Vozači, odvjetnici, autoserviseri... Mnogi su mjesecima s nestrpljenjem čekali da Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA) donese Pravilnik kojim će se jednom za svagda jasno i detaljno propisati način prijave i obrade šteta.
Zamišljeno je, naime, da to bude dokument kojim će se izrijekom propisati obaveze osiguratelja nakon štetnog događaja u prometu, i to na način – vjerovalo se – koji će u većoj mjeri nego dosad ići u prilog oštećenicima, te olakšati i ubrzati rješavanje odštetnog zahtjeva. Odnosno, popravak vozila nakon krša u prometu.
Bilo je i onih koji su na račun Pravilnika očekivali i revolucionarne novosti u odnosu između osiguratelja i oštećenika. Još, naime, od kada je izglasan novi Zakon o obveznim osiguranjima u prometu postoje prijepori u tumačenju nekih odredbi, posebice one koja govori da “u postupku pred odgovornim osigurateljem oštećena osoba ima pravo priložiti nalaz i mišljenje neovisnog vještaka i ponudu za popravak štete ovlaštenog pružatelja usluga, a koje je osobno izabrala”.
Tu odredbu predstavnici Hrvatske udruge auto struke, udruženja koje okuplja autoservisere, tumače kao novost koja će iz temelja promijeniti način obrade šteta, te osiguratelje staviti u poziciju da šutke prihvaćaju svaku procjenu vještaka ili račun za popravak vozila.
Nakon što je početkom srpnja donesen Pravilnik o postupku rješavanja odštetnih zahtjeva oštećenih osoba u prometu, kako mu glasi puni, službeni naziv, sad je ipak jasno da takvo tumačenje nema temelja. Kao i da i dalje nema poluge kojom bi se spriječilo osiguratelje u osporavanju iznosa štete. Čak i kad za to nemaju baš nikakve zakonske osnove. Iz Pravilnika se, doduše, može iščitati da su osiguratelji sad obvezni uzeti u obzir nalaz i mišljenje neovisnog vještaka te ponudu ili račun za popravak štete servisne radionice, koju je oštećena osoba sama izabrala.
No, pritom konstrukcija “uzeti u obzir” ne znači i “postupati po”, pa ispada da su osiguratelji sad dužni tek zaprimiti nalaz vještaka ili ponudu servisa, ali ne nužno i postupati po njima. Samim time, u Pravilniku je zapravo opisana već poznata praksa – oštećenicima niti dosad nitko nije branio da posegnu za nalazom vještaka ili se u servisnoj radionici raspitaju o cijeni popravaka u sudaru oštećenog auta, motocikla ili kamiona, no osiguratelji su bili ti koji su te nalaze i mišljenja prihvaćali ili ne.
Revoluciju ne donosi niti to što se od osiguratelja sad traži da se detaljno očituju o njima spornim točkama dostavljenog nalaza i mišljenja neovisnog vještaka i sporne stavke računa, odnosno ponude za popravak štete. Niti to, zapravo, nije ništa novo. I dosad su, naime, u parničnim postupcima pred općinskim sudovima osiguratelji trebali obrazložiti zašto iznos štete smatraju spornim.
U nekim slučajevima, pokazuju presude, sporna im je bila čak i cijena radnog sata, što je, naravno, protuzakonito, jer nisu u poziciji određivati cijenu rada servisa. Svejedno, ponekad im je i to bio argument na sudu, pa ne postoji razlog zašto bi sad bilo drugačije. Ako žele zavlačiti oštećenike, to mogu činiti i dalje. Samim time i danas je moguć isti scenarij, da oštećenici mjesecima, pa i godinama čekaju pravorijek suda, a time i novac potreban za popravak vozila.
Stvari se ne mijenjaju niti kad je riječ o pogodbama, mnogim oštećenicima prihvatljivijima od parničenja jer tada manji, nesporni dio štete dobivaju odmah, izravno na račun. Bolje vrabac u ruci, nego golub na grani, mišljenja su. Zabrani pogodbe i propisivanju obaveznog saniranja štete na vozilu - što bi, smatramo, imalo smisla - prepriječio se Zakon o obveznim odnosima, koji propisuje slobodu uređenja međusobnih obveznih odnosa u pravnom prometu.
Samim time, ako je oštećenik zadovoljan rješenjem u kojem novac dobiva na račun, i s njim zatim čini što ga je volja, primjerice sanira dug za struju ili kupuje novi televizor, a ne popravlja nužno vozilo “kako spada”, u tome ga nitko ne može spriječiti.
Put do odštete i dalje isti
Pravilnik o postupku rješavanja odštetnih zahtjeva oštećenih osoba u prometu uglavnom opisuje već poznatu praksu
Pogodba i dalje moguća
Oštećenik i dalje ne mora nužno popravljati vozilo, već može prihvatiti ponudu osiguratelja i na račun dobiti nesporni dio štete
Ukratko
Pravilnikom je propisano i da osiguratelji ne smiju uvjetovati rješavanje odštetnog zahtjeva ili popravkom vozila kod određene servisne radionice. To, međutim, nisu smjeli niti dosad...
Osiguratelji i dalje imaju komotan rok od čak 60 dana za isplatu nespornog dijela štete, odnosno za utemeljen odgovor na sve sporne točke iz odštetnog zahtjeva
Neki su iščitali da sad i serviser može biti osoba ovlaštena za zastupanje oštećene osobe, pa tako i u njihovo ime podnositi odštetni zahtjev. Prema zakonu, to ipak može samo odvjetnik
Priča po kojoj se nakon sudara može ravno u servis na popravak, bez konzultacija s osigurateljem, i dalje drži vodu samo ako oštećenih namjerava platiti popravak iz svog džepa
Hrvoju Paukoviću, direktoru Hrvatskog ureda za osiguranje, u ovom slučaju nije teško štititi interese osiguratelja. Iako ga neki doživljavaju revolucionarnim, Pravilnik zapravo donosi malo toga novoga