Krajem listopada u zagrebačkim je Dugavama uništeno čak osam parkiranih auta, nakon što se jedan od njih ničim izazvan zapalio, a vatra se zatim proširila na ostale. I dok su auti još tinjali, novinarske ekipe krenule su istraživati mogu li oštećeni doći do ikakve naknade štete. I došli do pogrešnog zaključka - da bez kaska ne mogu računati niti na lipu odštete od osiguravatelja.
Pravo stanje stvari zapravo se moglo saznati brzinskim pregledom internetskih stranica. U tražilicu je trebalo upisati riječi poput “odšteta”, “samozapaljenje” i “automobil” i sva je prilika da bi prije ili kasnije naišli na izvrstan znanstveni rad dr. sc. Lorisa Belanića, izvanrednog profesora na Pravnom fakultetu u Rijeci.
Naslov mu, doduše, nije previše pitak (Redefiniranje obveze osiguratelja od automobilske odgovornosti s obzirom na upotrebu vozila u kontekstu prakse suda EU), no sam je tekst zato izrazito temeljit i poučan.
Između ostaloga, tu su na svega 22 stranice precizno raščlanjeni baš svi potencijalni prijepori oko odgovornosti osiguratelja u slučaju kad njihov osiguranik, odnosno njegov automobil, iznenada plane i taj požar zatim prijeđe na druge automobile i pretvori ih u buktinju.
Za početak, dr. sc. Belanić objašnjava da prema članku 22. Zakona o obveznom osiguranju u prometu kod štetnog događaja obveza osiguratelja od automobilske odgovornosti postoji samo u slučaju ako je šteta nanesena upotrebom vozila.
I potom navodi ključan problem - baš nigdje u Zakonu nije određeno što bi se to smatralo “upotrebom vozila”, što osigurateljima, naravno, širom otvara vrata za slobodna tumačenja te odredbe.
U konkretnom slučaju tako bez pardona mogu tvrditi i da parkirano vozilo nije u upotrebi, pa samim time oni nemaju niti obvezu obeštetiti vlasnike kojima je njihov osiguranik, doduše nehotice, napravio totalku na autima.
Hoće li takvo tumačenje biti prihvatljivo kod nas odlučuje sud, prema okolnostima svakog pojedinog slučaja. Sreća u nesreći je, međutim, da “upotreba vozila” očito nije dobro objašnjena niti u zakonima drugih članica, pa su se zahtjevi za tumačenjem te odredbe već odavno našli pred Sudom EU.
Čije odluke, treba naglasiti, imaju obvezujuće učinke na nacionalne sudove. Upravo je zato važno znati da je Sud EU dosad donio niz presuda koje itekako idu na ruku vozačima koji su zbog paleži ostali bez svojih auta.
Pojam “upotrebe vozila” sud EU tako tumači dosta široko, smatrajući da se odnosi na svaku upotrebu vozila koja je u skladu s uobičajenom funkcijom tog vozila.
U jednoj citiranoj presudi dr. sc Belanić navodi da je Sud EU zaključio i da je “parkiranje vozila u skladu s njegovom uobičajenom funkcijom”. Nadalje, navodi i presude vezane upravo uz samozapaljenje vozila.
Sud EU, objašnjava, smatra da je i samozapaljeno parkirano vozilo bilo u uporabi, jer su “parkiranje i razdoblje mirovanja prirodne i faze upotrebe vozila”. Samim time, nađete li se u situaciji da vam auto pred očima nestane u plamenu zbog samozapaljenja drugog vozila trebate imati na umu da itekako imate pravo potraživati odštetu od njegovog osiguratelja. A ako vam naš sud ne da za pravo, to će učiniti Sud EU.
Ukratko
U problemu je onaj čiji auto prvi plane, jer vlasnik samozapaljenog auta jedini se u cijeloj priči ne može naplatiti od osiguratelja bez uplaćenog kaska
Naši sudovi donose svakojake odluke u slučajevima kad auti budu uništeni samozapaljenjem vozila u blizini. Srećom, Sud EU je na strani oštećenika
Prema Zakonu o obveznom osiguranju u prometu obveza osiguratelja od automobilske odgovornosti postoji samo u slučaju ako je šteta nanesena upotrebom vozila. Za razliku od naših sudova, Sud EU “upotrebom vozila” smatra i njegovo parkiranje
Sreća u nesreći je da su odluke Suda EU pravno obvezujuće za nacionalne sudove, pa tako i hrvatske. To znači da oštećenici uvijek pravdu mogu potražiti u Luksemburgu