EKSKLUZIVNI INTERVJU

Kankkunen za AK: Loeb nije kriv što nema dostojne konkurencije!

Jedan od najslavnijih letećih Finaca okitio se četiri puta naslovom relijaškog prvaka (s tri različite momčadi!) te pobjedom na utrci Pariz-Dakar, a u legendu je ušao pobjedom na Safari reliju 1985., kojeg je tada vozio prvi put. Od tog dana, pa sve do 2002. kada je službeno zaključio svoju prebogatu karijeru, pobijedio je na čak 23 relija i čak 700 brzinski ispita, po čemu je i rekorder

Jeste li bolji vozač od Loeba?

- Loeb je izvanredan vozač. Svakako trenutno najbolji, ali kao u svakom sportu usporedbe prošlih i sadašnjih vremena su nezahvalne i nemoguće. U moje vrijeme primjerice kada sam došao na start Safarija bilo je barem još dvadeset vozača koji su isto tako kao i ja mogli pobijediti. Reliji su bili duži, svakako naporniji, ali se tijekom sezone vozilo manje utrka. Loeb nažalost nema ni približno tako jake suparnike i utoliko mu je lakše, no, to nimalo ne umanjuje vrijednost njegovih naslova. U prvom redu on nije nimalo kriv za to što nema dostojne konkurencije, a itekako je zaslužan za sve svoje trijumfe.

Što nedostaje vašim sunarodnjacima Mikki Hirvonenu i Jari-Matti Latvali da postanu opasniji suparnici Loebu?

- Mikko treba samo malo više sreće, jer sve ostalo ima. Poneka je sreća jednostavno onaj završni detalj koji donosi prevagu. Latvala, pak, samo treba još malo iskustva. Mora odraditi još kilometara i kad se nauči nositi s pritiskom i ustaliti vožnju sigurno će početi nizati pobjede.

Jedan ste od vanjskih savjetnika FIA-e za reli. Koja je vaša vizija budućnosti svjetskog prvenstva?

- Dolaskom Jeana Todta došlo je do određenih pomaka pa sam prihvatio ulogu vanjskog savjetnika. Osobno nema neki osobit utjecaj jer ja na meni je samo da iznesem svoje mišljenje, koje ni u kom slučaju nije obvezujuće. Moj stav je prilično jasan no kad bi ga trebao pojasniti trebali bi mi sati. Ipak, on se u konačnici svodi na par osnovnih stvari. Prva je svakako da prvenstvo treba pojeftiniti. To se prvenstveno odnosi na automobile i njihov razvoj. Na određeni način već se ide u tom smjeru, ali mislim da FIA treba biti još odlučnija. Pored toga, potrebno je privući i veći broj proizvođača, ali ne smije se prvenstvo bazirati samo na njima. Ono stalno mora biti otvoreno i pristupačno privatnim momčadima, ali one, ako imaju dobrog vozača i dobro rade, moraju biti i u mogućnosti da konkuriraju i za pobjedu i za naslov prvaka.

Nedavno je na internetu glavni hit bila snimka vožnje Rovanperirinog sina Kelle, postoji li još takvih klinaca koji mogu nastaviti slavni niz finskih reli prvaka?

- Imamo sam prigodu na djelu vidjeti malog Ravanperu i stvarno je dobar. Podsjetilo me malo na moje početke jer sam krenuo kao mali klinac. Moj otac bio je zaljubljenik u reli, a dobar priojateljh bio mu je Timo Makinen. On mi je svako ljeto, kada bi došao trenirati za nastupe na reliju, nesubično davao dobre savjete. Finska baš zbog takvog pristupa ima budućnost. Uvijek se pojavljuju novi klinci koji znaju voziti, samo im treba međunarodnog iskustva.

Vaša škola vožnje postala je poprilično poznata. Radite li i vi s budućim relijašima?

- Uglavnom ne. To je više iznimka nego pravilo. Moji klijenti u 70 posto slučajeva dolaze izvan granica Skandinavije. Učimo ih kako kontrolirati automobil na ledu i snijegu, kako biti što sigurniji i brži. Postoji već šest godina, u prosjeku radimo dva do tri mjeseca godišnje i posve sam zadovoljan kako funkcionira.

Znači li to da bi se našlo slobodnog vremena i za još jedan nastup na Dakaru, za još jednu pobjedu?

- Slobodnog vremena i nemam baš previše, ali iskreno, vrlo rado bih pokušao još jednom nastupiti na Dakaru. No, ali pronaći konkurentan automobil i momčad nije nimalo lako. Pritom ne mislim da moram pobijedi, ali svakako bih se volio nadmetati za sam vrh. Puki turizam nije mi nimalo zanimljiv.

S LANCIOM SAM OSVOJI DVA NASLOVA, ALI DRAŽA MI JE TOYOTA

U karijeri ste vozili puno automobila. Koji vam je ostao u najboljem sjećanju?

- Svaki je bio osobiti na svoj način i teško mi je izdvojiti neki od njih. Kad bi ih motrio po lakoći s kojom sam ih vozio, onda je to zasigurno Toyota, ali s Lanciom sam ipak osvojio dva naslova.

Jeste li u kontaktu s bivši kolegama i rivalima sa staze? Postoji li neki Klub bivši prvaka?

- S nekoliko velikih prvaka sam još uvijek u stalnom kontaktu. Najčešće se čujem, a vrlo često i vidim s Tommijem Mäkinenom. Većinom zbog posla, a ponekad je to samo izlika. Harri Rovanperä povremeno radi sa mnom u školi vožnje, ali nekog kluba nema. Najčešće se spontano okupimo u publici na raznim relijima.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 21:14