznoraznih, načinjenih od granitnih kocaka, izljevenih od betona i asfalta, kao i sastavljenih od modularnih plastičnih elemenata.

Kako bi došli do istine, nije nam preostalo drugo nego u ruke uzeti libelu i metar, te tako naoružani krenuti na megdan uspornicima prometa, kako se službeno nazivaju umjetna izbočenja i uzdignute plohe, poznati kao ležeći policajci. I nije nam trebalo puno da shvatimo pomalo šokantnu činjenicu - barem 90 posto ležećih policajaca izvedeno je protupropisno, a mnogi su tako loše projektirani da nezadovoljavaju pravilnik po nekoliko osnova.

Primjerice, kod ograničenja brzine od 40 km/h, umjetne izbočine konveksnog profila smjele bi se izvoditi isključivo od modularnih elemenata, najmanja širina bi im trebala biti 90 cm, a pritom se u vis ne bi smjele istezati više od 5 centimetara. Nismo trebali biti inženjeri građevine kako bi zaključili da je materijal korišten u podosta slučajeva ništa drugo nego beton, da je najveća širina tek 42 cm, a prijeteća uzdignuća ponekad visoka i više nego pretjeranih 8 centimetara.

Ništa boljima nisu se pokazali ni modularni elementi, zbog pomanjkanja domaće proizvodnje uvezeni iz Velike Britanije. Doduše, odgovarajućeg su materijala, no centimetar previsoki i više od 50 posto uži nego što je propisano. Stoga ne čudi što je baš svaki susret s njima bolan kako za vozača, tako i za automobil, koliko god poštivali zakonom propisanu brzinu.

- Poštivanje pravilnika onemogućilo bi nas u rješavanju problema sigurnosti prometa u metropoli, bez okolišanja nam se povjerio Alan Ordulj, šef ureda za sigurnost i tehničku regulaciju prometa. Ipak, koliko god podupirali sigurnost prometa, takvo razmišljanje je na klimavim nogama - zbog takve se prakse broj ležećih policajaca u Zagrebu broji u tisućama, dok ih na gradskim ulicama Osijeka ima 26, u Rijeci tek sedam... U Zagrebu je dovoljno tek predati zahtjev za postavljanje, a ležeći policajci će osvanuti u rekordnom roku - neovisno o izostanku ozbiljnog prometnog projekta i analize opravdanosti, propisanima pravilnikom koji se nigdje striktno ne primjenjuje, a u metropoli je tek mrtvo slovo na papiru...

Više pročitajte u novom broju Autokluba!