LEGENDE Mercedes C36 AMG potentna limuzina zamišljena kao penicilin za M3 E36

Vjerovali ili ne, Mercedes do devedesetih godina prošlog stoljeća svoje automobile, koji su slovili kao najbolje limuzine na svijetu, nije proizvodio u tvorničkim sportskim verzijama. AMG je tih godina bio tek zasebna tuning tvrtka, koja nije bila u vlasništvu Mercedesa i koja je djelovala poput svakog drugog tjunera kao što su primjerice Brabus ili Irmscher. Većina proizvođača takve tjunere zapravo uopće ni ne priznaje, no odnos između Mercedesa i AMG od početka je bio ponešto drukčiji. Naime, AMG su još 1967. osnovali negdašnji inženjeri Mercedesovog razvojnog odjela Hans Werner Aufrecht i Eberhard Melchner i krenuli s pripremom Mercedesovih modela za utrke. Svjetsku slavu i pažnju Mercedesa na sebe su skrenuli pet godina kasnije, kad Mercedes-Benz 300 SEL 6.3 s AMG-ovom značkom iznenađuje konkurenciju i osvaja prvo mjesto u klasi i drugo u ukupnom poretku na 24-satnoj utrci na stazi Spa-Francorchamps. Tvrtka u međuvremenu raste - do kraja sedamdesetih već zapošljava 40 ljudi, 10 godina kasnije 100, da bi u devedesete ušla sa 400 zaposlenika.

Foto: Marin Tomaš

Upravo u to doba, s prvom C-klasom u Mercedesu su napokon shvatili da bi se s konkurencijom trebali natjecati i na tržištu sportskih automobila, naročito s BMW-om M3, koji je već tad imao kultni status. No, najsnažnija C-klasa, model C 280, osim što je bila izrazito dosadan automobil nije bila ni približno na razini performansi BMW-a M3 i to je bio prvi zadatak kojim se pozabavio sad i službeni tvornički Mercedesov tjuner AMG. Originalnom 2,8-litrenom rednom šestaku sa četiri ventila po cilindru znatno su produbili hod i ponešto proširili provrt povećavši time obujam na 3606 kubika. Uz blago povećanje kompresije, rekalibriranu elektroniku i agresivnija bregasta vratila povećali su mu snagu na 280 KS, osamdesetak više nego u C 280 i četrdesetak više što je tad imao BMW M3.

Kako Mercedesovi ručni mjenjači nikada nisu bili neka sreća, dok su im automatici sjajili, Mercedes-Benz C36 AMG sklapan je samo s automatskim mjenjačem, koji je modificiran kako bi podnio veću snagu. U startu je nudio samo četiri stupnja da bi kasnije dobio i peti, kao i mogućnost ručnih izmjena. U AMG-u su se pozabavili i podvozjem, ugradivši za trke pripremljen ovjes (koji je snizio automobil za 2,5 centimetara) te 320-milimetarske ventilirane diskove sprijeda (koje su uzeli sa 400 kilograma težeg SL 600), što je osiguralo izvrsno zaustavljanje manje od tone i pol teškog C36 AMG. Uz to, zahvaljujući kvalitetno ugođenom ovjesu, upravljanje je bilo vrlo dobro i nezahtjevno čak i s toliko snage na stražnjim kotačima.

Mercedes je, naime, i kod svojih sportskih modela želio zadržati tradicionalne kvalitete na kojima je izgradio brend. A to je značilo da automobil ne smije biti opasan i agresivan poput BMW-a M3. Možda je najočitije pritom da tad još u potpunosti neprovjerenom partneru Mercedes nije dozvolio previše slobode u preradi unutrašnjosti. Smjeli su tek klasičnu, crnu instrumentnu ploču zamijeniti svojim setom sportskih instrumenata s bijelom podlogom i to je to. C36 AMG imao je dvobojni upravljač i nekoliko AMG značaka, ali osim toga, sve je ostalo bilo kao u svakom drugom Mercedesu. A to znači prvoklasnu kvalitetu izrade i materijala, što je očito i kod primjerka kojeg smo pronašli kod kolekcionara iz Zagorja. Automobil je iz prve godine proizvodnje, bilježi manje do 70.000 kilometara na brojčaniku, no i nakon više od 20 godina izgleda kao posve nov.

A valja znati i da je svaki C36 AMG bio opremljen u pravom Mercedesovom stilu - standardno je imao dva zračna jastuka, ABS, klima-uređaj, tempomat, centralno zaključavanje, audio sustav s kazetofonom i CD-om, električno pokretane retrovizore, sve prozore i prednja sjedala te kožnati interijer. Zagorski C36 AMG još ima i krovni prozor, što je bila doplata od 6500 tadašnjih maraka. A koliko je Mercedes pažnje posvećivao komforu i detaljima pokazuje to da je čak i on električno pokretan i to samo jednim dodirom prekidača.

C36 AMG je prodavan preko ovlaštene Mercedesove mreže, uz potpuno iste jamstvene uvjete kakve su imali i svi drugi, u Mercedesovim tvornicama proizvedeni modeli i u samo dvije godine prodan je u čak 5200 primjeraka, što je bila sjajna potvrda Mercedesove odluke da pokrene suradnju s AMG-om. Kao prvi serijski AMG uradak, važna je prekretnica u Mercedesovoj povijesti, što ga istovremeno čini i vrlo traženim u očima kolekcionara. No, ne i samo zato, na koncu konca baš je taj auto pune dvije sezone (1996. i 1997.) službovao i kao safety car u Formuli 1...

Krajem 1997. AMG je izbacio novi model linije W202, C43 AMG, koji je pokretao 4,3-litreni V8 iz modela E 430 sa 310 KS i 410 Nm. Bila je to prva C-klasa s V8 motorom, prvi AMG koji je napravljen i u karavanskoj verziji, ali i prvi model koji je u potpunosti napravljen u pogonima AMG-a. Naime, zanimljivo je i da je C36 AMG kao prvi plod suradnje Mercedesa i AMG-a život zapravo započinjao kao posve završeni, za prodaju spremni C 280 Sport, koji bi “na kotačima” dolazio u AMG samo da bi ga tamo rastavili, doradili potrebne komponente te ponovno sastavili. Od kad je Mercedes, odnosno Daimler, 1999. preuzeo 51 posto vlasništva, a 2007. i ostatak kompanije, svi Mercedes-AMG auti se proizvode tamo, no, srećom, i dalje po osnovnim postulatima na kojima su tvrtku zasnovali Werner i Erhard. I to ponajprije po načelu “one man, one engine“, po kojem motor u AMG-u ne sastavljaju roboti, već ga ručno radi posebni izučeni mehaničar. Pa svaki AMG-ov motor, i nekoć i sad, na sebi ima pločicu s potpisom majstora koji ga je sastavljao. Pa tako, naravno, i ovaj naš “zagorski”, doista prava legenda...