Najčešća zabuna kod mnogih vozača odnosi se na oktanski broj benzina; onaj s višim brojem automatski se smatra boljim. Oktanski broj samo određuje otpornost goriva detonantnom izgaranju, odnosno nekontroliranom samozapaljenju - i ništa više. Oktanski broj, dakle, nije mjerilo kvalitete goriva. Štoviše, kad su se kod nas prvi puta pojavili benzini sa zanemarivim udjelom sumpora, bez kojih ispuh nije mogao zadovoljiti normu Euro5, dakle, goriva najviše čistoće, bio je to 95-oktanski benzin, dok je istovremeno u prodaji bio i 98-oktanski s višestruko većim udjelom sumpora i ostalih nečistoća. Danas su 95, 98 i 100-oktanski benzini jednako čisti, a oni s višim oktanskim brojem, poput Ina Eurosuper 100 Class Plusa namijenjeni su onim motorima za koje proizvođač preporuča benzin s ’oktanskim brojem 98 ili višim', a to su prije svega turbomotori s vrlo visokim stupnjem prednabijanja i visokom specifičnom snagom.
Ukoliko proizvođač navodi da je za motor preporučen 95-oktanski benzin, korištenje 100-oktanskog samo je bacanje novca. Neće škoditi, ali neće biti ni koristi. Tako čak i Mazda kod svojih Skyactiv benzinaca s najvećim omjerom kompresije među serijskim motorima od 14:1 preporučeno gorivo navodi 95 oktanski benzin. Ukratko, bitno je da oktanski broj ne bude manji od preporučenog, a čak će i oni motori za koje proizvođač preporuča visokooktansko gorivo sasvim dobro raditi i sa 95-oktanskim benzinom, eventualno s nešto smanjenim krajnjim performansama.
Da bi se postigao zadovoljavajuće visoki oktanski broj, benzinu se dodaju ugljikovodici s izrazito visokom otpornošću na samozapaljenje, poput izooktana. Uostalom, od tuda i dolazi naziv 'oktanski broj'. Stoga, slijedite upute proizvođača i ako preporuča gorivo sa 98 ili više oktana, a to će po svoj prilici biti turbobenzinci sa 140-150 KS ili više po litri obujma, točite 100 oktanski benzin kad god ste u prilici, ali više pazite na čistoću goriva, posebno ako niste u EU.
