MITSKI SUBARU SVX neshvaćeni tehnološki i dizajnerski dragulj 90-ih danas je istinski raritet

Sjećate li se Subarua SVX? Ne? Ništa čudno, jer ako ste ga uopće imali priliku vidjeti na cesti možda ste na to već i zaboravili, jer se zbilo ranih devedesetih godina, kad se taj po svemu vrlo poseban Subaru i proizvodio. Posebice je rijetku pojavu predstavljao na našim cestama. No, ako bi ga negdje i vidjeli, svi ozbiljniji ljubitelji automobila, a posebno fanovi japanskih, jako su dobro znali o čemu je riječ. A taj je raritetni Subaru do danas stekao status mitskog auta, ne samo zbog toga što je riječ o rijetkom vozilu već i zbog svoje posebne tehnologije i dizajna. Pa su i Mitsubishi 3000 GT, Mazda RX-7 ili Toyota Supra, dakle redom sportski GT coupé modeli kojima se Subaru s modelom SVX i želio suprotstaviti, pored njega djelovali kao totalno mainstream...

Foto: Ivan Lacković

Formula za uspjeh na tržištu u početku je bila dobro zamišljena. Dakle - vrhunska japanska tehnologija, točnije 6-cilindarski atmosferski boxer motor sa 4 ventila obujma 3,3-litre i 230 KS, uparen sa 4-brzinskom automatikom koja snagu i moment prenosi na elektronski nadziran pogon na sve kotače te sve to upakirano u neobično odijelo s potpisom šefa Italdesigna Giorgetta Giugiara! A njemu su Japanci pri kreiranju svog budućeg vrhunskog premium GT coupéa (kojeg će serijski nakrcati svom mogućom opremom iz tog vremena - kožom, mahagonijem, automatskim klima uređajem, strujom pokretanim staklima i retrovizorima, grijanim sjedalima, progresivnim servom, vrhunskim audio uređajem s CD izmjenjivačem te sa dva zračna jastuka) pustili potpuno na volju. Što je SVX-u priuštilo iznimnu prepoznatljivost i to prvenstveno zahvaljujući nečemu što nema ni jedan drugi serijski auto na svijetu - futuristički izvedenim bočnim staklima u takozvanoj prozor u prozoru formi, konceptu preuzetom s lovačkih aviona.

Ivan Lacković

Nešto slično, ali samo na jednom prozoru Giugiaro je dotad izveo tek na Lamborghiniju Countach i DeLoreanu DMC-12. Osim originalnosti, glavni adut su trebali biti i što bolja aerodinamika i preglednost, pa se nije žalilo novca ni za proizvodnju specijalnih kalupa za oblikovanje. No, prodaja je krenula, a na koncu i završila, blago rečeno - katastrofalno. Auto je u startu bio preskup (75.000 maraka u Njemačkoj i 85.000 dolara u Americi), pa je u šest godina proizvedeno tek 24.379 primjeraka od kojih je 14.257 završilo u Americi, 5884 u Japanu, 2478 u Europi dok je ostatak sklapan s volanom na desnoj strani, za Australiju i Britaniju.

Tržište koje je dotad Subaru akceptiralo kao specijalista za manja vozila sa 4x4 pogonom za šumare ili izletnike, takav sofisticirani, luksuzni, brzi i ultra skupi model (u Europi je Opel Calibra Turbo 4x4 tad stajao čak 25.000 maraka manje) jednostavno nije prihvatilo. Kasnije se pokazalo da auto ima i Ahilovu petu u vidu pogona na sve kotače, koji se strašno pregrijavao i opterećivao hlađenje, a isporučivao se u dvije varijante: kao ACT-4 ili VDT. Konkretnije, prvi (Active Torque Split) je bio jednostavniji pogon na sve kotače s aktivnim diferencijalom, koji je moment dijelio između prednje i stražnje osovine dijeli od omjera 90:10 do 50:50, kad su to zahtijevali uvjeti u vožnji, dok je drugi (Variable Torque Distribution), koji se isporučivao na sva tržišta osim američkog, njemačkog, francuskog i švicarskog, bio stalni pogon na sve kotače u omjeru 36:64, bitno bolji i primjereniji sportskoj vožnji.

Subaru je zbog svega toga SVX prodavao s gubitkom od 3000 dolara za svaki isporučeni primjerak, što je u finalu, kad je u prosincu 1996. posljednji sišao s proizvodne trake, za kompaniju značilo gubitak od čak 75 milijuna dolara. No, usprkos tome, ili možda baš zato, taj rijetki japanski GT coupé iz devedesetih danas doživljava već i pomalo kultni status. U svakom slučaju totalna je egzotika i veliki raritet. Jer, nije ih puno ostalo, pa mu na tržištu youngtimera cijena stalno samo raste. Kad se neki rijetki i pojavi, stoji od 5 do 15 tisuća eura, ovisno o stanju i kilometraži. Zato ni sam nisam mogao odmah povjerovati da jedan u tip-top stanju i dan-danas vozi zagrebačkim ulicama!

A kad sam ga napokon ugledao na mjestu za fotografiranje dogovorenom s vlasnikom, osjećao sam se jednako veselo kao i devedesetih, kad sam imao sreće po prvi put vidjeti neki SVX uživo. Odlične proporcije i klinasti sportski izgled te sjajno očuvana luksuzna unutrašnjost krcata opremom i danas plijene, a odlično djeluje i u vožnji. Vrlo je udoban i iznenađujuće prostran te vrlo miran u radu i svilenkastog tona, bar dok se ne nagazi gas i karakteristično zabrunda. Masa od 1,7 tona motoru ne pričinjava problem, pa kroz sva četiri stupnja automatike ravnomjerno razvija snagu i gura auto naprijed. Zavoje prolazi zalijepljen na asfalt, no osjeća se da je ovjes udobnije podešen, pa je osjetnije naginjanje.

Nikad ga ne vozim tako, koristim ga samo za lagane vožnje vikendima i uživanciju, govori nam vlasnik. Koji dodaje i da svoj SVX redovito održava kod Lončarevića, pa mu uz kvalitetne servise danas nije nikakav problem ni 260.000 dosad prijeđenih kilometara. Kao ni dijelovi, kako kaže. Jer za Japance dijelova uvijek ima, naravno, osim karoserijskih za ovakav unikatni Subaru. Koliko ih je zapravo točno preostalo na ovim prostorima nije nam poznato, no vlasnik ovog zagrebačkog primjerka nam je potvrdio da je njegov ujedno i jedini trenutno registrirani te da u Hrvatskoj, koliko zna, postoji tek još jedan na Krku, ali neispravan. Pa mu moramo i čestitati što ovim prostorima vozi barem jedan najskuplji Subaru svih vremena, odnosno da to dizajnersko i tehnološko remek djelo za koje svijet, kad se pojavilo, nije imao sluha, pokazuje današnjim i čuva za buduće naraštaje domaćih auto zaljubljenika.