KULTNI AUTI: VOLVO 480 TURBO slavi 30 godina, a izgledom osvaja više nego ikad prije

Osamdesetih godina prošlog stoljeća svjetlo dana ugledali su brojni hrabri i zanimljivi auti koji su, zahvaljujući svojoj pojavi, performansama ili uspjesima u motorsportu, odmah stekli kultni status. Cijelu generaciju legendi iznjedrila je i baš u to doba novonastala hot hatch kategorija. Volkswagen Golf II GTi, Lancia Delta Integrale i Opel Kadett GSi, samo su neki od tad i danas najobožavanijih. Baš se to vrijeme i Volvu učinilo idealnim za predstavljanje vlastitog vrućeg noviteta u kompaktnoj klasi, pa su 1986. na salonu u Ženevi automobilski svijet zapanjili novim modelom 480. Klinasti sportski kompakt s dvojim vratima i pop-up svjetlima donio je dašak razigranosti u gamu Volva, među kao sjekirom dizajnirane ziheraške obiteljske modele.

Foto: Ivan Lacković

No, auto koji je označio ulazak Volva u novu epohu modela s prednjim pogonom nije pobrao simpatije tradicionalnih poklonika marke. S druge strane, s benzincem snage 109 KS te tek solidnih performansi, nije se mogao nositi s konkurencijom tad popularnih kompaktnih sportaša, pa nije bio zanimljiv ni toj klijenteli. A uza sve to, s cijenom od 38.770 tadašnjih njemačkih maraka (u snažnijoj izvedbi Turbo, sa 120 KS) bio je i generalno preskup, bitno skuplji od Golfa GTi 16V, koji je 1990. stajao 30.200 DEM.

Tako je ostao nekako visjeti u zraku i ubrzo bio prozvan Anti-Volvom. A radilo se, zapravo o lifestyle autu, modelu kakvog danas na tržištu ima gotovo svaki brand. No, pojavio se prerano da bi dobio taj zvučni epitet, a imao je sve uvjete da ga ponese: upečatljiv dizajn (koji je proizašao iz skica uglednog studija Bertone i olovke dizajnera Johna De Vriesa), za svoje doba vrhunsku aktivnu i pasivnu sigurnosnu opremu te hrpu luksuznih dodatka koje tad mnoge marke nisu nudile ni uz doplatu. Uz to, Renaultov 1,7-litreni benzinac posebno su za njega prilagodili Porscheovi stručnjaci, dok su pri konstruiranju ovjesa bitnu ulogu odigrali inženjeri Lotusa.

Volvo 480 zapravo je bio iznimno napredan model, jedan od prvih kompakata koji je imao elektroničku upravljačku centralu koja je povezivala sve funkcije auta, putno računalo s digitalnim prikazom, serijski zračni jastuk i zatezače sigurnosnih pojaseva, zaštitu od bočnog udara, podesivi servo upravljač, ABS, sjedalo podesivo i po visini, automatsku klimu, grijana stakla retrovizora... Ono što bi se još moglo nazvati lifestyle karakteristikom jest i činjenica da je 480 sa dvije odvojene sjedeće školjke straga mogao biti registriran samo za četiri osobe, što dotadašnji klijenti Volva također nisu nikad provarili, kao ni prtljažnik od “tek” 350 litara.

No, zahvaljujući baš različitosti ​u međuvremenu je polako počeo stjecati status ikone, a danas nisu rijetki ni njegovi fan klubovi, posebice u Švedskoj i Velikoj Britaniji, gdje je prodano i najviše primjeraka tog modela. A da fanova ima i u Hrvatskoj saznali smo u Puli, gdje smo posjetili Gorana Martića, vjerojatno najvećeg ljubitelja Volva 480 na ovim prostorima. Pulski obožavatelj ih je dosad imao nekoliko, a sad je aktualan jedan s oznakom Turbo (u ponudi od 1988. godine). Njegov Turbo jedan je od posljednjih koji je sišao s traka (1995., s oznakom Limited Edition), a Goran ga je kupio 1999., za 8000 maraka. Dakle, u njegovom je vlasništvu već gotovo dosegao i punoljetnost, baš kao i Goranovi sinovi, za koje ga čuva i pazi u svojoj garaži kako bi ga jednog dana i oni vozili.

S tek 155.000 prijeđenih kilometara odlično je sačuvan i u potpunosti originalan kao i prvog dana, pa smo ga s radošću izvukli na cestu na na fotografiranje. Raspolaže sa 120 KS, koliko isporučuje već spomenuti 1,7-litreni benzinac s jednom bregastom osovinom u glavi i dva ventila po cilindru, ali potpomognut Garrettovim turbopunjačem i hladnjakom stlačenog zraka. Na masu od tek 1030 kg i nisko težište znali smo da je vrlo uvjerljiv u vožnji, no Goran tvrdi kako ga nije lako voziti jer “puni od početka” i pokazuje veliku tendenciju podupravljanja u brzim zavojima, dok se u kraćim, pak, jedva naginje i odlično leži. Po pitanju održavanja, bar što se tiče motora nema problema, jer odgovara gotovo sve od Renaulta, no turbopunjač se znao pokazati osjetljivim.

Najveći problem su nabavke karoserijskih dijelova, jer neke više nigdje nije moguće nabaviti, čak ni replike, poput plastika stražnjih svjetala. Za sve ostalo vlasnici diljem Europe snalaze se putem fan klubova i foruma, pa tako i Goran, a cijene originalnih dijelova često su paprene. A premda je 480 sveukupno proizveden u 80.463 primjerka, koliko je poznato Goranu, s oznakom Turbo danas ih Europom vozi još tek oko tisuću. Što je još jedan od razloga zašto je takav već sad poželjni klasik.