RABLJENI Alfa Romeo 147 Bolji je i pouzdaniji s dizelskim srcem

Alfa 147 od svoje je premijere 2000. puno obećavala - ponosila se skladnim izgledom, dobrim sjedalima, koja sjajno drže tijelo u zavoju i motorima s dušom. Ljudi su dolazili u salone s jamcima i samo pitali gdje treba potpisati. Ponuda je počinjala s rastrošnim benzincem od 1,6 litara, koji voli okretaje, ali i puno troši, pa mu je 12 litara u gradu nešto posve normalno. No, kad bi počeo kašljucati u visokim okretajima, to je značilo da mu se pokvario varijator faze i sa sobom donio bar 2000 kuna štete. Jači dvolitreni benzinac, pak, divno zvuči i sjajno ide, ali kao da je napravljen od stakla: ubacite u drugu umjesto u četvrtu i sasut ćete mu dušu u karter.

Foto. Željko Puhovski / HANZA MEDIA

Uz to, zupčasti remen na njemu se u pravilu mora mijenjati nakon 60.000 km ili svakih 5 godina, što je popriličan trošak za redovno održavanje, uz svakodnevnu visoku potrošnju od 14 litara u gradu, pa i ne čudi brojnost primjeraka s plinom u oglasima. Izvedba GTA rasni je sportaš, kojem će neki zamjeriti što teško prenosi 250 KS na prednje kotače, ali uz V6 zvuk, ljepotu i emocije koje izaziva, sve mu se može oprostiti, pa čak i potrošnja od 20-ak litara u gradu. Dobra i loša vijest: za 3500 kuna u ovlaštenom servisu ugrađuju Q2 diferencijal sa zatvaračem (odličan dodatak koji poboljšava prijenos snage na podlogu u jakim zavojima), ali zato na GTA zbog promjene svjećica treba vaditi motor, pa su troškovi servisa papreni.

Sve to zvuči kao loša priča, ali među 147-icama ipak postoji i jedna iznimka. Zove se JTD i u svakoj je varijanti sušta suprotnost benzincima - pravi je primjer štedljivosti i razboritosti, pouzdanosti i niskih troškova eksploatacije. Naime, Alfa 147 je općenito vrlo kvalitetno napravljen auto (čak i stražnji lonac traje desetak godina, karoserija ne hrđa, unutrašnjost i sitni dijelovi se ne raspadaju…) Upravo zato pouzdani i trajni JTD zatvara sliku odličnog rabljenog auta. Za iznos od tridesetak tisuća kuna može se dobiti dobar primjerak sa 140 KS i pristojnom opremom poput ovog kojeg smo testirali. Mogu se pronaći i primjerci sa 100 KS, ali i onaj sa 115, koji je uistinu svojevrsna zlatna sredina. Potrošnja je kod sva tri gotovo jednaka, kao i troškovi održavanja. Uz redovne promjene ulja i filtara nije rijetkost da bez problema prođu i po 400.000 km.

Nije, naravno, ni takva 147-ica bez mana: nepregledna je prema natrag, a s trojim vratima je nepraktična, plastika u unutrašnjosti se guli ako nosite prstenje, a nedostatak bočnih lajsni za posljedicu ima izgrebane bokove i rubove vrata, pa svi crni primjerci ubrzo počinju izgledati neuredno. Međutim, prva generacije Alfa Romea 147 sjajan je rabljeni, bar dok je pod haubom dizel. Za benzince morate imati razumijevanja, srca i živaca. Entuzijastima se to isplati, ali običnom korisniku, koji želi auto koji radi na principu pali-vozi, baš i ne.