- Bilo je to ‘89., a prijatelj i ja smo u Stojadinu preko Bosne krenuli do Splita na utakmicu Hajduka protiv Zvezde. Znate kakve su ceste tada bile, a ni auto nije bilo u nekom boljem stanju pa nam se pokvarilo, tamo negdje oko Zenice. Majstora smo jedva našli u nekoj “birtiji”, a onda ga još i teže nagovorili da popravi auto. Nije želio kad je čuo gdje idemo i za koga navijamo, jer je bio navijač Čelika... - ispričao je Alen Tramposch, iz Valpova jednu od anegdota s brojnih putovanja na razna sportska događanja, a primarno su to utakmice “bijelih” ili “Jugoplastike”.
Odakle je došla ta velika ljubav jednog Slavonca prema Hajduku i splitskom sportu, teško je za objasniti. Ljetovalo se u Kaštel Gomilici pa se tada osjetila zaluđenost koja nikad nije prestala. No, nije to jedina strast koju Tramposch ima. Naime, ulaznice se ne bacaju. Nipošto, to nema šanse. One se skupljaju i brižno čuvaju.
Koliko ih ima i što se točno skuplja?
- Sve sportske ulaznice. Od hrvatskih nogometnih klubova imam sve od prvih do najnižih liga. A što se tiče stranih, imam karte iz sedamdesetak država. Nogomet čini najviše karata, ali skuplja se i ostalo. Ukupno imam oko 22 tisuće ulaznica i Hajduk je prioritet.
Koliko imate karata s utakmica “bijelih”?
- Uf, teško je to izbrojati. Možemo probati izračunati... od 90. do sada, to je 30 godina. 30 puta po koliko kola? Ma tko će znati, Hajduka ima puno. No, imam i od Mate Parlova, on mi je favorit. Kao dijete sam gledao mečeve, budio sam se u noći. Jednostavno mi je ostalo od djetinjstva to srcu drago.
Od Starog placa
A kada je sve krenulo?
- Prvi put sam gledao Hajduka na Starom placu 1977. kad su igrali protiv Hamburgera i izgubili 2:3. Bila je to i oproštajna utakmica Ivana Buljana. Bilo je još pet, šest odlazaka tamo na utakmice... A onda su “bijeli” počeli igrati na Poljudu, ali više me se sviđao Stari plac.
Zašto?
- Jednostavno je draže. Možda jer sam tamo bio prvi put. A Poljud mi se sviđao dok nisam došao na njega 1980. I tamo mi je prva utakmica bila protiv HSV-a, a u šali sam rekao da smo ispali jer nismo igrali na Starom placu. Lijep je to stadion za atletiku, ali ne odgovara mi za nogomet.
Što vam je najvrjednije u vašoj kolekciji?
- Možemo reći prvu koju sam skupio s 12 godina. Bilo je to s utakmice Hajduka protiv Borca, ‘79., kad su “bijeli” slavili 3:0 na Starom placu.
U Hajduku ne znaju da je Tramposch lud za njima. No, Valpovčanin ipak ima dobre veze u Splitu i okolici. Kad on ne dođe na utakmice, ipak karte dođu do Slavonije.
- Imam prijatelja koji mi pomažu i s kojima surađujem. To su Branko Grbeša Kele, Velimir Račić, pa i vaš kolega Slaven Alfirević. A ako ne dobijem na takav način, onda se kupuje.
Skup je to “sport”, koliko se novca potrošilo?
- Ma tko će znati, ali danas je puno lakše nego prije, zbog društvenih mreža i aukcija. No, Hajduk i Zvezda imaju najviše kolekcionara, pa je primjerice karta s neke utakmice Hajduka i Zvezde najskuplja...
Prodaja, malo sutra
Tramposch u svojoj kolekciji ima karte s dvoboja splitskog i beogradskog kluba, ali kaže da prodaja ne dolazi u obzir. Jedino što planira je napraviti izložbu u sklopu manifestacije “Ljeto Valpovačko”. Inače se i sam bavio nogometom do juniorskih dana, a danas obnaša dužnost tajnika u klubu Valpovka. U njegovom rodnom mjestu kaže da je stanje što se navijača “bijelih” i “modrih” tiče pola-pola.
A kad smo već kod vječitog i najvećeg rivalstva u Hrvatskoj...
- Hajduk u Splitu gledam desetak puta godišnje, a naravno da odlazim i na druge utakmice u Osijek, Koprivnicu, Zagreb... A ovaj zadnji susret na Poljudu je bio prvi derbi koji sam gledao nakon ‘87. Ne volim i ne gledam Dinamo, pa čak ni u kombinaciji s Hajdukom. Zadnji put sam na Maksimiru bio 90., ali povod toga je bio David Bowie.
Na utakmice uglavnom putuje sam, kaže da je lakše i da nema dovoljno hrabrih, odvažnih i tako velikih zaljubljenika.
- Znalo bi se događati da se dogovorimo da ide nas šest u ponedjeljak. U subotu nas ostane četvero, do nedjelje troje, a na dan polaska me onda prijatelj pita: “Pa nećemo ići samo nas dvojica?”. I zbog toga idem sam, lakše je.
Rekli ste da ste zaljubljenik i u ostale sportove?
- Da, aktivno se pratila i Jugoplastika, ali i danas. Tada bi vlakom iz Osijeka krenuo za Split, ništa nije bilo teško, iako je bilo dugo. A spajao bi onda i ostala događanja, primjerice koncert Miše Kovača na Gripama. Splitski klubovi su prvi, tako i danas. Mater mi kaže da sam prvi put plakao kad je Hajduk ispao od PSV-a, ja se toga ne sjećam jer je bilo ‘76, zaključio je Alen Tramposch.
Strastveni zaljubljenik u sport, to je jasno. Pogotovo klubove koji imaju veze s gradom pod Marjanom. Sve te karte što ima u kolekciji, njih tisuće, novčano vrijede jako puno, ali prodaja ne dolazi u obzir. Zašto? Teško objašnjivo, kao i sama ljubav u cijeloj ovoj nevjerojatnoj priči.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....