Treća generacija polovnog Renaulta Méganea pokazala se daleko najpouzdanijom

Mégane treće generacije visoko je na ljestvici uvezenih rabljenih, a jedan od razloga je privlačan omjer cijene i dobivene kvalitete. Ponuda s domaćeg tržišta također je velika, pri čemu posebno su zanimljivi redovito održavani primjerci izašli iz leasing aranžmana (takav je i testirani primjerak iz ponude Auto Hrvatske), a ni potražnja ne zaostaje puno.

Mégane III predstavljen 2008. pokazao se, naime, osjetno kvalitetnijim i pouzdanijim od prve i druge generacije (iz 1996. i 2002.), kao cjelina je za klasu solidnije napravljen, a izgled mu je smireniji. S tim se modelom, naime, odustalo od pomalo ekstravagantnih prethodnika, pa ovaj model Méganea više nego prijašnji zaslužuje naziv francuskog Golfa.

I vlasnici i serviseri složni su u stavu da značajnih konstrukcijskih nedostataka jednostavno nema, a čitatelji koji pozornije prate Auto klub sjetit će se da je upravo takav Mégane s dizelašem 1.5 dCi svojevremeno bez najmanje greške odradio naš maraton test od 100.000 kilometara.

A tko Renault Mégane III odabere u izvedbi Generation (koja ima nešto jeftiniju izvedbom unutrašnjosti, ali blago povišeno podvozjem i pojačane dijelove ovjesa, jer je namijenjena tržištima slabije kupovne moći i cestovne infrastrukture), moči će biti još bezbrižniji na našim lošim cestama.

Karakterističnih sitnica kojima Mégane III može piliti živce, dakako, ima, ali ne puno. I lako su i relativno jeftino rješive: mahom su to pregorjele žarulje, blago slinjenje ulja na karteru, lošiji kontakti bobina kod benzinaca, nešto brže trošenje diskova, a i ventilator klima uređaja zna sam od sebe stati pa opet proraditi. Sve skupa dakle, ništa strašno. Prve serije imale su servisni opoziv zbog labavih kočionih kliješta i neujednačenim radom servo uređaja volana, ali tko danas kupuje takav primjerak, više ne bi trebao strahovati.

Elektronika i elektrika su puno solidniji i pouzdaniji nego u prijašnja dva modela, isto kao ukupna završna izrada, pa bojazni od bugova ne bi trebalo imati.

Što se motora tiče, većina ponude odnosi se na štedljiv dizelaš 1.5 dCi, jedan od najboljih i najpouzdanijih u ovoj klasi, s potrošnjom oko 5,5 litara. Nekad, u starijim modelima Clija i Méganea taj je motor imao problema s ubrizgavanjem, znao je priuštiti i još niz drugih manjih i ponekad većih nedaća, ali u posljednjih desetak godina temeljito je poboljšan i s vremenom postao jedan od najboljih. Preporučljiviji je u slabijoj i manje opterećenoj verziji (90 KS), bez obzira na nešto slabija ubrzanja i konačnu brzinu od jače (110 KS).

Benzinski motori su na našem tržištu u podređenoj poziciji, ali za one koji ne rade značajniju kilometražu također su vrlo dobra (i jeftinija) opcija.