iz domaćih garaža

Miljenik zagrebačke dizajnerice: Njezin Mini Cooper je lovac na poglede i budi nostalgiju

Ana Marija Ricov upustila se u cjelovitu obnovu legendarnog mališana proizvedenog 1996., iz prve generacije

Mini-Cooper 1.3i

 Marin Tomaš

Na stranicama Auto kluba pripadnice ljepšeg spola nismo ugošćavali tako često kao vlasnice kultnih automobila. No, kada znate da je riječ o automobilu koji je osim svojim voznim svojstvima i stilski odredio gotovo četiri desetljeća automobilske povijesti, a da je Ana Maria Ricov jedna od naših najprominentnijih i kreativnijih modnih dizajnerica, onda je takav spoj više nego prirodan i logičan.

No iz razgovora s njom vrlo brzo shvaćam da ne vozi Minije već 18 godina zbog mode, nego da je riječ o pravom auto entuzijastu i zaljubljeniku. Članici Mini kluba još od 2006., u kojem je upoznala te se ubrzo i zaljubila u tadašnjeg dečka Filipa Despota s kojim je kroz godine obilazila brojne Mini susrete po cijeloj Europi.

image

Mini-Cooper 1.3i

Marin Tomaš

Njih dvoje, primjerice, samostalno su putovali u Miniju čak do Portugala, zajedno sa svim stvarima, šatorom i opremom. Filip je većinom zaslužan i za kompletnu restauraciju Minija koji Ana Maria danas vozi. Automobil je ‘96 godište, kupila ga je na proljeće 2009. od prvog vlasnika iz Rijeke, a potom su ga dvije godine, ponajprije zbog nedostatnog budžeta, pomno sređivali.

image

Mini-Cooper 1.3i

Marin Tomaš

Rastavljen je do zadnje matice, a koliko su pažnje uložili u njegovo obnavljanje najbolje govori da je ovjes potpuno pocinčan i plastificiran, a šarafi na njemu od inoksa. Osim toga, prvotnu antracit metalik boju s bijelim trakama i bijelim krovom Ana Maria je zamijenila s originalnom Minijevom antilop bež BLVC7 iz ‘60-ih i crnim krovom. Kompletnu preradu je zapravo potaknula tipična Minijeva boljka – sinhron druge brzine za čiju zamjenu treba izvaditi motor.

- A kada je već motor bio vani, to je bila idealna prilika za srediti karoseriju koja je počela lagano hrđati na tipičnim mjestima za Mini – donjim rubovima vrata i falcevima, priča nam Ana Maria.

image

Mini-Cooper 1.3i

Marin Tomaš

Jednom rastavljen, Mini je tako malo po malo dobivao nove dijelove, od zamjene potrošnih dijelova poput kočnica i amortizera, preko zamjene svih gumenih crijeva i kablova pa do lakiranja blok motora u mađentu. Motor nije posebno dorađivan, ali je ugrađen protočniji ispuh RC40 s dva lonca.

A u ovoj generaciji, koja se proizvodila od ‘91 do ‘96, u Mini je prvi puta ugrađen četverocilindarski motor obujma 1275 kubika, ovdje s jednostrukim izravnim ubrizgavanjem i trosmjernim katalizatorom kako bi zadovoljio tadašnje ekološke norme.

image

Mini-Cooper 1.3i

Marin Tomaš

Razvija 95 Nm i 63 KS pri 5700 o/min što je, zahvaljujući izuzetno maloj masi od samo 790 kg, više nego dovoljno za brzinu i okretnost po kojoj je Mini oduvijek bio poznat. Isto kao što je poznat po odličnom ležanju na cesti i ponašanju u vožnji zahvaljujući sjajno pogođenim proporcijama, ali i gumenim kuglama u kombinaciji s klasičnim amortizerima umjesto spiralnih opruga. One imaju progresivno upijanje, a zauzimaju manje prostora.

Originalni Mini revolucionaran je upravo po tome što je uveo pogon na prednje kotače i pokazao svijetu koliko prostran i funkcionalan ovako mali automobil može biti. Konstruirao ga je slavni Sir Alec Issigonis, a zahvaljujući sprijeda smještenom motoru i mjenjaču čak 80 posto površine automobila bilo je na raspolaganju za putničku kabinu i prtljagu.

image

Mini-Cooper 1.3i

Marin Tomaš

Takav je pristup početkom ‘60-ih bio revolucionaran pa ne čudi što su krajem tisućljeća novinari Mini proglasili drugim najutjecajnijim automobilom 20. stoljeća, iza Forda T, ali ispred VW Bube ili Citroena DS.

Izrađivao se tijekom četiri desetljeća u brojnih generacijama i izvedbama poput klasične dvovratne, preko kabrioleta, karavana, pick-upa, vana do Mini Mokea s izgledom buggyja. Sportske verzije Mini Cooper i Cooper S bile su uspješne na trkalištima i reliju pa je Mini osvojio reli Monte Carlo ‘64, ‘65 i ‘67. Pokrenuo je i druge proizvođače na konstrukciju sličnih modela poput Honde N360 i Fiata 127, a proizvodio se u brojnim tvornicama diljem svijeta uključujući i slovenski IMV.

image

Mini-Cooper 1.3i

Kratke činjenice

Ana Maria je umjesto 12-colnih kotača ugradila 10-colne Rose Petal replike trkaćih felgi iz ‘60-ih koji mu sjajno stoje

Premda su skinute sve oznake - jedino registarska oznaka upućuje na 1,3-litreni motor - Minijevo “lice” s kromiranom maskom, farovima i odbojnikom u trenu će svatko prepoznati

Prtljažnik ima obujam 120 litara, a u njemu se nalazi rezervni kotač i kod ovog modela spremnik tekućine za pranje stakla za koji zbog novog 1,3-litrenog motora sprijeda više nije bilo dovoljno mjesta

Kao i svaki pravi zaljubljenik, Ana Maria svoj Mini-Cooper ne vozi kada se ceste sole, već zimu prespava u garaži pa je, uz temeljitu obnovu prije desetak godina, danas u odličnom stanju

Interijer je serijski, zajedno s instrumentom pločom od orahovog furnira, Ugrađeni su jedino sportski trokraki volan Momo te drvene ručice i kvake na panelima vrata

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
06. prosinac 2024 10:12