Prošle je jeseni Renault Sport na stazi Montlhéry svečano proslavio 115 godina natjecanja u motorsportu, gdje smo i osobno imali priliku uživo upoznati gotovo kompletnu ergelu trkaćih bolida s kojima se Renault marljivo natjecao u mnogo disciplina, od Svjetskog reli prvenstva i Dakara do Formule 1. I svugdje bio iznimno uspješan. Ipak, od svega što smo tamo vidjeli u akciji na stazi te ponešto i sami isprobali, uz kultne trkaće 40 CV Type NM i Nervasport, Renault 20 Turbo 4x4 i Renault 8 Gordini, da spomenemo samo neke, ipak nas se nekako najviše dojmio reli stroj Renault 5 Turbo Maxi, heroj naše mladosti s kojim je Jean Ragnotti 1985. pobijedio na Korzici. Pritom smo legendarnog vozača i sami upoznali, a potom imali prilike svjedočiti i kako mu ni danas ne nedostaje špirita, baš kao ni Turbo Petici s kojom je na stazi izvodio svoje prepoznatljive piruete, što i danas radi najbolje na svijetu. Kakav vozač, kakav auto!
Foto: Ivan Lacković
Iz Francuske smo se tako vratili glave pune dojmova o kultnom Renaultu iz zlatnih dana relija, kad su vozači bili gladijatori i plaćenici s glavom u torbi više nego sportaši, i odmah po povratku u redakciju krenuli u potragu za domaćim primjerkom njegove cestovne izvedbe, za koji smo načuli da postoji negdje u Dalmaciji. Kako takav auto itekako zaslužuje gostovanje u ovoj rubrici, u trenu su se telefonske žice usijale od kontaktiranja s kolegama, prijateljima, prijateljima od prijatelja i fan-klubovima Renaulta, da bismo krajem prosinca konačno doznali da domaći Renault 5 Turbo 2 doista postoji, i to u garaži pokraj jednog teniskog centra u Splitu. A čim smo tu Turbo Petardu locirali nije više bilo teško pronaći ni splitskog Ragnottija, teniskog trenera Slavena Blaževića, i krenuti u dogovor oko snimanja.
Bljeskalice, rasvjeta, poseban ambijent neke garaže ili studija za fotkanje Renaultove rijetke ptičice? – Ne, stavio sam ga na privremene registracije, idemo na splitski asfalt pustiti mu na volju, ipak je to cestovna homologacijska izvedba relijaškog auta stvorenog za nastupe u Grupi B, pa ga snimite u akciji, kao i svaki drugi auto, sa smiješkom nam je odgovorio Blažević. I posve je u pravu, jer tu je važan samo gas, bez ikakvog uljepšavanja! No, prije dojmova s doista rijetke prilike za druženje s tim mitskim autom i to kod nas, dobro se prisjetiti zašto je Renault 5 Turbo 2 toliko poseban i rijedak. Za početak, ne treba ga miješati s gradskom jurilicom iz devedesetih, Renaultom 5 GT Turbo, jer se ovdje radi o autu koji je nastao za potrebe homologacije reli bolida stvorenog na osnovi Petice prve generacije. Sve je započelo još 1976. (otprilike kad je startao i VW Golf GTI), s modelom Renault 5 Alpine, svojevrsnim praocem hot-hatch klase koja će osamdesetih i devedesetih drmati europskom autoscenom. Sa 92 KS bila je brza, no čak je i pojačana izvedba za reli bila dovoljna tek za druga i treća mjesta premda ju je vozio baš veliki Jean Ragnotti.
No, ni on nije mogao protiv Lancie Stratos HF i Fiat Abartha 131 Rally, pa je Renault pod hitno trebao auto istih osobina kako bi se ravnopravno suprotstavio talijanskoj dominaciji. Projekt 822 bila je šifra za stvaranje novog reli oružja - radikalno izmijenjene Petice, sa središnje smještenim motorom i stražnjim pogonom, koja je razvijana od 1977. do 1980., kad je u pogonima Alpine u Dieppeu sklopljeno prvih 400 primjeraka (sa 1,4-litrenim turbomotorom koji je isporučivao 160 KS i 221 Nm), namijenjenih homologaciji za Grupu 4 (kasnije Grupa B). Rezultat? Već prvi nastup začinjen je pobjedom, i to na Reliju Monte Carlo! No, premda su relijaški Renault 5 Turbo, baš kao i kasnija, na 350 KS nabildana izvedba Maxi Turbo (sa 1.5 motorom i turbopunjačem uzetim iz F1), bili daleko najbrži bolid na asfaltu, konstruktorska titula nikad nije osvojena, jer je u WRC-u već započela era auta s pogonom 4x4.
No, bar je stvoren jedan od najmonstruoznijih homologacijskih cestovnih auta svih vremena, Renault 5 Turbo/Turbo 2. Prvi s oznakom Turbo na boku, jednak homologacijskim primjercima, rađen je od laganih trkaćih materijala, uglavnom aluminija i stakloplastike, a iz Alpininih pogona od 1980. do 1982. sišao je s trake sveukupno 1690 puta, dok je izvedba Turbo 2 (u 3167 primjerak sklopljena u pogonima Renaulta Haren-Vilvoordeu u Belgiji od 1983. do 1986.) bila nešto teža te jeftinija i udobnija, ali ne i slabijih performansi. Upravo je takav i splitski Renault 5 Turbo 2 iz 1985., s tek 105.000 prijeđenih kilometara. Auto je potpuno originalan, do najmanjeg detalja, a u Blaževićevom je vlasništvu već punih 19 godina. On je treći vlasnik, drugi je također iz Splita, dok je prvi bio pomorac iz Dubrovnika, koji ga je uvezao iz Njemačke.
No, zaslužuje li taj auto, čak 40 centimetara širi od standarde Petice, ugled projektila na kotačima kojim mogu upravljati samo Ragnotti i njemu slični? Odgovor na to pitanje ubrzo smo saznali na cesti, od koje Blažević nimalo ne zazire. Doduše, Turbo najčešće vozi na susretima Oldtimer kluba Split, ali se ponekad upusti i u jurcanje, kad iz njega izvlači najviše. A to kod Turba 2 znači lijenost do 3000 okretaja, kad uz puhanje Garretta T3 od 3500 okretaja sve do crvenog polja slijedi eksplozija snage koja lijepi kičmu vozača i suvozača za sjedalo. Dakle, motor mu radi po najboljoj tradiciji ranih hot-hatcheva s turbo rupetinom i silinom između 4000 i 5000 okretaja, kad vam se čini da automobil uvijek ima više snage nego kočnica. No, u njihova četiri samoventilirajuća diska mogli smo se pouzdati i dan-danas, bez obzira na brutalnost samog srca auta koje se smjestilo ispod šperploča postavljenih tik iza leđa vozača i suvozača.
Kad s vremenom ovladate naglim karakterom tog francuskog projektila, tad vožnja zavojima može priuštiti toliko veselja koliko ne pruža gotovo nijedan današnji novi automobil. Baš poput vožnje kartinga, ali na raketni pogon, zahvaljujući motoru, ali i raspodjeli mase od 40/60 posto sprijeda/straga te niskom težištu. Upravljivost je odlična i za današnje pojmove, no Blažević dodaje da po kiši ipak treba biti vrlo oprezan, jer auto ima puno snage, a nema ni serva ni bilo kakvo elektronsko pomagalo na koje smo navikli kod modernih auta. Pravo drsko, strašno dijete, odnosno enfant terrible, kako smo i naslovili ovaj tekst. A koliko ono vrijedi? Teško je to pouzdano reći, ali zbog malog broja proizvedenih primjeraka, dobro očuvan može dohvatiti od 100.000 eura, koliko je 8. veljače postigao primjerak prodan na aukciji tvrtke RM Sotheby’s.
Ukratko Renault Petica prilagođena umetanju motora iza leđa vozača i suvozača svojom proširenom karoserijom s golemim usisnicima za zrak, isturenim blatobranom i širokim stražnjim gumama i danas na cesti izaziva strahopoštovanje. Usto, baš svaki detalj sjajnog splitskog Renaulta 5 Turbo 2 je tvornički, posve originalan, od rebrastih maski golemih odzračnika, stakala, svjetala, branika, auspuha, pa sve do oznaka modela Pristup motoru koji je kod ovog modela zauzeo mjesto stražnje klupe nije jednostavan, no kad se makne ploča koja ga prekriva otvara se nesmetan pogled na željezno božanstvo. Obujam četverocilindraša sa dva ventila po cilindru preuzetog iz Renaulta 12 iznosi tek 1397 ccm, no uz pomoć Bosch K-Jetronic mehaničkog ubrizgavanja goriva i turbopunjača Garrett T3 razvija 160 KS, a za njegovo dobro zdravlje zaslužni su i majstori iz splitskog servisa Zuanin Za zvjerski izgled bucmastog relijaškog Renaulta 5 Turbo 2 zaslužan je legendarni talijanski dizajner Marcello Gandini, prilagodbu karoserije radila je kultna francuska karoserijska radionica Heuliez iz Cerizayja. Plus 20 cm sa svake strane otišlo je na golemo proširenje stražnjeg kraja s usisnicima zraka, a i prednji blatobrani širi su od standardnih. Tu su i prepoznatljivi gumeni spojler koji se proteže cijelom dužinom krova i karakteristični alu-naplaci rezervirani su isključivo za Turbo izvedbu. Na automobilu nisu originalne tek naljepnice Williams - Renault, koje je na svoj Turbo 2 nalijepio sadašnji vlasnik, splitski teniski trener Slaven Blažević Prvi dojam iz vožnje? Ovaj je auto stvarno glasan! Voziti auto u kojem vam se motor nalazi odmah iza leđa, iza tkaninom presvučene šperploče, nesvakidašnje je iskustvo Unutrašnjost izvedbe Renaulta 5 Turbo 2 djelomično je preuzeta iz civilne verzije, a na vratima i krovu čelik je zamijenio aluminij, što je u odnosu na prvi Turbo donijelo 90 kg više, ali i 25 posto nižu cijenu. Dijelovi za Turbo danas su skupi i rijetki, posebno aluminijske i stakloplastične komponente kojih je, srećom, manje no u prvoj seriji. Originalna sportska sjedala dosta su udobna i u vožnji pružaju dovoljno bočne potpore, no dojma smo da su ipak mogla biti barem malo raskošnija... Poput kartinga, ali na raketni pogon: legendarni Renault sa 160 KS i tek 1050 kg i danas ide kao navođeni projektil, ali traži reflekse znalca. Stotku hvata već za 6,9 sekundi, ali zbog slabe aerodinamike ipak neće pojuriti brže od 201 km/h PODACI RENAULT 5 Turbo 2 (1980. - 1986.) TEHNIČKI PODACI Motor turbobenzinski Obujam 1397 ccm Snaga 118 kW/160 KS pri 6000/min Moment 221 Nm pri 3250/min Mjenjač ručni, 5 stupnjeva Pogon na stražnje kotače Dimenzije 366,4 x 175,2 x 132,3 cm Gume 195/55 VR 340 - 220/55 VR 365 Masa 1050 kg Brzina 201 km/h 0 do 100 km/h 6,9 sekundi Potrošnja 10 l/100 km Cijena novog (1983.) 43.660 DEM |