Ugašen Maybach! Bilo je premalo onih koji su mogli voziti se u slavnom brendu

Dokaz da kriza pogađa i bogate svakako je vijest da je Daimler AG odlučio 2013. godine obustaviti daljnju proizvodnju i prodaju svojeg super luksuznog brenda Maybach. To je priznanje neuspjeha projekta koji je započeo 1997., kada je njemačka tvrtka na salonu u Tokiju predstavila prototip Mercedes Benz Maybach.

- Tijekom 2011. mnogo smo razgovarali o tome kako povećati prodaju u superluksuznom segmentu i nakon dubokih analiza zaključili kako postoji veća mogućnost uspjeha ako koristimo ime Mercedes nego Maybach - izjavio je jučer prvi čovjek Daimlera Dieter Zetsche.

Oživljen 1997.

- Stoga smo obustavili svaki daljnji razvoj Maybacha, koji će nestati s tržišta 2013. godine - zaključio je. To ne znači da će se tvrtka iz Stuttgarta odreći svojih najbogatijih kupaca, nego da će ih jednostavno usmjeriti prema novoj S klasi, koja će se na tržištu pojaviti 2014. i koja će dobiti i svoju luksuznu varijantu: S 600 Pullman.

Tako nakon samo 11 godina proizvodnje ime Maybach ponovno nestaje s automobilske scene. Tvrtku je 1909. osnovao Wilhelm Maybach. U početku je proizvodila motore za cepeline i zrakoplove, a 1919. je napravila i svoj prvi prototip automobila. Prije nego što je prvi put nestao sa scene, Maybach je u Drugom svjetskom ratu proizvodio motore za njemačke tenkove, a luksuzna su vozila tada, naravno, pala u drugi plan.

Ime Maybach tada se gasi, ali tvrtka ostaje u Daimlerovu portfelju. Preduvjet Maybachove reinkarnaciju potkraj devedesetih bilo je razdvajanje Rolls Roycea i Bentleyja, i to tako da BMW dobiva Rolls Royce, a grupacija Volkswagen stječe pravo na ime Bentley. Mercedes po mišljenju tadašnjih čelnika nije bio dovoljno jak brend da se u segmentu superluksuznih vozila nosi s konkurencijom.

Prvi Maybach 62 spektakularno je u staklenom kontejneru 2002. godine u Southamptonu ukrcan u brod Queen Elizabeth 2. Pravac New York nije slučajno odabran jer je upravo SAD trebao postati glavno tržište za novi brend. Od samog početka u ponudi su dva modela, jednostavno nazvana 57 i 62. Brojke označavaju dužinu vozila - 5,7 metara ima kraća, a 6,2 metra produžena izvedba. Luksuz je bio maksimalan i lista dodatne opreme zapravo je bila minimalna.

Nezainteresirani SAD

Kupci su dodatno mogli odabrati zadnje sjedalo koje se pomiče u 18 pozicija u odnosu na standardnih 14, zatim klima-uređaj s pet imjesto četiri zone te zvučnu aktivaciju panoramskog krova umjesto klasičnog pomoću prekidača. Daimlerovi su čelnici Daimlera doista imali ambiciozan plan: 2000 prodanih primjeraka godišnje, od kojih je pola trebalo završiti s druge strane bare. Međutim, vrlo se brzo pokazalo da je samo ime Maybach veliki nedostatak jer je, osim u Njemačkoj, potpuno nepoznato, za razliku od Rolls Roycea i Bentleyja, koji već praktički 80 godina imaju svjetsku reputaciju.

Godine 2003. prodano 166 Maybacha, znatno manje od planiranog. To se moglo opravdati uvođenjem modela. Kao ambasador marke odabran je poznati golfer Nick Faldo, međutim, umjesto golfera, za taj su se automobil odlučili samo poneki reperi. Rekordna prodaja ostvarena je 2004. godine sa 244 proizvedena primjerka, ali opet gotovo deset puta manje od predviđenog.

Loše oživljavanje

Američki kupci, očito, nisu bili spremni izdvojiti minimalno 344.000 dolara za osnovnu verziju nekog njima “no name” proizvoda. U 2009. prodano je samo 66 primjeraka, a u 2010. još manje, 63 automobila. Dovoljno da Daimlerovi čelnici povuku ručicu za alarm i donesu zapravo jedinu logičnu odluku.

Tako će Maybach i drugi put nestaje s automobilske scene. Kupci, napose oni u SAD-u, također nisu željeli prihvatiti postojanje luksuznijeg brenda od Mercedesa. Do ove je godine ukupno 1112 Maybacha pronašlo kupca, definitivno nedovoljno za opstanak.