Rano buđenje i brzi doručak otvorili su nam mogućnost izbora i umjesto monotonom autocestom iz Zadra prema Šibeniku krenuli smo Jadranskom magistralom. To nam je u konačnici donijelo dodatnih dvadesetak minuta vožnje, ali u gostoljubivoj unutrašnjosti Tiguana to nam i nije bio neki problem.
Novo izdanje Volkswagenova bestsellera, naime, dodatno je podiglo ionako visoku ljestvicu udobnosti, kvalitete i sigurnosti, i premda je treća generacija tek neznatno narasla u odnosu na prethodno izdanje, unutrašnjost djeluje prozračnije i pruža pristojnu vidljivost u svim smjerovima.
Uz zavidnu količinu prostora namijenjenu putnicima sprijeda i straga, i prtljažnik je postao izdašniji. Obujmom od čak 652 litre nudi više prostora od konkurencije, ali i 40 litara više od svog prethodnika, tako da sa smještajem stvari zbilja nismo imali problema.
Vožnja Jadranskom magistralom, na pojedinim dionicama smještenom tik uz more, vratila nas je u djetinjstvo i podsjetila na cjelodnevna putovanja od Rijeke do Splita. Nekoć jedina poveznica gradova i mjesta duž istočne obale Jadrana zbog svojih panoramskih vrijednosti danas predstavlja pravu turističku atrakciju, a jedna od njih dočekala nas je na mostu preko ušća Krke.
Pogled na Šibenik sa sjeverne strane mosta ljepši je u satima pred zalazak sunca, ali već sam pogled na kanal i grandiozni most s betonskim lukom raspona 246 metara izaziva divljenje.
U Krešimirov grad, do polovice 17. stoljeća i epidemije kuge najveći na istočnoj obali Jadrana, ušli smo sa sjeverne strane, prolazeći ispod tvrđave sv. Ivana, a potom i pored sv. Mihovila, među Šibenčanima poznatije kao tvrđava sv. Ane. Upravo je obnova ovdašnjih tvrđava zorni pokazatelj uspona i buđenja Šibenika, koji je prije samo 15 godina djelovao kao predgrađe Zadra.
Dugo je djelovao zaboravljeno, no nakon stagnacije ponovno je zasjao mediteranskim duhom - brže od bilo kojeg drugog hrvatskog grada.Naočigled svojih stanovnika i gostiju Šibenik se mijenja i nemoguće je već na prvi pogled ne primijetiti koliko je grad živnuo.
Naravno, nije sve idealno. Zapušteni hotel Krka na rivi upozorava da ima još itekako posla, no radovi na gatu Vrulje, gdje niče zgrada pomorsko-putničkog terminala, potvrđuju pozitivan smjer.
Glavni pokretački motor je, naravno, turizam, koji nije od jučer. Britanski The Guardian uvrstio je 2018. Šibenik među 10 najboljih gradova za život uz more u južnoj Europi, a još davne 1937. njemački novinari proglasili su šibensko kupalište Jadrija jednim od najprivlačnijih na Jadranu.
No, u Šibenik se ne dolazi samo zbog mora. Visoko na listi interesa gostiju su kulturna događanja, među kojima se posebno ističe Međunarodni dječji festival, čija tradicija seže u 1958. Osim toga, a posebno važno za našu priču, Šibenik je zahvaljujući tvrđavi sv. Nikole i katedrali sv. Jakova i jedini grad u Hrvatskoj i jedan od samo pet u svijetu s dva ili više spomenika na prestižnoj listi UNESCO-a.
Prednost smo za početak razgledavanja dali tvrđavi, izgrađenoj sredinom 16. stoljeća kako bi s morske strane branila grad i cijeli plovni put od ušća rijeke Krke do Skradina, prvenstveno od Otomanskog carstva.
Uz kavu na jednom od brojnih lokala na šibenskoj rivi pričekali smo dolazak broda kojim smo potom otplovili do otočića Ljuljevac. Tijekom plovidbe bacili smo pogled na Zmijske oči, odnosno morski tunel s dva ulaza kojeg je u stijeni špilje sv. Ante prokopala njemačka vojska, te na ulaz u špilju sv. Ante, u kojoj su stoljećima živjeli pustinjaci, među njima i zadarski plemić Jeronim Detrico, koji je 1615. u špilji i pokopan.
Za razliku od turista, nismo posegnuli za slušalicama i tabletima s avatarima koji iskaču u liku kapetana kaštela, upravitelja tvrđave koji pričaju o tvrđavi i uvelike pridonose doživljaju. Umjesto modernih multimedijskih pomagala, s poviješću tvrđave na Ljuljevcu upoznala nas je Angela Bilić, stručna suradnica za edukaciju i interpretaciju Javne ustanove Priroda Šibensko-kninske županije.
- Nakon što je Skradin 1522. pao pod osmanlijsku vlast, Mlečani su odlučili ojačati obranu šibenske luke koja je za njih bila strateški najvažnija na istočnoj obali Jadrana. Izgradnja nove tvrđave, prema projektu Giana Girolama Sanmichelija, počela je 1540. i samo četiri godine kasnije dobila prvu posadu, a koliko je bila važna Mletačkoj Republici, pored brzine gradnje, svjedoče i prateći troškovi.
Venecija je, naime, za izgradnju tvrđave potrošila 40.000 dukata, a koliko je to bilo puno u ondašnjem novcu pokazuje što su cijelu Dalmaciju od Ladislava Napuljskog dobili za 100.000 dukata, zorno nam je predočila Angela važnost tvrđave koju je UNESCO na popis svjetske baštine smjestio 2017., u sklopu zajedničke transnacionalne nominacije ‘’Obrambeni sustavi Republike Venecije u razdoblju od 16. do 17. stoljeća’’, koju još čine obrambeni sustav Zadra, utvrđeni grad Bergamo, utvrđeni grad Peschiera del Garda, grad-tvrđava Palmanova u Italiji, te grad Kotor u Crnoj Gori.
- Tvrđava je nastala na ostacima Benediktinskog samostana iz 11. stoljeća koji je u to doba već bio oronuo, a svećenici su se preselili u hospicij u crkvi Sv. Barbare u gradu.
Donji dio je od kamena, a slijedi venecijanska opeka koja se dovozila iz Veneta, dok je pod na terasi tvrđave bio utabani pijesak. Na njemu su bile barake u kojima su živjeli vojnici, njih oko 40, predvođenih kapetanom kojem je za nedozvoljeno napuštanje položaja prijetila smrtna kazna, otkrila nam je Angela još poneku crticu iz povijesti, a potom se vratila u sadašnjost.
- Od kada je 2019. tvrđava otvorena imali smo preko 60.000 posjetitelja, što je izvanredan broj budući da radimo sezonski i tvrđava je za posjete otvorena od kraja travnja do kraja listopada. U predsezoni i posezoni dolaze nam i školske, pa i vrtićke grupe, koje želimo uputiti u našu baštinu.
Nakon obilaska tvrđave otišli smo do posjetiteljskog centra smještenog u nekadašnjoj vojarni JNA, koja je svojedobno poslužila i za snimanje kultnog filma “Kako je počeo rat na mom otoku”. Uz brojne vizualne eksponate, didaktičke modele i multimedijalne sadržaje, centar pruža uvid u čarobni svijet podmorja i bogatstva biološke raznolikosti ušća Krke, te kanala sv. Ante, koji je njen dio.
Povratkom u grad posjetili smo najmonumentalniji i najraskošniju crkvenu građevinu u Dalmaciji, ispred koje nas je dočekao don Krešimir Mateša, župnik katedralne Župe sv. Jakova. Pored već dobro poznatih činjenica vezanih uz šibensku katedralu, don Mateša nam je otkrio tehnologiju kojom je uklonjena patina s unutrašnjih zidova.
- Proces čišćenja je spor i delikatan, ali učinkovit. Koristi se laserska zraka koja s kamena uklanja samo prljavštinu. Puno toga je već napravljeno, ali imamo još posla, istaknuo je don Mateša i priznao da turisti ponekad znaju zasmetati u obredima, ponekad nedolično odjeveni uđu u crkvu i znaju biti znatiželjni pa hvataju svaku kvaku, ali mjesto na listi svjetske baštine smatra dobrim okvirom za čuvanje takve dragocjenosti, kao što je katedrala. Usput smo saznali i poneki detalj o nedostatku zvonika.
- Katedrala je imala svoj zvonik. Bila je to kula Teodošević na južnim zidinama grada, porušena koncem 19. stoljeća. I prije nego što je srušena tadašnji biskup Antun Fosco imao je planove za podizanje nove kule, koja bi bila 10 metara viša od katedrale.Već je bilo kupljeno i veliko zvono, ali nedostajalo je novca.
kratke činjenice
U tisućljetnoj burnoj povijesti, punoj uspona i padova, Šibenik i njegovi građani promijenili su čak 22 vladara
S tvrđave sv. Ivana, najveće, najviše i posljednje obnovljene od tri kopnene šibenske tvrđave, pruža se veličanstveni pogled
Iz katedrale su uklonjene skele, a prema riječima župnika don Mateše uređenje u skladu s onim što propisuje UNESCO još nije gotovo
Jedinstvena tehnika gradnje od kamena koji se kleše na utor i pero proslavila je majstora Jurja Dalmatinca
U Šibeniku je ograničenje brzine uvedeno još 1924. Gradsko redarstvo postavilo je četiri znaka na kojima je pisalo - Ne vozi brzo! Svaki prekršitelj biti će kažnjen! - ali ne zbog sigurnosti već zbog prašine koja se dizala
Šetnica u kanalu sv. Ante na nekoliko mjesta pruža panoramski pogled na Šibenik, a posjetiteljski centar uvid u bioraznolikost podmorja ušća, te prirodne i kulturne vrijednosti zaštićenih područja
Jedinstvena građevina renesansnog fortifikacijskog graditeljstva, nakon Mletačke Republike kroz stoljeća je ugostila i druge vojske koje srećom nisu ništa rušile. Tvrđava je tek prilagođavana modernijem načinu ratovanja
Zanimljivi su i svodovi tvrđave u renesansnom stilu, zbog čega su graditeljima bile upućene i zamjerke od poslodavaca iz Venecije uz opasku da ne rade urbanu zgradu, nego vojnu fortifikaciju
Radi zahtjevnih restauratorsko i konzervatorskih radova, pristup tvrđavi za sada je moguć isključivo plovilima. U planu je izgradnja drvenog mostića kojim bi se omogućio pristup i preko otočića Školjić
Podsjetnik na snimanje filma “Kako je počeo rat na mom otoku” je i “teća” puna pašta šute, uz koju je postavljena ploča s kratkim sadržajem filma, te receptom i uputama za pripremu
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji s Volkswagenom