Legende: Mercedes E 320 Cabriolet i nakon 25 godina plijeni bezvremenskom elegancijom

Poput kakve prave dame klasične ljepote i aristokratskih manira, Mercedesov kabriolet E-klase svojim atributima i danas može stati uz bilo koji moderni kabriolet i skrenuti pogled na sebe. A pojavio se početkom devedesetih. No, tad je baš s njim, nakon pauze od gotovo 20 godine, srednja klasa ponovno dobila punovrijedni otvoreni četverosjed.

Foto: Ivan Lacković

Nastao je iz kupe verzije, a baziran je na skraćenoj platformi neuništive serije W124, što ga je učinilo jednim od za vožnju najugodnijih i najdinamičnijih Mercedesa prošlog stoljeća. Kao i kod limuzine, uostalom, dizajn toliko prepoznatljive karoserije nadgledao je osobno legendarni Mercedesov dizajner Bruno Sacco, koji je tim modelom 1984. napravio pravo remek djelo u estetskom smislu, ali istodobno i najaerodinamičniji automobil u klasi.

Kabriolet je u proizvodnju stigao relativno kasno, krajem 1991., ispočetka kao 300CE da bi potom 1993., zajedno sa svim drugim modelima, postao E-klasa. Prednji kraj mu je isti kao i kod limuzine, a četvrtasta svjetla i debelim kromom obrubljena rešetka hladnjaka čine jedno od najprepoznatljivijih lica u cjelokupnoj automobilskoj povijesti. Vjetrobran mu je, za razliku od svih ostalih modela, nagnut pod većim kutem i, naravno, ojačan kako bi nadoknadio nedostatak srednjeg nosača i poslužio kao zaštita u slučaju prevrtanja.

Foto: Mercedes

U istu svrhu, iza stražnji sjedala u naslonima za glavu Mercedes je posebno za taj model patentirao dva roll-bara, koji, dođe li to okretanja vozila, iskaču za manje od 0,3 sekunde, a mogu se i hidraulički podići za potrebe putnika. Općenito, kabriolet je temeljito prerađen u odnosu na kupe, sa tisuću nanovo konstruiranih dijelova, kojima je bio cilj lišiti novi model tipičnih vibracija od kojih pate auti bez krova. To je njegovu masu povećalo na više od 1700 kilograma, ali i osiguralo čvrstoću karoserije, sigurnost putnika i udobnost u vožnji, kojom nimalo ne zaostaju za potpuno metalnim bratom.

​Samo mekani, debelo podstavljeni krov (koji je proizvodio Harmann i koji se posljednji put na ovom modelu ugrađivao ručno), s grijanim, staklenim prozorom za jasan, neiskrivljeni pogled prema natrag, pokreće šest hidrauličkih cilindara sa 10 ventila i 12 električnih prekidača za potpuno automatsko sklapanje (čak i u vožnji). Zajedno sa sustavom za spuštanje taj krov teži 43 kilograma, ima 27 poluga i 34 zgloba, a potpuno sklopljen zauzima samo 80 litara prostora, pa ovaj kabrioletu na raspolaganju ima i izdašan prtljažnik.

Već i ta priča o krovu dovoljno govori o razini posvećenosti detaljima s kojom je konstruiran taj model, zbog čega ga se s punim pravom smatra vrsnim primjerom Mercedesove vrhunske kvalitete izrade, preciznosti, strojogradnje te tenkovske solidnosti i čvrstoće, koja mu garantira dugotrajnost i neuništivost. I zaista, model koji smo pronašli kod jednog zagrebačkog kolekcionara broji sada već dvadesetu godinu, prešao je gotovo 100.000 kilometara, a izgleda i vozi doslovno kao da je jučer izašao iz dućana! Uz to je i fantastično opremljen, čak i po današnjim standardima.

​Uvezen je iz Amerike, što ne čudi kad se zna je više do 75 posto primjeraka E 320 Cabrioleta prodano u inozemstvu, što je u to vrijeme bilo uobičajeno za Mercedesove prestižne modele. Kako su vrata dugačka, a srednji nosač nizak, automobil putnicima sprijeda dodaje pojas polugicama, a sjedala, točnije prave fotelje, sva su presvučena kožom i vrlo udobna te u potpunosti električno pokretana (čak i nasloni za glavu!). I veliki upravljač, u koji je ugrađen zračni jastuk, se podešava električno, baš kao sva stakla i vanjski retrovizori.

Serijski je opremljen sa sve četiri disk kočnice s ABS-om, koje se odlično nose s velikom masom, a za uzorno ležanje na cesti stražnji ovjes je multilink koncepcije. Pod dugačkim poklopcem motora radi Mercedesov 3,2-litreni redni benzinski motor sa šest cilindara mirnog i uglađenog rada. Na leru se vrti na samo 600 okretaja, diše kroz 24 ventila pod kompresijom od 10:1, a uz pomoć HFM-ovog sekvencijalnog ubrizgavanja goriva na 5500 okretaja isporučuje uvjerljivih 220 KS.

Spojen je na automatski mjenjač sa četiri stupnja prijenosa (u Europi se nudio i automatik sa pet stupnjeva), a usprkos pozamašnoj masi bio je sposoban potjerati luksuzni kabriolet s mjesta do stotke za 8,5 sekundi kao i do maksimalnih 230 km/h. U Mercedesov kabriolet E-klase ugrađivali i slabiji, četverocilindrični motori (u modele E 200 i E 220), no oni nisu ni izbliza imali karizmu velikog šestocilidraša E 320. U prodaji je, doduše, bio i E36 AMG Cabriolet, pokretan 3,6-litrenim rednim šestakom sa 272 KS, no tako nabrijano, spojlerima ukrašeno izdanje, nije bilo sasvim u duhu tog otmjenog i prvenstveno komfornog kabrioleta E-klase...

Jer je u vožnji, čak i pri velikim brzinama, E 320 Cabriolet bio i ostao nevjerojatno udoban i tih, bez obzira na kojem god sjedalu bili. Stražnja klupa naime, ima dva profilirana sjedala, a Mercedesov veliki kabriolet uistinu nudi potpuni komfor za svakog od četiri putnika. Zbog luksuza koji je nudio, u svoje je vrijeme bio skup i zbog toga se lošije prodavao od kasnijih rivala iz Audija ili Saaba. No, s druge strane, zato i danas vrijedi mnogo, mnogo više.

​Konstruiran je po inženjerskoj ideologiji da se na sigurnosti i pouzdanosti se ne štedi, a s obzirom na to da je W124 serija izrađena u čak 2,74 milijuna primjeraka, riječ je o jednom od najtrajnijih automobila uopće. Po mnogima, baš je to automobil koji ima najčišće Mercedesove gene, nastao u doba kad je tradicija kvalitete bila na vrhuncu, a uz kultni izgled pravi je youngtimer klasik, koji će s vremenom vrijediti samo još više.