FOTO Upoznajte najboljeg HR driftera Marka Đurića i njegovuToyota Corollu AE86 Hachi Tuning

Tuning

Toyota Corolla AE86 Hachi

Osim vozačkoj vještini, Marko Đurić titulu najboljeg domaćeg driftera može zahvaliti i legendarnom japanskom sportašu, kojim uz ulaganje od 11.000 eura mjeru uzima konkurentima i u 250 KS snažnijim autima

Sitnim preradama do drifterskog trona

Marko Đurić Gjuro ima sličnosti s Takumijem Fujiwarom, glavnim likom manga stripa (kasnije crtića pa i filima) Inital D, koji slavi Toyotu Corollu AE86 Hachi (86 se na japanskom čita hachi-roku) i čitavu japansku drift subkulturu. Takumi je, naime, 18-godišnji dječak koji je vožnju istrenirao na serpentinama planine Akina, dostavljajući tofue iz očeve prodavaonice. A Gjuro je vožnju godinama unaprijeđivao na Sljemenskoj cesti, testirajući automobile upravo za Auto klub. Naučio se brzo prilagoditi automobilu i uvjetima na cesti, pravilno reagirati i prepoznati kvalitete pojedinog automobila. Upravo zato se u trenu zaljubio u malo poznati (pogotovo u Europi), ali jedan od najboljih pristupačnih sportskih automobila osamdesetih.

Hachi je zapravo peta generacija Toyote Corolle Coupe GT, interne oznake AE86, posljednje sa stražnjim pogonom. Izvrsno izbalansiran, lagan, snažan i izuzetno direktan sportaš, svojedobno je bio miljama ispred modela koje su potpisivali BMW i Alfa Romeo. Ništa manje bitno, agilna i povoljna, najdinamičnija Corolla u povijesti izrađena je u najboljoj Toyotinoj maniri – dakle, potpuno je nepoderiva. Krase ju sjajan omjer male mase (900 kg) i relativno dugačkak osovinski razmak, te izdržljivi motor sa 125 KS i serijski diferencijal s ograničenim proklizavanjem, čime ima sve potrebno za savršeni drift automobil.

Na što je sve Gjuro bio spreman kako bi nabavio dragulj Zemlje izlazećeg sunca najbolje pokazuje priča o putu u središnju Srbiju, u samu Šumadiju, po Hachi koji je Josip Žagar Zax, otac drifta u Hrvatskoj, par dana prije vidio na autocesti i na benzinskoj pumpi dogovorio kupnju. Zbog problema s carinom Hachi iz Aranđelovca nikada nije provozao hrvatskim cestama, ali služi kao izvor rezervnih dijelova za odlično očuvanu Corollu, koju je Gjuro na kraju kupio u Splitu. Za sivi Hachi iz 1986. bio je prisiljen dignuti kredit, a pomogla je i tadašnja djevojka, a danas supruga, posudivši novac iz svoje čarape. No, sav se uloženi novac i trud isplatio – danas je Gjurin auto najbolje složen, ali i najtrofejniji Hachi u Hrvatskoj, a Gjuro najbolji drifter.

Naime, ima samo 165 KS i za voziti drift s njime treba biti itekako umješan. Na brzoj stazi poput osječke, gdje se ove godine vozila jedna od utrka Croatian Drift Challengea, Gjuro nije taksirao jer ne bi mogao driftati ako bi mu netko sjeo u auto. No, to ga ipak nije spriječilo da očita bukvicu vozačima u daleko snažnijim automobilima i kao jedini Hrvat se popne na pobjedničko postolje. A onda je isto ponovio i na zadnjoj ovogodišnjoj drift utrci na Mičevcu, nadmašivši u polufinalu Zaxa čiji Hachi s Nissanovim podvozjem ima dvostruko snažniji turbomotor. I barem je 30 posto skuplji od Hachija u koji je Gjuro dosad uložio relativno skromnih 11.000 eura.

Gjurina zvijerka nije pretrpila drastične prerade i Marko je na to ponosan. Kočnice imaju tek trkaće pločice, a mjenjač i kvačilo su potpuno serijski. Diferencijal je samo obnovljen i ima nešto kraći konačni prijenos. Ispod prednjeg poklopca veselo bruji kultni Black Top 4A-GE iz Corolle novije generacije, nastao kao odgovor na Hondin VTEC iz 1989. godine. Iz 1.6 litara izvlači čak 165 KS zahvaljujući zasebnim usnicima i zaklopkama snage za svaki cilindar (popularne trubice), sportskom ispuhu te Yamahinoj glavi s promjenjivim upravljanjem ventila. Najviše vremena Gjuro je potrošio na podešavanje ovjesa. Ručno rađeni coiloveri (tzv. gewinde) s Koni Sport amortizerima donijeli su presudan napredak, no Gjuri je trebalo više od godine testiranja za idealan set-up. I još toliko da upozna sve tajne vožnje Hachija.

No, to je ono što ga je i učinilo najboljim drifterom u Hrvatskoj. Za razliku od ostalih, koji šaraju po raznim automobilima i onda na utrkama love sebe i automobil, Gjuro se zaljubljeno drži svog atmosferskog Hachija. Osim toga, izuzetno je precizan i točan u vožnji, na utrkama smiren, staložen i prokleto brz. Njegov Hachi nije snažan, ali je lagan, mijenja smjer fantastično brzo, jednostavan je i pouzdan. Ponekad protekne i više od mjesec dana između utrka da ga Gjuro ne upali. A i onda to napravi iz prve, turirajući prepoznatljivim, iznenađujuće dubokim zvukom za mali motor, uz old-school prizvuk usinih zaklopki. Jednostavno, to je automobil s dušom koji od vozača traži predanost u vožnji, trkaću preciznost i brze reakcije. Ali to i nagrađuje onim izvornim užitkom u vožnji, brzinom, tečnošću i osjećajem za cestu kakav danas u modernim automobilima nažalost više ne postoji.

OKVIRI

Moderna trkaća unutrašnjost s dahom prošlosti

Originalna, kockasta instrumenta ploča zajedno s oblogama vratiju jedino je što u unutrašnjosti zrači duhom originalnog Hachija. Sve ostalo prilagođeno je utrkivanju, od Sparco trkaćih školjki preko brže i snažnije K-Sport hidraulične ručne kočnice do izvučenog OMP trkaćeg volana. Sole je izradio trkaći kavez po mjeri

Iz Malezije kroz kinesku Novu godinu do Zagreba

Put do motora Black Top nije bio lak, a ni brz. Nakon što je Gjuro pronašao Leea Kuna, vrhunskog malezijskog majstora za Hachije, specijaliziranog za reparaturu kultnog Toyotinog motora, isti je krenuo za Zagreb u najgore moguće doba – za kinesku Novu godinu. Tada naime, u Aziji sve stoji mjesec dana, a dok se pokrene treba još toliko. Dodajte tome probleme sa špedicijom i uvozom i Gjuro je nakon tri mjeseca čekanja potpuno izgrizao nokte dok motor napokon nije stigao u Zagreb.

POTPISI

Gjuro želi da na Hachiju sve bude što bliže originalu, pa tako i Konig B. Bomb kotači koji su stigli iz Amerike, a vjerna su kopija japanskih. Da je Gjuro čovjek od formata (visok 197 cm) najbolje govore distance na upravljaču

U polufinalu osječke utrke Gjuro je uzeo mjeru mađarskoj drifterici Nikolett Szanto u 250 KS snažnijem autu, vrijednom 50.000 eura

Poznati znak obješen kao trofejni privjesak, skinut s jednog od nekoliko primjeraka kojima je ovaj Hachi skinuo skalp

Iako ima samo 165 KS Hachi itekako može zapaliti gume (i publiku), a i nositi se sa snažnijim bavarskim Trojkama

Drugi put zaredom jedini Hrvat na pobjedničkom postolju hrvatskog prvenstva u driftu, na zadnjoj utrci CDC-a na Mičevcu

Ponosni vlasnik sa svojom Toyotom Corollom AE86 više nego prepoznatljive registarske oznake