Mnogi vozači ne bi ni htjeli da im žene, odnosno vozačice postanu kolegice u Formuli 1 jer česta percepcija sporta je da onaj sport u kojem su muškarci i žene jednaki zapravo i nije pravi sport. Jer nije dovoljno težak, ako ga već može podnijeti i pripadnica “nježnijeg spola”. Pa makar (nevoljko) priznali i sve ostalo, odnosno da mogu biti dobre, da imaju smisla za vozit, da ne bi predstavljale opasnost na stazi, kao posljednja izlika uvijek će poslužiti - fizička priprema.
- Sve je manje prepreka za njih, živimo u moderno doba, ali za njih je i dalje teže se probiti jer voziti F1 bolid je fizički vrlo teško. Nisam siguran koliko su sposobne za to - inzistira španjolski veteran Pedro de la Rosa.
Lakira nokte prije utrke
Oni zločestiji uvijek će se sjetiti izjave Sarah Fisher, američke vozačice IndyCara i deveterostruke sudionice utrke 500 milja Indianapolisa koja “iz praznovjerja lakira nokte na nogama uoči svake utrke”. Možete li zamisliti da bi Fernando Alonso, Lewis Hamilton, Rubens Barrichello i ostali respektirali na stazi nekoga tko brine koju će boju laka izabrati?
- Nitko ih ne može uzeti za ozbiljno ili ih sponzorirati. Zato će teško doći do Formule 1 - objasnio je vrlo jednostavno Bernie Ecclestone.
On je doduše jedini koji je voljan dati ženama priliku, ali ne zato što vjeruje da su jednako dobre već zato što dobro zna da bi mu žena u Formuli 1 bila sjajna reklamu i publicitet, a posljedično i zarada. Jer ionako je Formula 1 sport (ili biznis što je po nekima točnija definicija) kojeg pokreće novac. Ipak, čak ni super-snalažljivi Bernie, koji bi valjda uspio i Eskimima prodati led, još nije otkrio kako realizirati “ženski potencijal”.
- Idealna bi vozačica bila crnkinja, fantastičnog izgleda, po mogućnosti Židovka ili Muslimanka, i koja uz engleski govori španjolski.
Tim je riječima Ecclestone opisao ženu koja bi mu bila savršena reklama, koju bi mogao “prodati” medijima i stvoriti priču. Iako je to rekao kao šalu, sumnjamo da to nije mislio ozbiljno. Jer za svaku karakteristiku ima i te kako dobar razlog - s takvom vozačicom ušao bi na sva ostala tržišta na kojima se (još) nije uspio probiti. Sjetite se koliko se pisalo o Lewisu Hamiltonu, prvom tamnoputom vozaču u F1, odnosno koliko je prašine za sobom u latino-zemljama podigao Fernando Alonso kada se pojavio uz bok Michaelu Schumacheru, a s Muslimankom bi “osvojio” i arapski svijet koji je trenutačno zatvoren za F1.
Jedina žena koja je u posljednje vrijeme bila blizu F1 i koja od Bernijevih kriterija zadovoljava onaj o fantastičnom izgledu je Danica Patrick. Amerikanka je definitivno “materijal” za Formulu 1, ali ne samo zbog ljepote. Naime, danas 29-godišnja Danica vrlo atraktivne pojave - o čemu dovoljno svjedoče dva pojavljivanja u specijalnom swimsuit izdanju Sports Illustrateda koji je isključivo rezerviran za sportske ljepotice - već se dugi niz godina sasvim uspješno nosi s muškarcima u američkim serijama IndyCar i NASCAR. Prije tri godine je i pobijedila u Motegiju (IndyCar).
Prodala bi više auta
Trebala je 2008. testirati za Hondinu F1 momčad, ali je to propalo jer su se Japanci naprasito povukli iz F1, a prije godinu i pol je američka momčad (koja pak nikada nije zaživjela) USF1 također je htjela Danici dati priliku. I sadašnji vlasnik Virgina Richard Branson priznao je kako joj je pristupio, ali je odbila ponudu.
- Ona je vjerojatno najbolja vozačica u povijesti. Da je prije nekoliko godina vozila s Kubicom u BMW-u, mislite li da bi momčad imala lošije rezultate? Ne vjerujem, a BMW bi zbog nje vjerojatno i prodao više automobila u SAD-u - tvrdi Peter Windsor, novinar i vrlo dobar poznavatelj relacija u F1.
Gotovo 20 godina je prošlo od Giovanne Amati, posljednje žene u F1. Danica Patrick bi mogla biti sljedeća, makar sve teže kako vrijeme odmiče. Ona ili do pojave neke druge ljepotice... To će ostati najvažniji kriterij.
Žene i Formula 1 idu zajedno. Dapače, gotovo je nemoguće zamisliti bilo koju utrku na kojoj nema žena. Ali, samo onih koje su tamo kao ništa više nego ukras, manekenke i hostese koje rade špalir kroz koji vozači dolaze na pobjedničko postolje ili koje uz široki osmijeh “ponosno” na startnom gridu drže tablu s imenom vozača. I kojima je jedini posao izgledati lijepo, biti odjevene u kratke izazovne suknjice i uske dekoltirane majice te tako razigrati maštu muškaraca koji ih gledaju preko tv ekrana.
To je slika današnjeg diskriminirajućeg odnosa Formule 1 i žena. Jer Formula 1 je jednostavno “muški svijet” - miris benzina, motornog ulja, gomila macho likova punih adrenalina i testosterona. Najbliže što se žene mogu približiti F1 društvu, a da nisu već spomenute manekenke ili cure i supruge vozača, jest posao u PR agenciji ili vezano uz nekog sponzora, ali i to dođe na isto - jer i one su u kontaktu s medijima, televizijama, kamerama, fotografima pa je poželjno izgledati - privlačno. Stoga će svi kao prednost pri zapošljavanju, indirektno jasno, kandidatkinje gledati i kroz izgled, atraktivnost, godine, kilograme, boju kose, duljinu nogu... Fizički izgled je tako postao jedan od kriterija po kojima se žene ocjenjuju, odnosno hoće li biti prihvaćene u muškom F1 svijetu.
Formula 1 je sport u kojem se takav seksizam možda i najviše očituje i koji će se vrlo teško promijeniti. Žena kao vozačica u Formuli 1 je bilo, ali ne puno, svega pet ih se okušalo u modernoj F1 (od uspostavljanja Svjetskog prvenstva 1950. na ovamo) i nisu bile pretjerano uspješne.
U predratnom razdoblju, dakle do 1940, također je bilo ponešto vozačica, ali ni tada ni jedna nije bila prihvaćena. Dapače, Engleskinja Dorothy Levitt je početkom 20. stoljeća dobila zabranu vožnje na stazi Brooklands uz sljedeće obrazloženje:
- Kako ne postoje ženski džokeji u konjičkom sportu, tako bi bilo pogrešno imati žene vozače.
Francuskinja Helle Nice je 1930-ih bila plesačica i model slikarima za aktove, ali okušala se i u automobilizmu. Nije bila loša, no sve je za nju krenulo po zlu kada su je optužili da surađuje s Gestapom. Svi su joj okrenuli leđa, čak i njezina obitelj dok je kasnije njezina sestra zabranila da ju pokopaju u obiteljsku grobnicu.
Moćda najuspješnija od svih bila je Elizabeth Junek, odnosno Eliška Junkova, Čehinja koja se natjecala 1920-ih i bila poznata pod nadimkom “kraljica volana” a pobjeđivala je i poznate vozače poput Luigija Fagioli, Ernesta Maseratija i Tazija Nuvolarija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....