TEST RABLJENOG Alfa Romeo 156 Ima nedostataka, ali je poželjna zbog cijene, posebice sa 1.9 litrenim JTD dizelašem

Prema mišljenju mnogih, Alfa 156 je posljednja „prava“ Alfa. Relativno lagana i zato okretna, sjajnog dizajna koji je proslavio Waltera da Silvu i vrlo dobrih, u pravilu temperamentnih motora koji vole kada ih se stisne do najviših okretaja, brzo se visoko vinula na prodajnim ljestvicama. Nasljednica 159 niti izbliza nije ponovila takav uspjeh jer premda s dobrim dizelašima i lošim rastrošnim benzincima zbog velike mase i skupog održavanja nije se proslavila. Zato potražnja za dobrim rabljenim 156-icama ne jenjava ni danas (najstarije broje već 20, a najmlađe 12 godina), unatoč tomu što nisu na najboljem glasu po pouzdanosti.

Foto: Željko Puhovski / HANZA MEDIA

Ako je vjerovati statistikama njemačkih institucija ADAC i Dekra, najvećih autoriteta po pitanju kvarljivosti rabljenih, Alfe 156 su prave vreće raznoraznih problema. Nisu krupne naravi, ali zbog svoje učestalosti znaju zagorčati život vlasnicima. No, ljubav prema Alfama je vrlo često bez racija pa se problemi s otkazivanjem varijatora faznog razvoda ventila, rasklimavanja ovjesa naročito osjetljivijeg prednjeg ili mušičave elektrike i elektronike niti ne doživljavaju kao nešto radi čega bi trebalo razbijati glavu jer se to sve da jeftino riješiti, a i dijelovi nisu preskupi.

Izrada je za to doba i za jednu Alfu vrlo solidna premda nije bez mana po pitanju raznoraznih zvukova koji dopiru ponegdje iz spojeva plastike, a paljenje upozoravajućih lampica bez pravog uzroka ili otkazivanje električnog podizača stakla su naprosto dio Alfističkog folklora, posebice kod primjeraka nakon redizajna 2002. godine. Zanimljivo, učestalost korodiranja karoserije što bi mogli očekivati kod jedne Alfe ovdje nije tema, a primjerak s našeg testa, star 16 godina, bez dana provedenog u garaži i voženog po svim vremenskim uvjetima, oštro demantira. Na crvenoj karoseriji nema niti traga hrđi. Alfa 156 inače je predstavljena 1997. i proizvodila se do 2005., kada je uveden nasljednik 159. U međuvremenu je 2003. obavljen veći redizajn i ta je posljednja serija najkvalitetnija po pitanju pouzdanosti, no po nekim pokazateljima među Alfistima takozvana "Đurđa" (jer redizajn potpisuje dizajnerska kuća Giugiaro) ne dostiže eleganciju izvornog modela.

Jasno u cjenicima su redizajnirane izvedbe i najskuplje posebice ako su pogonjene izdržljivim JTD motorima. Poznato je da je Alfama, naročito limuzinama pa tako i 156-ici, cijena brzo padala, no ako danas imate dobru 156 i želite je prodati cijena stagnira već neko vrijeme, jer se traži stanje, a ne godište. Uglavnom, Alfu 156 traže pretežno mlađi poklonici temperamentnije vožnje, a benzinski modeli mogu se naći već od 1000 eura što je svrstava gotovo u grupu tzv . "bankomat" rabljenih automobila, jer ako naletiti na dobro očuvanu uz sav minus na tekućem i koju tisućicu u džepu brzo mijenja vlasnika pa ako je i registrirana bar godinu dana ste mirni. Budući da im štedljivost nije jača strana, na većoj cijeni su dizelaši 1.9 JTD od 105 KS i 2.4 JTD od 136 KS koji su prvi s direktnim ubrizgavanjem preko zajedničkog voda - common-rail uopće.

U redizajniranom modelu postizali su 150 i 175 KS. Od kvarova kod dizelaša je bilo problema s brizgaljkama i EGR ventilom no generalno je riječ o pouzdanim i dugovječnim strojevima. Ipak, kod kupnje je potreban poseban oprez, jer većinom je riječ o isluženim primjercima s nekoliko stotina tisuća kilometara na leđima. U svakom slučaju, dobro sačuvana rabljena 156-ice dobra je kupnja, jer se za prilično nisku cijenu dobiva još uvijek privlačna sportska limuzina, jedan od posljednjih pravih predstavnika cuore sportivo filozofije, naravno najbolje ako je ispod poklopca 2.5 V6 Busso benzinac.