LEGENDE: Toyota MR-2 90-ih je nudio gušt vožnje Ferrarija po pristupačnoj cijeni

Još davne 1976. Toyota je pokrenula projekt laganog dvosjeda, ne pretjerano snažnog, čak ne nužno sportskog, ali u svakom slučaju cijenom pristupačnog široj publici. Inženjer Akio Yoshida iz Toyotinog testnog centra mjesecima je razmatrao dvije-tri opcije smještaja motora i pogona da bi se na kraju odlučio za coupe sa središnje ugrađenim motorom i stražnjim pogonom. Godine 1979. projekt je dobio i službeni naziv SA-X, a od originalne zamisli je putem prerastao u pravi sportski dvosjed. Toyotinim inženjerima trebalo je tri godine da izrade predserijsku verziju predstavljenu na Tokyo Motor Showu 1983. kao koncept SV-3. A zbog izuzetno pozitivnog odjeka publike, MR2 se na tržištu pojavio već godinu dana kasnije, otprilike u isto vrijeme kada i Honda CR-X, te je trenutno proglašen Japanskim automobilom godine.

Foto: Marin Tomaš

Europski kupci koji si nisu mogli priuštiti Porsche 914 ili Ferrari Dino 206 GT, oba sa središnje smještenim motorom, od pristupačnih sportskih coupea tada su mogli birati tek između VW Scirocca ili Fiata X1/9, dok je u Americi vrlo popularan bio Pontiac Fiero. Ime malog Toyotinog coupea zapravo je označavalo konstrukciju (Mid-engine Rear wheel drive 2-seater), ali su ga zaljubljenici od samog starta od milja prozvali Mister Two. U startu je MR2 pokretao slavni 4A-GE visokoturažni 1,6-litreni 16v četverocilindraš iz kultne Toyote AE-86 Hachi s kojom je počela povijest drifta, no nakon pet godina u drugoj generaciji W20 stiže snažniji 2,0-litreni motor. Premda je originalni MR2 postavio temelje za uspjeh druge generacije, koja će postati vrlo popularna, ali i drugih sličnih modela poput puno kasnije pristigle Mazde MX-5, smatrali su ga gotovo smiješno malim i relativno slabim. Zbog toga je u drugoj generaciji MR2 osjetno narastao, a zbog 160 do 180 kilograma veće težine dobio je i snažniji 2,0-litreni motor. Na europskom tržištu motor je u osnovnoj verziji, koja bila isključivo coupe i nije imala stražnji spojler i prednje maglenke, razvijao 138 KS.

U snažnijoj verziji sa 152 KS japanski se dvosjed mogao dobiti kao GT Coupe ili GT T-Bar s targa krovom, kožnom unutrašnjosti i vrhunskim audiosustavom. Druga generacija Toyote MR2 zadržala se na tržištu punih 10 godina, pa je prošla brojne dorade u četiri navrata. Najznačajniji je bio onaj 1994. kad je američko tržište dobilo i 2,2-litreni motor sa 137 KS, dok je za japansko i europsko 2.0 16v pojačan na 175 KS (odnosno 170 KS u verziji s automatskim mjenjačem) te u turbo-verziji na čak 245 KS. Osim snažnijih motora, MR2 je tada dobio i prednji lip-spojler te bočne pragove, a prijašnji trodjelni stražnji spojler postao je jednodjelni. U slijedećoj rundi dorada 1996., iz koje je i automobil koji smo pronašli u Sesvetskom Kraljevcu kod 36-godišnjeg poduzetnika Gorana Žuljevića, prednji žmigavci premješteni su u odbojnik i ugrađeni su peterokraki aluminijski naplaci. Njih, doduše, na automobilu više nema – Goran je ugradio sportski, potpuno podesivi ovjes i dva broja veće kotače od originalnih 15-colnih nakon zime kada je kupio automobil od prijašnjeg vlasnika koji je uložio puno truda i novaca ne bi li MR2 doveo u današnje stanje.

I zaista, lak male Toyote crveni se kao prvog dana, a na automobilu sve radi besprijekorno. Unutrašnjost je u izvrsnom stanju, obloge vrata i sredina sportskih sjedala presvučeni su alcantarom, a bokovi sjedala, ručica i upravljač kožom. Posebno oduševljava serijska oprema, poput audiosustava s osam zvučnika i kazetofonom, ali i originalni tepisi s oznakom MR2. Instrumenta ploča je izdašna, s velikim i preglednim brzinomjerom i okretomjerom, a unutar brojača okretaja su dvije signalne žaruljice, žuta i zelena, koje ukazuju vozaču na potrošnju, naslijeđe originalne ideje štedljivog auta od koje je i krenuo projekt MR2. Prema tvorničkim podacima, MR2 je štedljiva – troši samo 6,2 litre na otvorenoj cesti, 7,8 litara na autocesti i 10,3 litara u gradu, što nam je potvrdio i Goran. - Ok, da bi išao kako treba moraš ga vrtjeti iznad 5000 okretaja, ali onda stvarno paklenski juri. Čak ni ne troši nešto dramatično puno, oko 10 litara.

Gorana oduševljava svaki trenutak za upravljačem MR2, ali ga ne vozi svaki dan već samo vikendom. - Pravi ga je užitak voziti, baš je gušt. Otvoreni krov, zvuk motora koji dopire straga, stražnji pogon, snage kao u priči... priča nam Goran i napominje da je automobil sada tvrđi od originalnog, jer ima drugi ovjes. Već kod originalnog MR2 i novinari i kupci su naveliko hvalili ležanje na cesti, što je zasluga Lotusovog inženjera za ovjes Rogera Beckera (zaslužan i za Esprit), jer je Toyota u fazi razvoja MR2 usko surađivala s Lotusom.

Uz idealnu konfiguraciju – motor smješten iza vozača, što znači svu masu između kotača, stražnji pogon, dovoljno snage, vrlo izdržljivu i pouzdanu mehaniku, sve četiri disk kočnice i sjajno podešen ovjes – simpatični Mister Two nije ni mogao podbaciti. Krenuo je izvrsno, u drugoj generaciji briljirao, šteta jedino što je u trećoj, na prijelazu stoljeća, Toyota naglo promijenila smjer i koncepciju MR2 te prepustila Mazdi da preuzme tržište s tada novim MX-5.