PUTOPIS: vožnja za pamćenje najljepšim panoramskim cestama La Rioje i Baskije

Toliko lijepa zemlja, toliko raznolika, krcata fantastičnim pejsažima te prepuna povijesti, kulture i specifičnih lokalnih običaja, ali i zalogaja... Da, putovanje Španjolskom u potrazi za najljepšim panoramskim cestama već sad nam se isplatilo - složili smo se uglas moj vjerni suputnik fotograf Ivan i ja. U manje od tjedan dana za volanom Renaulta Scénic, kompaktne krstarice koja se pokazala idealnom za ovakvo putovanje, kao što joj i samo ime govori, obišli smo dobar dio središnje Španjolske - glavni grad Madrid te velik dio impresivnih pokrajina Kastilja-La Manche te Kastilja i León. S već odrađenih lijepih tisuću kilometara puni entuzijazma zaputili smo se potom iz Burgosa na sjever, prema Baskiji. No, prije toga odlučili smo istražiti i nedaleku pokrajinu La Rioju. Pa smo nakon nekih sat vremena sišli s autoceste i krenuli k gradiću Haro.

Ivan Lacković

Inače, La Rioja je jedna od najmanjih autonomnih pokrajina u Španjolskoj, a vinarstvo je tamo gotovo pa religija. Smjestila se između Kantabrijskog gorja na sjeveru te Sierre de la Demanda na jugu, a brežuljci i plodne nizine uz rijeku Ebro krcate su nasadima vinove loze, jer su uvjeti za vinarstvo tu gotovo pa savršeni. Naime, cijelo područje je zaštićeno od prodora hladnog zraka s Atlantika, a pritom i donekle otvoreno prema toplom Mediteranu. Sve te informacije doznali smo, naravno, već u prvoj taverni u Haru, gdje smo odmah kušali po decilitar lokalnog crnog eliksira za tek jedan euro.

Ivan Lacković

Tu zapravo brzo postanete svjesni da je Španjolska prava vinska mega sila i zemlja s najviše vinograda na svijetu, gdje samo ta jedna mala pokrajina, koja zauzima tek jedan posto površine države, u svojih 600 vinarija od sedam sorti grožđa proizvede godišnje i do 300 milijuna litara vina! Pa mi smo u vinskom raju, zaključujemo i kroz pospane doline i brežuljke s vinogradima bezbrojnih toplih jarkih boja vozimo dalje u potragu za najfinijom kapljicom. Naravno, samo degustativno, jer bi nas pijančevanje moglo dovesti u problem na putu. Primjerice u sjevernom dijelu pokrajine, Rioji Alavesi, u vinariji Baigorri, ultra modernom zdanju izvedenom futuristički u staklu, okruženom vinogradima, koje se lijepo vidjelo već s ceste. Sam podrum i vinarija ukopani su u kaskadama 40 metara u brežuljak, u osam razina. Tamo se može kušati fine lokalne gablece ili skuplja jela iz visoke kuhinje, pa zaliti ukusnim lokalnim crnim garnacheom i tempranillom ili bijelom viurom, a u cijelu je priču, kako smo doznali, vlasnik Pedro Martinez utukao više od 25 milijuna eura!

Ivan Lacković

No, pravo nas je iznenađenje dočekalo tek nakon još dvadesetak kilometara vožnje cestom uz koju su se i s lijeva i s desna nizale tradicionalne vinarije i vinogradi. Čekalo nas je u za ovaj kraj tipičnom srednjovjekovnom mjestašcu Elciegu, u kojem je sagrađen i najneobičniji vinski podrum i hotel koji smo ikad vidjeli - spektakularno zdanje Marqués de Riscal, koje iz daljine izgleda kao da je među vinograde i srednjovjekovni gradić palo s Marsa! No nisu Marsovci u pitanju, već imaginacija kanadskog arhitekta Franka Gehryja koji je 2006. neobično zakrivljenim čeličnim i titanskim plohama u nekoliko boja udahnuo novu realnost prastaroj vinariji iz 1859., čiji su dio sad i luksuzni hotel sa 43 sobe i dva vrhunska restorana.

Ivan Lacković

Definitivno, u La Rioji vinoljupci doista imaju što za vidjeti i posjetiti - tu se u očaravajućem ambijentu beskrajnih vinograda koje okružuju visoke zelene planine na svakom koraku može doživjeti cjelokupni proces pravljenja vina, naučiti sve o sortama i načinu ispijanja, doznati stvari koje ne pišu nigdje na internetu, jednostavno se prepustiti i uživati... Vidi se da je u ovoj pokrajini puno uloženo kako bi svaki posjetitelj otišao zadovoljan, a jedna tipična vinska regija smjelom arhitekturom, planskim razvojem i ulaganjima postala to što danas jest - jedna od najpoželjnijih regija za posjet u Španjolskoj, gdje vam i bez kastanjeta, koride i flamenka, tipičnih asocijacija na ovu zemlju, nije nimalo žao novac trošiti na čisti hedonizam...

Ivan Lacković

Slično smo doživjeli i u Baskiji, autonomnoj regiji koja se smjestila na sjeveru zemlje, između divljeg Atlantika i negostoljubivih Pirineja, gdje nas je ponovno dočekala neka druga Španjolska, planinska i vrlo zelena s najneobičnijim natpisima na putokazima i reklamama na lokalnom euskara jeziku. Zapravo, Baskija je ona Španjolska koja uopće ne želi biti Španjolska!

Ivan Lacković

San o samostalnosti 2,2 milijuna Baska (koji žive tamo i na jugu Francuske) od bilo koje tuđe vlasti seže daleko u povijest, no najžešće je ispoljavan u posljednjih pola stoljeća, od 1959. i osnivanja paravojne separatističke organizacije ETA (Euskadi Ta Askatasuna ili Baskija i sloboda). Istini za volju, ETA je sa svojom “oružanom djelatnosti” prestala prije sedam godina (od kad nisu izveli ni jedan teroristički napad, a ovog travnja su navodno predali i baš svo preostalo oružje i eksploziv koji su imali u posjedu), no od 1985. do 2009. od njihovih je bombi stradalo više od 800 političara, policajaca i običnih civila. Srećom, putnike namjernike poput nas danas u Baskiji gotovo ništa ne podsjeća na te godine užasa, u što smo se uvjerili i kad smo nakon 140 kilometara autoceste ušli kroz dugačak tunel, pa preko mosta direktno pored Muzeja Guggenheim u samo središte grada Bilbaa ili ti po baskijskom Bilba. Impresivno! Odmah smo se smjestili u mali hotel na obali rijeke Nervión, za 100 eura za noć, pa krenuli u istraživanje mjesta koji se iz ružnog lučkog i industrijskog grada od sredine devedesetih naovamo prometnuo u najbolje mjesto za život u cijeloj Španjolskoj.

Ivan Lacković

Osim tek gdje kojeg natpisa na mostu ili zidu kolodvora poput Živjela ETA ili Španjolska je fašizam nema tragova tmurne prošlosti već se može mirno uživati u Guggenheimovom muzeju suvremene umjetnosti, jednom od novih simbola grada i nove Baskije, još jednom remek djelu Frank Gehryja. Nešto dalje nalazi se Zubizuri ili Bijeli most, veličanstveni pješački most slavnog španjolskog arhitekta Santiaga Calatrave, koji izlazi direktno na dvije najveće stambene građevine u Bilbau - 83 metra visoke tornjeve u kompleksu Isozakijeva vrata (Isozaki Atea), radu poznatog japanskog arhitekta Arate Isozakija. Sve to zajedno, taj novi “dizajnerski” dio grada uz rijeku, spojeno sa starim djelom grada i atmosferom koja vlada na ulicama, tvori jedan sjajno oblikovan urbanistički prostor koji predstavlja savršeno mjesto za život i posao. Pa smo se i mi brzo prepustili laganom ritmu grada.

Ivan Lacković

Nije nam teško pao ni prvi pljusak na ovom inače sunčanom i vrućem putovanju, pa smo se tako rashlađeni lagano pješice uputili u stari centar Casco Viejo, koji je vrlo živ i danju i noću. Ljudi se tu druže uz čašu piva ili crnog vina te karakteristične pintxose u brojnim malim barovima, pa nam nije uopće problem predstavljalo upoznavati nove ljude i kušati razne pintxose, male ukusne zalogajčiće, sastavljene uglavnom od nekoliko vrsta kruha na kojima caruju rakovi, ribe, mekušci, sirevi, lokalne kobasice, pršut, razno povrće… Pravi raj za sva osjetila, a ni jedan ne stoji više od dva eura, baš kao ni dva deci pive ili deci vina, što se dobro odražavalo i na naš putni budžet. A tu ljudi ne zure u mobitele već se do debelo iza ponoći dosta glasno i opušteno druže čak i ponedjeljkom ili utorkom. Pravi Mediteranci, zaključujemo...

Ivan Lacković

Idući dan uputili smo se u San Sebastián ili Donostiju, kako taj mondeni gradić uz Atlantik na samoj granici s Francuskom nazivaju Baski, a nekih stotinjak kilometara ceste kroz visoke planine i brojne tunele platili smo malo manje od 14 eura. Zato je parking u gradu stajao manje od eura po satu, a prvo što smo tamo odlučili napraviti bilo je - navući kupaće i otići na po mnogima najljepšu gradsku plažu u cijeloj Španjolskoj, La Conchu. I tamo se propustili ugodnom dokoličarenju. Predvečer smo u tom divnom gradu, koji je već krajem 19. stoljeća postao omiljeno ljetovalištu europskih okrunjenih glava i dokonih bogataša, prošetali gradskom promenadom, obišli simbole grada - mostove Maria Cristina, Santa Catalina i Zurriola. Večer smo dočekali u starom gradu prepunom šarmantnih uličica i krcatom turistima, restorančićima, slastičarnicama, barovima, no trebalo je na rani počinak, jer idućeg jutra čekalo nas je gotovo 600 kilometara preko Zaragoze do Valencije, dakle - vožnja od Atlantika do Mediterana… I neke opet nam nove i (ne)poznate Španjolske...

Ivan Lacković

Ukratko

Panoramska vožnja Renaultom Scénic 130 dCi Bose Edition kroz vinograde malene autonomne oblasti La Rioja pretvorila se u izazovno eno/gastro putovanje i obilazak vinarija kojih se tu smjestilo čak šesto. La Rioja nudi nekoliko fantastičnih panoramskih “vinskih ruta” kroz čak 64.000 hektara nasada vinove loze. Mi smo vozili pitoresknim sjevernim dijelom, Riojom Alavesom

Srednjovjekovna sela i gradići tipična su slika La Rioje, no nekoliko arhitektonskih remek djela oduzimaju dah, poput moderne vinarije i hotela Marqués de Riscal u Elciegu, koju je potpisao slavni kanadsko-američki arhitekt Fran Gehry, a čija je izgradnju trajala pune tri godine (2003. do 2006.) i stajala više od 60 milijuna eura...

U gotovo 1000 km prijeđenih središnjom Španjolskom nigdje nismo morali plaćati cestarinu, pa su nas u Baskiji šokirale naplatne kućice. Na španjolskim cestama nema jurcanja, ali nema ni “busija”, hrvatskim policajcima toliko dragog načina mjerenja brzine. Radari za mjerenje brzine, doduše, i u Španjolskoj su vrlo česta pojava, no baš svaki je jasno najavljen pola kilometra ranije

Ivan Lacković

Mali obroci od kruha s ribom, mesom, povrćem ili sirom - pintxosi (čačkalice) - gastronomske su poslastice u kojima uz čašu vina može uživati u brojnim barovima u Bilbau i to za mali novac. To je tamo stil života

U Bilbau smo odradili i najneobičnije parkiranje ikad. U hotelskoj. podzemnoj etaži do koje se može stići samo uskim teretnim liftom (uz upute: uđite u lift, pritisnite -2, pa kad ste dolje izađite i stanite odmah desno)

Baskijska želja za samostalnom državom nadaleko je poznata činjenica, baš kao i šezdeset godina djelovanja terorističke organizacije ETA. No, ona danas miruje, a Baskija je najnaprednija pokrajina u Španjolskoj u kojoj je život ugodan i stabilan

Ivan Lacković

Novi simboli Bilbaa su fantastični Muzej Guggenheim, pješački most Zubizuri i tornjevi zvani Isozaki Atea. ali i 2013. izgrađeni San Mamés, novi gradski stadion

Najpopularnija plaža u San Sebastiánu, La Concha, nalazi se u samom centru grada, u istoimenoj uvali dobro zaštićenoj od vjetra, posred koje se smjestio i slikoviti otočić Santa Clara. La Concha slovi za jednu od najljepših gradskih plaža ne samo u Španjolskoj nego i u cijeloj Europi - pijesak je tu bijel, sitan i mekan, a more toplo i u lipnju, kad smo se i mi tamo kupali i izležavali

San Sebastián je već krajem 19. stoljeća postao omiljeno ljetovalište španjolske kraljevske obitelji te mnogih drugih aristokrata i slavnih osoba poput Ravela i Mate Hari. Na kraju zaljeva La Concha je brdo Urgull, gdje se s male utvrde Castillo de la Mota može uživati u krasnom pogledu na grad i neponovljivom zalasku sunca