Legendarni Fiat Uno Turbo i.e. Gradska jurilica 90-ih je uz pomoć turba harala preko 200 km/h

Izvanredna gradska jurilica iz osamdesetih i prve polovice devedesetih godina prošlog stoljeća Fiat Uno Turbo i.e. u svoje je vrijeme predstavljao automobil snova za vojsku tad još bubuljičavih ljubitelja automobila. Ta nabrijana turbo raketa, proizašla iz velikoserijskog pristupačnog gradskog modela koji se prodao u milijunskim nakladama, uz dodatnu injekciju konja i sportskiji izgled, bila je potpuno u tadašnjem trendu, baš poput glavnih joj suparnika Renaulta 5 GT Turbo, Peugeota 205 1.9 GTi ili Suzukija Swifta 1.3 GTi, sve redom jako, jako brzih najsnažnijih izvedbi istoimenih običnih gradskih automobila.

Foto: Ivan Lacković

Iz mode su tada, sredinom osamdesetih izašli pristupačni coupéi poput Forda Caprija ili Opela Mante i mjesto ustupili gradskim jurišnicima u kojima je svatko mogao biti trkač baš svaki dan. Recept je bio jednostavan: u velikoserijsku praktičnu karoseriju malog automobila male mase ubaciti snažan motor, što uz jednostavno rukovanje i održavanje ni cijenu neće dizati u nebesa i zabava je zagarantirana.

Jedan od najupečatljivijih predstavnika te filozofije kultni je Fiatov model Uno Turbo i.e. Prva je generacija predstavljena 1985. godine sa 105 konjskih snaga ispod poklopca, koliko je postizao njegov 1,3-litreni turbobenzinac. Ujedno je Fiat Uno Turbo i.e. i prvi Fiatov model s turbopunjačem, a sama tehnologija, nije pretjerano reći, potječe iz iskustava Ferrarija iz tog vremena s turbomotorima u Formuli 1.

Sam je motor od 69 KS već bio ugrađivan u Ritmo i Uno 70 SX, a za ovu je priliku oplemenjen Bosch elektroničkim ubrizgavanjem u više točaka (otud i oznaka Iniezione elettronica, odnosno i.e.), kao i Magneti Marelli elektroničkim paljenjem te IHI vodom hlađenim turbopunjačem s hladnjakom stlačenog zraka i maksimalnim tlakom od 0,7 bara. Kao rezultat te vrhunske tehnologije Fiat Uno Turbo i.e. postizao je 105 KS pri 6500 okretaja u minuti i 150 Nm pri 3200 okretaja. Ti podaci, naročito danas, ne obaraju s nogu, no s težinom od tek 845 kilograma Fiat Uno Turbo i.e. je 100 km/h iz stajanja hvatao za okruglih osam sekundi i mogao potegnuti do 200 km/h!

S takvim arsenalom talijanski je automobilčić bio predodređen za lijevu traku autoceste, no tražio je i vještog vozača, što golobradi mladići koji su bili i njegovi najveći fanovi počesto nisu bili, pa su ga zbog mnogih nesreća s najtežim posljedicama, onako laganog i snažnog, počeli nazivati mrtvačkim kovčegom na kotačima. Takav imidž automobila očito poželjnog za izbjegavanje nije se svidio torinskom proizvođaču, pa su se modeli koje su radili od 1988. godine nadalje, da bi se povećala njihova sigurnost u vožnji, mogli naručiti i sa Lockheedovim Anti-skid sustavom protiv proklizavanja (poznatom iz avioindustrije, a zapravo vrsti jednostavnijeg ABS-a).

Godinu kasnije, pak, stigla je redizajnirana izvedba sa 1,4-litrenim motorom iz Fiata Tipo, koji je u verziji Turbo raspolagao sa 118 KS, dok je najveća brzina pomaknuta na 205 km/h. Ubrzanje do 100 km/h od 8 sekundi je ostalo identično zbog veće mase od 925 kilograma, no kraj ere takvih brzih gradskih jurilica počela su pomalo najavljivati usklađivanja s direktivom o ispušnim plinovima (Euro 1), pa se tako 1991. godine uvodi obavezni katalizator, a snaga pada na 111 KS. Upravo takav model iz 1992, godine ima Matija Vrdelja, 32-godišnji autolimar iz Zagreba, veliki zaljubljenik u Fiatovu kultnu jurilicu. I to kakav! Na prvi pogled, a i na drugi, njegov Fiat Uno Turbo i.e. djeluje kao da je jučer izašao iz dućana.

Matija je ranije vozio Fiat Uno 60, no kad je prije devet godina dobio priliku nabaviti originalan Uno Turbo i.e. u koliko-toliko dobrom stanju nije nimalo dvojio oko toga isplati li se i treba ga ili ne kupiti. I tad je započela transformacija ocvale talijanske jurilice u divljenja vrijedan primjerak, s tim da se njegov novi vlasnik potrudio da gotovo sve na automobilu bude originalno kao na stock modelu kakvih se danas više uopće gotovo ne može pronaći u dobrom i originalnom stanju, bez da su na njima rađene nikakve tuning preinake.

Prema vodećim oglasnicima europskog tržišta tek je nekoliko Una Turbo i.e. u originalnom stanju na prodaju, a cijene im se kreću od sedam pa sve do dvadeset tisuća eura, ovisno o stanju i prijeđenoj kilometraži (pri čemu su najskuplji najraniji modeli prve generacije).

Premda Matija Vrdelja ne voli pričati o novcu, zahvati na restauraciji njegovog Fiat Uno Turbo i.e., potrebni da ga se dovede u top stanje bili su opsežni i trajali su punih pet godina! Raskopao je tako Matija kompletan automobil, zamijenio je pragove i rubnjake, obnovio podnicu, a motor i kompletna unutrašnjost su izvađeni iz automobila. Fiat Uno Turbo i.e. dobio je tada novi sjajni crveni lak da bi potom malo po malo cijeli automobil bio ponovno sklopljen, a sve što nije bilo originalno je zamijenjeno ili osvježeno. Vrdelja je čak i neoriginalne kožne presvlake bacio u smeće i dao izraditi repliku originalne teksture od tkanine.

S obzirom na to da je motor bio u odličnom stanju na njemu je napravljen tek veliki servis, pa Matija Vrdelja sad uživa u svakom prijeđenom kilometru u svojem fenomenalnom Fiat Unu Turbo i.e., zadovoljan jer je uspio u svojem naumu: uz silna financijska ulaganja i odricanja sad vozi automobil kakve danas više nitko ne radi. A kako sam kaže, pravi vozač uvijek najradije vozi old school, pa koliko košta da košta…