Semafori nam već odavno služe kako bismo se lakše snalazili/vozili te prolazili raskršća, poglavito u gradskom prometu. Oni su u upotrebi već više od stoljeća, a rođenje prvog semafora te njegovo instaliranje na Parliament Square u Londonu bilježimo još davne 1868, točnije 10. prosinca iste godine.
Njihove boje koje su međunarodne i nadaleko poznate koriste se u cijelom svijetu i znače uglavnom iste stvari. Zeleno – kreni/pravo prolaska, žuto – priprema/pažnja i crveno – koči/zabrana prolaska. Osim toga, postoje povremeni semafori koji reguliraju promet bez stvaranja gužvi, postoje četvrtasti za otvaranje ili zatvaranje prometa u trakama, a postoje i posebni semafori za različita prijevozna sredstva.
Semafori i njihova primjena oduvijek su se prilagođavali trendovima, pa se tako planira uvesti semafor s bijelim svjetlom za autonomna vozila. No, u Italiji se pojavila potreba za anti-selfie semaforima. O čemu se zapravo radi kad spominjemo anti-selfie semafore?
Ovi semafori postavljeni su kako bi se izbjegle prometne gužve koje uzrokuju turisti koji se zaustavljaju na planinskim cestama radi fotografiranja sebe, svojih dragih ili jednostavno pejsaža.
Na nekim planinskim cestama, koje prolaze pored vidikovaca i panoramskih točaka, uobičajeno je da se vozači pokušaju zaustaviti kako bi napravili savršenu fotografiju.
U tom malom dijelu Italije dosadilo im je da ovi turisti prave gužve u potrazi za najboljim selfiejem i odlučili su poduzeti mjere. U Piemonteu, na alpskoj cesti postavili su ove anti-selfie semafore kako bi izbjegli gužve. Dva su i nalaze se između mjesta Perla i Boaria, na dvije tisuće metara visine.
Oni zapravo funkcioniraju vrlo jednostavno. Procijenjeno je da između semafora duljina puta traje 20-ak minuta i da je to sasvim dovoljno vremena da se odvozi ta dionica u blizini poznate Via del Sale, pa čak i da se kratko zaustavi i fotografira.
Međutim, zeleno svjetlo na tim semaforima traje 10 minuta, dok ono crveno 50. Tako primjerice ako vozači zakasne na drugi semafor, moraju čekati gotovo sat vremena da nastave put, što im se nikako ne isplati.
Iako morate platiti svojevrsnu cestarinu da biste mogli putovati Via del Saleom, broj vozila koja njome prometuje posljednjih godina ne prestaje rasti. Neki ove mjere smatraju nedovoljnima i zalažu se za zatvaranje ove dionice za cestovni promet.